Banner
Sabor: Oprečni stavovi oko ustavnosti odluke o obuci ukrajinskih vojnika
Banožić: Postoji sprega između Milanovića i Franka Vidovića
SPH: Napad na policajce vozilom treba kvalificirati kao pokušaj ubojstva
Građani će od sutra moći nabaviti početni paket eurokovanica
DP: Školama i vrtićima imena djece žrtava Domovinskog rata
Večernji list: Može li Alketbi glasati na skupštini dioničara Fortenove?
Jutarnji list: FBI u Trogiru zbog jahte Putinova kuma

  Putujem i pišem

Čudesna vrata Sahare i Alžir na dlanu

  Slobodan Kadić/Glas Slavonije           11.10.2022.         1690 pogleda
Čudesna vrata Sahare i Alžir na dlanu

Nova putovanja, novi izazovi. Posjetiti prijateljski Alžir i upoznati njegove ljude te odškrinuti vrata Sahare, bio je pravi užitak. Pustinja je ono nešto što se mora vidjeti, osjetiti taj vreli pijesak na dlanu, promatrati karavanu deva koje su naglo u daljini postale točkice koje se miču te u sumrake guštati u datuljama i kapljicama slatkastog, a jakog čaja. Tjedan u Alžiru je više od sedam dana, barem dvostruko toliko, zato ukoliko planirate u tu zanimljivu zemlju koja u svoje krilo poziva i turiste iz naše regije, pripremite se za prekrasnu pustolovinu. Iako za mnoga putovanja preporučujem individulno bukiranje smještaja, za Alžir ipak preporučujem turističku agenciju i odlazak u grupi - piše Slobodan Kadić u Glasu Slavonije, kolumna Putničke svaštarije.

Sijaset je ljudi koji su posjetili sve zemlje sjeverne Afrike osim Alžira. To je zbog malo kompliciranog viznog sustava za kojeg vjerujem da će se uskoro promijeniti. Znate kako je to kada je viza u pitanju, nešto novca, putno osiguranje, rezervacija smještaja, aviokarta, potvrda o cijepljenju ili PCR test... Ali, ukoliko imate želju otputovati, sve je to samo keks jer kada jednom zakoračite u Alžir, uvijek ćete se vraćati. Barem je tako sa mnom. Prvi sam put otputovao u Oran na Mediteranske igre, a sada se opet vratio kako bih uživao u dinama i ostalim čudima prirode.

Već na alžirskom aerodromu su nas dočekali ljubazni domaćini i pomogli nam da što prije zaobiđemo svagdašnju gužvu. Naš Hotel Les Sables d'Or Zeralda bio je na samoj mediteranskoj obali i prilično daleko od vreve prijestolnice – čuli smo valove, kupali se u moru te kušali domaće specijalitete uz glazbu za „meditaciju“. Uslijedilo je noćno razgledavanje glavnog grada Alžira autobusom na kat, stare jezgre i Martyr's memorijalnog spomenika koji je bio osvijetljen u nacionalnim bojama, zelenom i crvenom. Visok je 92 metra, sagrađen je 1982. na dvadesetogodišnjicu Alžirske neovisnosti. Izgleda poput tri palmina lista koja zaklanjaju vječni plamen, a na svakom palminom listu je vojnik koji predstavlja fazu alžirske borbe za neovisnost. Djelovao mi je malo socrealistički i svidio mi se, Alžirci za razliku od nas, cijene svoju povijest i to se osjeća na svakom koraku. Također, cijene svoje prijatelje, a Hrvatsku i naše ljude doista doživljavaju kao prijatelje jer su još od davnina imali odlične veze s bivšom Jugoslavijom i Titom. Naše su kompanije gradile neke njihove luke i vodovode i drugu infrastrukturu. O tome ću jednom drugom prilikom, a na sve me to podsjetio Ilija Želalić, veleposlanik Hrvatske u Alžiru koji je zaslužan što se naša zemlja ove godine predstavila na njihovom turističkom sajmu SITEV te tako započela novu eru turističke suradnje. Alea iacta est, rekli bismo!

Air Algeria je nacionalni avioprijevoznik kojim smo se uputili do Bechara (u blizini Maroka) kako bi u obližnjem Taghitu uživali u dinama, crtežima na stijenama, zalasku sunca i starom „ksaru“, a što je arapski naziv za utvrdu ili selo koje je bilo smješteno obično na brežuljcima ili planinama radi lakše obrane. Ta aviokompanija na domaćim letovima nudi sokić i dva pakiranja keksa (ah, odmah se sjetim jedne kompanije koja nudi samo vodu, znate na koju mislim?). Imaju brojne interkontinentalne letove, a prema Alžiru lete i iz Budimpešte...

Kakvo je samo ushićenje nastalo u autobusu kada smo vidjeli prve obrise pustinje i oaze! Cijelo smo vrijeme vožnje autobusom imali policijsku pratnju, a kako smo došli u sumrak, požurili smo na kupanje u bazenu u hotelu Taghit Saoura (prosječna cijena noćenja je oko 40 USD) te u penjanju na dine. Nije mi baš dobro išlo jer nisam programiran za tako visoko veranje po pijesku pa sam se vratio u hotelski bazen usred pustinje i popio šalicu čaja. Nadjah Boudjelloua, organizator puta u ime Ministarstva turizma Alžira, baš se brinuo o mojoj grupi u kojoj su osim dvojice kolega iz Hrvatske (Jan Serdar i Marko Perić) boravili i novinari iz Kanade, Finske, Austrije, Turske, Italije... Grijeh bi bio ne spomenuti i Djamila iz Veleposlanstva Alžira u Rimu koji se brinuo o našoj sigurnosti. Stekao sam brojna prijateljstva, baš kao uvijek...

Bez obzira što se nisam popeo do vrha dine, jahao sam devu. Sirotica je nekoliko puta zaskičila pri nošenju tolike težine, ali je sve stoički izdržala. Pedesetak metara me nosila kao list na vjetru, a ja sam pokušao balansirati da se ne srušim. Sve u svemu, jahanje je bilo fantastično, baš kao i svako drugo! U oazi Taghit, prapovijesni petroglifi atilopa, konja, žirafa i drugih životinja na stijenama – prava su remek-djela. Već prvi dan Sahare bio je pun pogodak. Hrana u pustinji zahtijeva poseban tekst, ali datulje su bile nešto bez čega nisam mogao zamisliti dan. Ukoliko mislite da je pustinja dosadna, prevarili ste se. Moja alžirska pustolovina je tek započela, a u sljedećoj kolumni opisat ću put u Beni Abess, male igrice barutom i još štošta fascinantnog.

Shukran Jazayira!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem