Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Čudnih li svjetskih čuda

  Martina Feketić Sučić           19.05.2022.         3933 pogleda
Čudnih li svjetskih čuda

Ovo će biti priča u par nastavaka. Vjerujte, bolje je tako. Tako da niti jedan ne bi bio predugačak, a za iduće, da se čitatelji mogu odlučiti da ih ne čitaju. Što potpuno razumijem. S obzirom da su došla neka vremena u kojima je moje najegzotičnije putovanje bilo na Mali Lošinj (susjed nije bio te sreće, iako je uzeo puno dulji i povoljniji aranžman preko neke državne agencije s uslugom All Inclusive, ali u Lepoglavi), odlučih malo prokopati po povijesti. Odnosno, iako navodno znači isto, prikladnije mi zvuči riječ „prošlosti“.

Hrabro se odlučih u prvom nastavku za vjerojatno najdosadniju, pomalo zaboravljenu (ako ikad u potpunosti znanu) temu. I to začudo, edukativnog i pristojnog karaktera.

I molim bez kritika na račun toga što 6 od 7 atrakcija nisam vidjela. Jer niste ni vi. I vrlo je izvjesno da nećete. J

Dakle, ajmo se pokušati zabaviti….Ako ne ide, ne ide. Ništa čudno :).

Sedam drevnih svjetskih čuda

Navodno je prvi popis svjetskih čuda sastavio, ničim izazvan, grčki pjesnik Antipatros iz Sidona između 150. i 120. godine prije nove ere. Pritom nema nikakvih naznaka je li pjesnik baš osobno vidio sedam drevnih čuda i osobno se čudio istima, ali mu to nije smetalo da sastavi svoj popis. Slično kao i ja ovaj tekst.

Ono što je gotovo čudesno kada je sastavljao popis čuda, iako je bio Grk, vjerojatno je nehotice propustio ne načuditi se dovoljno Akropoli u Ateni, jednoj od građevina koje i dan danas prkose vremenu, skupljačima građevinskog materijala i sličnim nedaćama na uzvisini od 80 m iznad Atene. Čineći Atenu – Atenom.

No pjesnici su ionako sami po sebi čuđenje u svijetu, kaže jednom netko. Vjerojatno pjesnik.

Neobično je da pjesnik nije smatrao niti dovoljno čudnim što je oko 150 godina prije njega na Akropoli stolovao Makedonac Demetrije Poliokreta, i to u Partenonu, od kojega je napravio svoj vlastiti bordel, očito, na najboljoj lokaciji tada u Ateni i pretpostavljam, s najboljim asortimanom. No dobro, promaklo mu. Pjesnici ionako i nisu neki delije, kaže jednom Pjesnik. Koji nije morao raditi neke popise. Čuda ne rade popise čuda. Oni ih otpjevaju….Za sva vremena. Pa tako će i ona jednom postati drevna. Uz sve potrese.

Eh….

Nije ipak išlo bez spomena na jedino svjetsko čudo s kojim smo rasli i narasli, plakali i slavili, pjevali, živjeli… E baš si imao svoje trikove… Pjesniče.

A sada nakon pokoje suze, koja se od nekud sama stvori, idemo malo detaljnije o tim drevnim čudima. Ionako nitko točno ne zna kako su, kada ni zašto nastala, kako su točno izgledala, i kako su točno nestala, osim u potresima. Pa mogu pisati što hoću.:)

 1.Velika piramida u Gizi

Radi se dakako o Keopsovoj piramidi. Prije vise od desetak godina, tamo odoh, dođoh, vidjeh, načudih se…Dakle, pravo svjetsko čudo. Što reći nego da shvatiš da je tu nešto čudno kada skoro zadrijemaš u autobusu dok se voziš uz nju. No ona će dobiti svoj posebni članak. Jednom. Zaslužila je

2. Semiramidini viseći vrtovi u Babilonu

Kažu svjedoci (pretpostavljam da više nisu živi), da su bili mirisna zelena oaza koja je cvjetala pod „okrutnim“ suncem Babilona prije 26 stoljeća. Pritom se vjerojatno misli na temperature od 50+ stupnjeva.

