Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Sport

Čudo u Svetom Đurđu

  db           14.04.2022.
Čudo u Svetom Đurđu

Tog prošlog petka i radnoga dana bijah u Svetom Đurđu, virov'tičkom predgrađu sa čijih obronaka puca predivan pogled na grad i zavičaj ukotvljen između brdovite Bilogore i ravničarski mirne rijeke Drave koja svojim tokom putuje do Osijeka i dalje sve do moćnoga Dunava. Tu je nekad bilo Panonsko more koje je spajalo i zapljuskivalo niske bilogorske obale i visoko karpatsko gorje a danas je nizina širom koje na sve strane putuju nesretni i obezglavljeni ljudi bježeći iz ratom pogođene Ukrajine pa tako i do naše domovine i Svetog Đurđa u kojemu se zbrinula jedna četveročlana obitelj iz Harkiva i njihova prijateljica iz Mariupolja nastanivši se u kući ovdašnjih dobrih domaćina. Povod mom dolasku nije bilo uživanje u lijepom vremenu i krajoliku već nevjerojatna činjenica da se odigrava humanitarna, nogometna utakmica između dviju najbrojnijih, najgrlatijih, najzaguljenijih i najmoćnijih hrvatskih navijačkih skupina i to: ''Udruga navijača GNK Dinamo'' i ''Društvo prijatelja Hajduka'' koje okupljaju svoje navijače iz virovitičkoga kraja.

Popodne oko pet skupili se ''modri'' i ''bili'' junoši, seniori i veterani kako bi se na zelenom polju nadmetali i sav prihod od ulaznica, prigodnih majica i dobrovoljnih priloga te donacija Ukrajincima dali a potom se u lokalnom domu uz pivo i paprikaš ugodno podružili.

Svih proteklih godina ovakav susret je bio nemoguća misija i u cijeloj Hrvatskoj na prste jedne ruke mogu se nabrojiti događaji takve vrste koji su bili popraćeni na našim televizijama od početka demokracije do naših dana. A nekada, prije zadnjeg rata, to je u mojem tadašnjem klubu ''RSD Borcu'' bilo posve normalno da se redovito na kraju sezone igrači-navijači spomenutih klubova nađu i jedni drugima suprotstave. Bijahu te utakmice katkada malo jačeg naboja odigrane jer se, uslijed nedostatka hajdukovaca, nekoliko dinamovaca i nekih navijača Osijeka ali i drugih, tada popularnih i velikih klubova, posuđivalo suparnicima pa su ovi da bi se dokazali bili nerijetko na terenu najbolji što je imalo posebne draži u igri kada smo si svi zamišljali da smo, noseći plave i bile dresove svojih idola, jako važni pred domaćom publikom koja je sjedila na klupama u onih nekoliko redova na bentu snatreći da smo na Maksimiru ili Poljudu. To igralište pod lipama tada je bilo naš Camp Nou ili Santiago Bernabeu. Poslije utakmice se, ovisno o rezultatu, zafrkavalo, družilo i uz cugu veselilo. Sjećam se da se tada i pjevalo ''Hajduk i Dinamo, dva su kluba bratska sa njima se ponosi čitava Hrvatska!'' Ehh da…

Bila su to vremena kada si mogao slobodno šetati gradom u bilo kojoj majci bilo kojega kluba a da te nitko ništa ne pita nit' krivo pogleda i jedino nisi smio nikoga vrijeđati nit' galamiti po gradu jer bi te milicajci prijateljski legitimirali i upozorili da svojom dernjavom po ulicama ometaš javni red i mir. A onda je došla krvlju obranjena sloboda i demokracija u kojoj navališe jedan navijač na drugoga, Hrvat u plavom na Hrvata u bijelom ili obratno, svejedno, kao da mu je najveći neprijatelj i gori od onih koji su mu tih devedesetih zemlju napali, razorili i četvrtinu okupirali?!

Svih tih godina po zagrebačkim i splitskim kvartovima prije ''sudbonosnih'' utakmica, a takva bješe svaka, hvatalo se tuđe navijače kao životinje, bacalo na njih smrtonosno kamenje i s pirotehnikom gušilo paleći i automobile ZG ili ST registracije; organizirale se podmukle sačekuše, grupne tuče i brutalne makljaže sa bejzbol palicama i metalnim šipkama razbijajući ''sve živo'', pokretno ili nepokretno, svejedno! Ušlo zlo u ljude zbog jedne tako obične i lijepe nogometne igre pretvorivši ih u razbijače, bjesomučne huškače, siledžije, nacionaliste i crnokošuljaše koji doma ali i okolo po Europi samo prave nevolje sramoteći cijelu Hrvatsku da ti pamet stane.

Zašto, kako, čemu?! Što je više te demokracije i slobode cijelo je društvo samo u još većem problemu i sve udaljenije od neke normale pa ispada da je navijačima demokracija = anarhija. Navijačka rulja je jedva dočekala slobodu govora da bi mogli legalno zapjevati ubi ovoga ili zgazi onoga vrijeđajući i druge ''na pasja kola''?!

