Da se ne zaboravi: Kako je prije 20 godina zbog šupka ni kriv ni dužan otkaz dobio grafički urednik Virovitičkog lista

Ovog svibnja obilježena je 20 obljetnica smrti ratnog ministra obrane Gojka Šuška. HDZ i njima skloni mediji patetično su cmoljili, a HTV je otišao korak dalje i emitirao nekakav film nazvan "Gojko Šušak pobjednik iz sjene“ Ljiljane Bunjevac Filipović za kojeg stručnjaci kažu da se ne radi o dokumentarnom film, nego žestokom falsifikatu iznimno važnog protagonista najvažnijeg razdoblja nove hrvatske povijesti zbog metodologije kojom je rađen. O tome više možete čitati u tekstu Ovo što je HRT objavio o Gojku Šušku nije dokumentarac nego hagiografija; čovjeka su maltene proglasili svetim, objavljenom u Telegramu. Od objektivnijih medija, Šuškom se bavio i Express tekstom Šušak i njegovo naslijeđe: Što je bilo dobro, a što nije, i Index Prije 20 godina umro je Gojko Šušak. Da je poživio, bio bi optužen za ratne zločine.

Kako to obično biva, teško je u ovakvim situacijama, u državi idolopoklonstva, falsifikata, poloumlja i demagogije biti objektivan pa ostavljamo vremenu da riješi to pitanje, a mi ćemo se ovdje prisjetiti odjeka Šuškove smrti u Virovitici i jedne u nizu sramotnih epizoda Informativnog centra Virovitica.

Naime, zbog jedne doista nezgodne, ali posve beznačajne tipfelerske greške otkaz je ekspresno dobio tadašnji grafički urednik Virovitičkog lista Saša Savinovski. Uručen mu je 8. svibnja, pet dana nakon smrti ministra i dva dana nakon izlaska novina u kojima je u tekstu "Umo Gojko Šušak" objavljeno: „Ministar obrane Gojko Šupak uz najveće vojne počasti sahranjen je…“

HDZ-ovci su jednostavno poludjeli i promptno našli saboreta, petokolonaša, udbaša, orjunaša, četnika i mrzitelja svega što je hrvatsko, na čelu s našim ministrom obrane, pa ga nogirali bez prava na otkazni rok i žalbu.

U obrazloženju otkaza, koji je potpisao Zdenko Taušan, tadašnji direktor Informativnog centra navodi se da neredovito dolaženje na posao Saše Savinovskog "rezultiralo grubim pogreškama, naročito u broju 2076 Virovitičkog lista".

Nije stradao novinar kojemu se nehotično dogodilo da zamjeni „š“ i „p“ jer su na tipkovnici ta dva slova jedno uz drugo, ni lektor koji je čitao tekst tražeći pravopisne i gramatičke pogreške (ali ne i tipfelere, jebiga, za to nije zadužen, ni plaćen), ni urednik koji mora čitati što će objaviti i bez čijeg se odobrenja ništa ne može u list (zapovjedna odgovornost tada još nije bila u modi), ni korektor koji je u novinama zadužen za takozvanu supericu, čitanje isprintanih stranica novina prije puštanja u tisak, ni glavni urednik iako mu u impresumu piše da je i odgovorni...

Nitko od njih nije bio kriv do grafičkog urednika koji u lancu stvaranja proizvoda nema ama baš nikakvu odgovornost za sadržaj tiskovine. Grafički ili tehnički urednik ima zadatak samo da ono što su novinari napisali, fotogarfi snimili, urednici naslovili prelomi i to ne po svom nahođenju nego po špiglu koje crta glavni urednik.

Nitko od njih nije odgovarao jer su pokusni otisci lista koji bi točno utvrdili kako je došlo do pogreške naprasno reciklirani pa je pronađen Pedro.

Ustvari takve su greške uobičajene u novinama i ne mogu biti razlog niti za blaže kazne nikome, niti za smjene, niti za podnošenje ostavki, a kamo li za progon i otkaz.

O kolegijalnosti i ljudskosti da ne pričam.

I na kraju, što je uopće vijest za nacionalne medije tražila na naslovnici lokalnog lista?