Vrtovi su navodno bili smješteni na krovu s četiri kata, a stupovi su bili povezani širokim stepenicama koje su bile poduprte stupovima od 25 metara. Terase su bile podstavljene kamenim pločama, slojem trske, sve izliveno od asfalta i prekriveno olovnim plahtama, tako da voda nije propuštala. Sve u svemu, iako nema točnih naznaka kako su vrtovi koji usput još i odnekud vise izgledali, ova ideja i realizacija iste o nepropusnosti je zapravo čudesna.

Naime, nepropusnost vode se i dan danas gotovo u svakom novo-sagrađenom stanu pokazala nedostižnom, što posebice dođe do izražaja u trenutku kada ti nešto počne kapati po glavi. A što je samo pitanje vremena. Tu posebnu sreću zasigurno imaju vlasnici posebno cijenjenih i precijenjenih, skupih i preskupih penthausa. Pa tako, nakon niza poziva predstavniku stanara i par sanacija u isto toliko par godina, mokri vlasnici napokon pribjegavaju najsuvremenijoj i najsigurnijoj metodi – postavljanju kanti.

Stoga, u Semiramidinim visećim vrtovima se u svako godišnje doba, dakle u ljeto, ljeto, ljeto i ljeto, uvijek moglo lagodno i bezbrižno uživati u šetnjama zelenilom bez straha da će netko umjesto cvijeća zaliti vas. O kiši se vjerojatno nije razmišljalo. Pravo arhitektonsko nepropusno čudo, kakva bi, u najmanju ruku, trebala postojati i danas. Iako bi i sami projekti već uključivali kante… No naravno, nepropusne. I još za svaki slučaj, s najsuvremenijim senzorom i alarmom povezanim putem Wi-Fi tehnologije s određenim stanom (da se ne bi svi stanari istodobno počeli brisati već pripremljenim ručnicima u tu svrhu) kada razina vode dosegne kritičnu oznaku u unutrašnjosti kante. Naravno, često ponekad se, unatoč najsuvremenijoj tehnologiji, dogodi da krivom susjedu ili čak više njih, mobitel signalizira ručnik. No više se nitko ne čudi tome.

3. Zeusov kip u Olimpiji

Zeusov kip predstavljao je vrhovnog boga starih Grka u čiju čast su se održavale Olimpijske igre. Pomalo čudesno, no održavaju se navodno još i dan danas.

Kip je navodno bio visok oko 13 metara. Za usporedbu, križ na Marjanu je visok upravo toliko, ali 3 metra je otišlo na neko stubište ispod. I još par desetaka metara na Marjan. Također, s vjerojatnom razlikom što se Zeusov kip najčešće mogao vidjeti.

Izgradio ga je poznati grčki kipar Fidija (ne čudesni križ na Marjanu) oko 435. godine prije nove ere u Olimpiji, a podignut je unutar Zeusovog hrama. Skulptura je bila od slonovače, zlata, cedrovine, a ukrašena ebanovinom, slonovačom, zlatom i dragim kamenjem. Swarovski cirkončići nisu dolazili u obzir.

U grčkim hramovima nije bilo prozora, a ogromni Zeusov kip bio je stoga, začudo, loše osvijetljen. Možda jer nije bilo ni struje. Pa je Fidija izveo neku foru s mramorom i maslinovim uljem (postoje neke naznake da se radilo o ekstra djevičanskom, najvjerojatnije s otoka Brača – to je onaj dio teksta kada mogu pisati što hoćuJ) pa je tako površina tekućine u tamnom bazenu odražavala svjetlo koje je osvjetljavalo Zeusovu glavu i njegov snažni torzo.

Oni koji nisu znali za genijalan izum Fidije, mislili su da Zeus sam zrači božanskom svjetlošću. Oni koji su znali, nemam pojma što su mislili.

Prema legendi, nakon što je dovršio taj zahtjevni posao, Fidija se približio kipu i upitao: "Jeste li zadovoljni?" Kao odgovor, pukao je grom i napravio pukotinu preko crnog mramornog poda. I to je bio znak da je Zeus zadovoljan. Logično.

Kip je uništen u 5. stoljeću i nestao tako čudesno da nikada nisu nađeni niti ostatci.

4. Svjetionik Faros u Aleksandriji

 A o njemu moram malo više redaka…

Nalazio se na obali Mediterana, zapadno od delte Nila. U to vrijeme ( sigurno svi znate koje pa nema potrebe da ja znam), Aleksandrija je postala važan trgovački centar regije. I to zbog, vjerovali ili ne, luka. Da me Dalmatinci razumiju, kapule. Ali, u to vrijeme nije bilo sredstava za komunikaciju i navigaciju, a svako putovanje na moru je predstavljalo opasnost, posebno kad je usred sezone trebalo iskrcati 40 tona kapule na drugom dijelu Mediterana- onom malo uvučenom u rukavac zvan Jadransko more, baš negdje oko Egiptu strateških otoka Šolte, Velikog Drvenika i na karti uvijek tajanstvenog, nejasnog, zamućenog, gotovo muljavog područja za koje se kasnije ispostavilo da su današnje Bačvice (opet onaj dio, kada uslijed nedostatka dokaza, pišem što hoću). Da je tada postojao Google Earth, izgledale bi kao Zona 51 u Nevadi. No ne namjerno.

Tu nikakvo svjetsko čudo nije moglo pomoći da sve prođe dobro s kapulom, no kako bi brodovi mogli sigurno doći do luke Aleksandrije, odlučeno je izgraditi svjetionik koji je pjesnik upisao u čuda svijeta.

Točno vrijeme gradnje nije poznato, niti je zapravo bitno. Poznato je da je gradnju svjetionika vodio arhitekt Sostrad Cnidsky (nisam uspjela pronaći adresu njegovog ureda niti kontakt broj), a trajalo je samo pet godina. Dakle, gradio se od neke prije nove ere do 5 godina poslije te neke godine, isto prije nove ere. Putopisi uvijek trebaju biti što precizniji.

Svjetionik je bio toranj visok 140 metara s tri razine. Prva faza bila je visina od 60 metara s kvadratnim odjeljkom sa stranom od 30 metara. Unutar su se nalazile prostorije za svjetionik i zaštitare. Pretpostavljam da je to tada bio vrlo traženi posao. „Čime se baviš?“ „Zaštitarim na Farosu.“ „Ajme, blago tebi, pa to je skoro toliko dobro kao što je onom javnom notaru u centru! Ili influencerima! Ubaciš me?“

Ravni krov prvog reda temelj je drugog, koji je imao osmerokutni oblik i bio je visok 40 metara. Na istom stupu bili su kipovi - vremenske cijevi, koje su pokazivale smjer vjetra. Iznad njega bio je treći stup u obliku cilindra, gdje je samo bila Vatra ( „vatra“ namjerno velikim slovom - ipak sam i ja iz ViroviticeJ). I volim čuda. Uključujući i glazbena.

I tako, prema izjavama očevidaca s kojima sam uspjela razgovarati za potrebe ovog čuda od putopisa, svjetlo svjetionika noću se moglo vidjeti na udaljenosti od 100 kilometara. Tijekom dana Vatra je nastavila gorjeti, ali kao signal, nije bilo svjetla, nego dim. Kad je bila magla, poseban uređaj stvorio je nešto (odlučila sam radi čitatelja ne objašnjavati to nešto, a ne zato što možda ne razumijem), što je upozoravalo pomorce o blizini obale.

Koristilo se spiralno stubište za isporuku stabla na Vatru. A kako bi ih doveli s obale na zgradu svjetionika napravljen je umjetni humak. Nakon što se stoljećima tako ponosno uzdizao iznad Aleksandrije i bez redovitih servisa i bez rješenja o zadovoljavanju minimalnih tehničkih uvjeta, nepogrešivo je obavljao svoju složenu funkciju.

Uništen je uslijed nekoliko snažnih potresa.

Iskreno, ne znam zašto je trebalo više redaka ovom čudu. No pretpostavljam zato što je to bilo nevjerojatno korisno čudo. Napravite vi danas, slavni svjetski arhitekti i IT stručnjaci koji ćete zasigurno čitati ovaj članak, nešto takvo bez GPS-a, ostalih sredstava bežične komunikacije koje funkcioniraju na različitim frekvencijama (i da još to nije gotovo iz dosade, tijekom pauza na snimanju filmova, prije vas izmislila jedna svjetski čudesna žena), sa sustavom za navođenje u slučaju magle bez maglenki i još da tako dobro izgleda da ga neki pjesnik stavi na popis!

5. Kolos sa Rodosa

Kolos s Rodosa je divovski kip boga Sunca Heliosa na otoku Rodosu s obale Male Azije. Kip je napravio Hares, učenik velikog Lysipposa. Radio je 12 godina, počevši od 291. g. prije nove ere, a učitelj se rezultatu nije mogao načuditi. Ako je bio živ.

Kip Heliosa podignut je na umjetnom brdu, obložen bijelim mramorom, a pomorci iz daljine vidjeli su svjetlucavog brončanog diva na suncu. Stajao je oko 60 godina a 220. godine prije nove ere, srušio ga je potres. Ono što je bitno, na svim slikama tog čuda doista se nalazi čudo. Naime, pogledajte samo njegovu muskulaturu…

Nitko, naime, ne zna točno kako je izgledao Kolos, ali "izgled mu je u svakom slučaju morao biti neopisivo odvratan, neukusan, ogavan, pri tom prost u sasvim nedozvoljenoj mjeri" - tako je neki Willy Haas reagirao čuvši za namjeru da se tu skulpturu u interesu turizma namjerava ponovno postaviti.

S obzirom da sam, eto, slučajno bila na otoku Rodosu, kupih si skulpturu Kolosa. Možda izabrah neku bolju verziju, no dragi moj prijatelju neki Willy Haasu, demantirat ću te odlučno u potpunosti. Izgled kipa Kolosa je u svakom slučaju (i to na temelju pomnog promatranja svih mini skulptura u suvenirnici) morao biti neopisivo senzacionalan, lišen svakog neukusa, suprotno od ogavan, pri tom prost u potpuno dozvoljenoj mjeri. I da, treba ga ponovno postaviti! Kako god izgledao…. Pa i zbog turizma ako je baš nužno.

6. Artemidin hram u Efezu

 Bio je, naime, glavna atrakcija bogatog grčkog grada Efeza u Maloj Aziji, koji je podignut u čast Artemide - zaštitnice ljubavnih odnosa i obiteljskog ognjišta.

Pronašla sam podatak na internetu da, ukoliko želite vidjeti ovo čudo, morate se zaputiti u Tursku, grad Selčuk u Izmiru. No možda podatak nije ažuriran. Jer i to čudo je davno nestalo. Točnije, danas biste mogli vidjeti jedan jedini obnovljeni stup koji stoji na mjestu Artemidina hrama.