Ali evo, pomalo sramno i čudnovato je reći da zbog rata u Ukrajini, tuđoj nesreći i muci, brzo se nađoše, dogovoriše, organiziraše i razmiliše navijači iz našega grada i organizatori iz njegova prigrada da bi pokazali kako nisu svi kao oni u Splitu i Zagrebu zbog kojih se mnogima pred očima mrači, koža ježi i diže kosa na glavi od mržnje, loma i krša među njima koji sebe nazivaju pravim ''Tovarima'' i ''Purgerima''.

Miroljubiva i topla duša slavonska ovom humanitarnom akcijom, ljudskim susretom, prijateljskom utakmicom i empatijom je pokazala da se može normalno i fer ponašati, voljeti svoje i poštovati suparnike što je u ova tmurna i neizvjesna vremena više nego potrebno za ovo naše izvitopereno i još nedozrelo društvo. Tu je i potreba za onaj širi smisao koji će pomoću velikih ekrana svima pokazati kakva je naša sredina u kojoj živimo i djelujemo pa sam našoj nacionalnoj dalekovidnici kojoj plaćamo pretplatu mail poslao obzirom da danas tako globalno najbrže komuniciramo i na nju se furamo u skladu s onim redovitim voditeljskim opaskama na kraju emisija:

''Dragi gledatelji šaljite nam svoje mailove i poruke!'' koju tako često prikazuju i molećivo nutkaju građane da im se jave. Ipak je to u odnosu na neizvjesne telefonske pozive, ovu inflaciju, skupoću impulsa, potrošenog vremena i predugog čekanja zbog slušanja njihovih budalastih govornih automata najisplativija opcija. Ali vraga!... Čekah cijeloga dana da mi se na zaslonu pojavi neki HaeRTeov upis il' suvisli odgovor ali sve bješe uzalud. Potom isto učinih prema RTL-u i Novoj TV nadajući se da su oni mozgovno brži i mobilniji kad su u pitanju takvi humanitarni događaji i vrlo rijetki međunavijački pozitivni skupovi.

Cijelo dopodne je prošlo al' ni od njih nikakvog slova ni odgovora nije došlo. Eee tu sam onda poludio i drito se telefonom uparenim županijcima iz ČK i VŽ studija javio, kojima po mojemu razmišljanju, ni po kojoj osnovi ne pripadamo. I tek nakon par poziva javila se ženska osoba ugodna glasa koju sam odmah priupitao koji je smisao slanja mailova kad nitko na njih ni za cijeli dan nije u stanju dati odgovara?! Odvratila mi je da ne stignu ne rekavši brojčano koliko je to dnevno poruka. Moja je poslana dan ranije prije početka radnog vremena pa bi po nekoj logici trebala biti među prvima pročitana ako idu nekim dnevnim redom. No, ispada da nije tako, ali kako onda rade aktualne priloge i emisije kad poruke sve nisu pročitane?! Sistemom lutrije? Bacajući grah? Izvlačeći šibice ili možda postoje neki drugi, žurniji mailovi i brojevi za koje mi ne znamo?! Podzemni kanali kojima se brzo dolazi na površinu i svjetlo dana i velikih ekrana.

Razgovor je bio obostrano informativan, malo duži a na kraju gotovo prijateljski u kojemu se ona nije mogla izjasniti hoće li njihove kamere i reporteri u Đurađ svratiti rekavši nek' nazovem broj osobe koja prati naše virovitičke događaje! Eee tu je prevršila svaku mjeru u komuniciranju pa sam joj odbrusio da je kod njih valjda nekakvo uredništvo i da postoji nekakav glavni urednik koji odlučuje šta će se snimati i gledati! Nakon toga iz očaja poslah mail Plavoj TV pa rekoh oni su tu najbliži pa će se sigurno odmah javiti. Ma vraga, ni od njih nikakvog odgovora, ništa – nula bodova, i tako ja odoh do našeg Đurađa da pogledam, popratim i podržim jednu lijepu, ljudsku akciju koja najviše može oplemeniti ljude.

Humanitarni događaj bješe besprijekoran kao i utakmica u kojoj je prikazana zanimljiva i dopadljiva igra sa dosta dobrih akcija i prilika te jednim lijepim golom za eurovizijsku razmjenu. Momci u plavom bili razigraniji s više lopte u nogama a bijeli skloniji brzim proigravanjima i opasnim kontrama te je, uz samo pet prekršaja, rezultat na kraju bio 2:2. Pravedan i jedini mogući jer nitko od učesnika, simpatizera i zagriženih navijača ova dva naša najveća nogometna kluba ne može i ne smije biti bolji i veći od onoga drugoga jer svi su oni, bilo ''modri'' il' ''bili'', jednako naši ali i svih simpatizera i onih građana širom Europe i svijeta kojima je nogomet jedna obična i lijepa igra.

Na kraju, događaj su na radost svih učesnika i nas koji držimo do rodnoga grada i zavičaja i njegovog promoviranja lijepih i važnih priča ipak popratile dvije televizije, jedna nacionalna i druga regionalna i za to im velika hvala a vi građani sada znate koliko je neizvjesno pisati mailove…

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Sport