Dobronamjeran savjet za one kojima je možda na sekundu pala pomisao da bi to trebali vidjeti….odite onda radije u Kapadokiju. Ili bilo gdje drugdje. A ako se poželite puno stupova i drevnog kamenja, gotovo izvornog i netaknutog izgleda, odite u Jerash u Jordanu. Ili Efez, kad ste već tamo, a ostali začudo razočarani izgledom obnovljenog stupa. Kartagu sa tri preostala kamena i dva stupića, možete slobodno preskočiti. Osim ako se ne želite slikati ispred predsjedničke palače u smjeru u kojem je slikanje baš zabranjeno. J

Artemidin hram uništen je tijekom požara koji je izazvao neki lik Herostrat. Kažu da je taj „bezobrazni luđak“ na takav način želio postati poznat. Osuđen je na smrt, a povjesničari sugeriraju da njegovo ime treba prepustiti zaboravu. Vjerojatno nisu čuli za obrnutu psihologiju. Stoga ću namjerno sugerirati da zaboravite da sam spomenula Herostrata. Pa sretno sa zaboravomJ.

7. Mauzolej u Halikarnasu

 Mauzolej je grobnica kralja Mauzola u Halikarnasu, sagrađen u prvoj polovici 4. stoljeća prije nove ere. Bio je visok oko 50 metara. Mauzolej u Halikarnasu uništen je za vrijeme, čuda li, jednog potresa. Neki dijelovi ovog mauzoleja kao što su friz i jedna od statua nalaze se u Britanskom muzeju u Londonu.

I to je to. Dovoljno. Vjerujte mi. Smatram pomalo nepristojnim i neprikladnim raspisati se o ovoj grobnici kad mi je na popisu najveličanstvenija od svih ikada – Velika piramida u Gizi.

No, kad smo već kod mauzoleja, moram pohvaliti osobno viđen mauzolej Ho Chi Minha u glavnom gradu Vijetnama, Hanoiu. Bez ikakvog osvrta na građevinu i ostale nepotrebne detalje, samo ću reći jedno- nema mauzoleja do onog gdje možete vidjeti onog u čiju čast je napravljen i to baš onakvog kako bi izgledao da je još uvijek živ! A umro prije više od 50 godina. Zapravo, baš pravo svjetsko čudo…

I tako, popis drevnih svjetskih čuda od kojih danas postoji samo jedno, uporno se nametao tisućama godina dok se netko nije sjetio da bi ga trebalo možda ažurirati. Pa se onda napravio popis, 2007.g. objavio na internetu i dalo narodu cijelog svijeta da glasa.

Nešto je narod pogodio, a za neka nova čuda, bilo bi bolje da ih je sastavio neki pjesnik. Bilo koji.

Glasalo je naime preko 100 milijuna ljudi, no posebno je nevjerojatno da se netko na kraju morao smilovati Keopsovoj piramidi, čudu samom po sebi jer je bila i na popisu drevnih svjetskih čuda (a usput slučajno još uvijek čudesno izgleda), pa je dobila nekakav status počasnog kandidata koji je uklonjen s popisa redovnih kandidata. Sve povodom protesta bijesnih Egipćana. Jer se pokazalo izglednim da može doći do situacije – što više ljudi, to manje pameti.

A i kako bi rekao Pjesnik, ponekad je najsmjelije ostati na svom mjestu stajati…

Stoga vjerojatno nije ni čudo da se i sam UNESCO ogradio od ovakvog načina izbora, kao i rezultata.

No o tome u idućem nastavku. I odmah da najavim, u odnosu na neka „čuda“, morat ću biti malo brutalno iskrena. Drugim riječima, zločesta...

Eh da, za potrebe ovog teksta priložit ću samo par fotografija. Za koje sam sigurna da me nitko neće tužiti. Pa čak niti ja. Jer za sve ostale kojima sam htjela obogatiti ovaj tekst, pojavilo se 100 upozorenja na internetu o nekakvim autorskim pravima, neovlaštenom korištenju i sličnim meni nerazumljivim izrazima, pa sam u nakani da se netko ne obogati na meni, odustala od objave fotografija 5 svjetskih čuda. Jer ipak su to ti ljudi valjda osobno i uživo fotografirali.

A onaj koga je imalo zaintrigirao ovaj tekst, lako će ih pronaći. Na internetu dakako…

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem