Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Kultura

Crtežom i oblikovanjem do umjetničkih visina

  prim. dr. Ivica Veles           28.01.2009.         4852 pogleda
Crtežom i oblikovanjem do umjetničkih visina

( ili Noć muzeja: Mirko Ilić - strip, ilustracija, dizajn, multimedija 1975 - 2008).

Razmišljajući kako započeti kratki internetski osvrt na manifestaciju povodom Noći muzeja, našao sam se u nedoumici da li prvo reći nekoliko rečenica o Mirku Iliću. Prevagnulo je gradoljublje, godine vezane uz svoj grad, godine vezane uz duhovne sadržaje tog grada (muzej, kazalište, knjižnica i čitaonica i multimedijalni prostor, udruge pripadnosti manjina, kvalitetne postave izložbi i manifestacije u Boom-u, snaga Rodoljuba - pjevačkog društva, izdavačka djelatnost ogranka Matice Hrvatske - Zavičaj, etnogragfske zbirke, arheološka iskapanja, pisana ostvarenja Plevnika, Nikolića, Nefa, Vranješ-Vargović, Brešića, Cimermana, Sandre Pocrnić-Mlakar, Jadranke Škrilec . . . i duboko izvinjenje ostalim nespomenutim, «Pusu», «Gavran» kao osobni znak grada, kao i istaknutim Virovitičanima koji redovito njeguju kult svog grada u udruženju Virovitičana u Zagrebu, likovni klub «Nikola Trik», bendu «Vatra»...).

Evo, ovo je prevagnulo, ovo je otvorilo dušu, ovo je kratki uvod u umjetničko djelo Mirka Ilića, ovo je priznanje Gradskom muzeju da je napravilo pravi potez jer Virovitičani su zaslužili veliki - upravo ovakav događaj povodom «Noći muzeja», a sada MIRKO ILIĆ, u ovom slučaju velika slova nisu znak grafičke opreme, nego duševne potrebe davanja značaja STRIPU, ILUSTRACIJI i DIZAJNU, za što je on zaslužan. O Mirku Iliću može se pričati u tri poglavlja, prema grafičkom opredjeljenju, no kako je to jedna cjelina nepodnošljivo je rascjepkavanje stripa od ilustracije, ilustracije  od oblikovanja, pa to više liči na neke razvoje faze, bolje rečeno određena vremenska opredjeljenja, koja su unatoč svega čvrsto povezana u umjetnikovu «centru» za umjetnost. Oni nijednog trena nisu strogo razdvojeni, tako da dizajn šalice za kavu ima elemente stripa, ilustracija TIME - a je kombinacija stripa  i dizajna, itd., itd. Želim reći da se vrhunski umjetnički rod međusobno isprepliće s više umjetničkih doživljaja i onda tek postaje duševno zreo i svekoliko prepoznatljiv.

Što reći faktografski o Mirku Iliću? Praktično počinje raditi s 19 godina u «Poletu» i «Studenskom listu». Godina 1976. je «prelomna» u smislu stvaranja kultne grupe «Novi kvadrat». O tome i o drugim članovima te grupe, ne želim sada pisati, ali moram naznačiti da su i ostali postigli relevantne uspjehe u umjetničkom izražaju od Igora Kordeja . . . .  pa  do nesretnog Radovana Domagoja Devlića. Nadam se da će o «Novom kvadratu» (a o tome postoje knjige i bezbroj članaka, što je dokaz značajnosti toga fenomena, ali ne samo fenomena, već vrhunskog umjetničkog izražavanja, pune 3 godine koje su obilježile strip scenu u to vrijeme 1976 do 1979. godine na području bivše Jugoslavije i bile vodeći spiritus moveus stripa) biti mogućnosti da detaljno čujete od samog osnivača «Novog kvadrata», aktera tih događaja, Marka Ilića u «Noći muzeja».

Nakon raspada «Novog kvadrata» (molimo vas pitajte zašto je do toga došlo?) počinje raditi ilustracije na temu politike i ekonomije u «Startu» a zatim u 16 -tom broju «Danasa» napravio  je prvu naslovnicu ( i opet pitajte zašto je 1986. godine otišao u New York?). Evo što je rako Juri Iliću, novinaru «Vjesnika» 18.06.2000. godine: Od sebe samih zahtijevali smo ono što i studenti 1968. godine u Parizu - nemoguće. Htjeli smo biti najbolji, ne u Zagrebu, ne u Jugoslaviji, već u svijetu. Uzori su nam bili svjetski. I način razmišljanja bio je drukčiji. Biti uspješan nije značilo biti bogat». Preko Italije i lista «Panorama» gdje je objavio niz ilustracija u boji i naslovnica 1986. godine, odlučuje se na odlazak u Ameriku - New York.  Već su legendarni njegovi počeci u New Yorku pisala je 8 godina poslije Đurđica Milanović. Stigao je 25.03.1986. godine da bi već idućeg dana nadobudno odnio svoj portafolio prepun ilustracija u «Time» i dobio prvu narudžbu.

Svoj veliki uspjeh u Americi u više navrata je pokušao umanjiti, što još više doprinosi ispoljavanju njegovih osnovnih karakternih osobina, skromnosti, za razliku od onih koji nisu uspjeli, ali su se izjasnili o neviđenom uspjehu «vani».

 

Ta njegova iskrena skromnost veoma je  lijepo prezentirana u razgovoru koji je objavljen u «Večernjem listu» 1999. godine, a koliko je stvarno cijenjen kao čovjek i kao umjetnik govori potpis pod radove u Americi, gdje nad slovom «ć» nije brisana kvačica, što je rijedak ili jedinstven slučaj. Gdje se treba zaustaviti kada se piše o Mirku Iliću? Da li stati kad je on i po svojoj dobi u naponu svoga stvaralaštva, koje je već sada antologijsko, a i ovaj prvi dio njegovog rada je prikazan kao da slažem lego kockice, a mnoge mi nedostaju, a one koje imam ne mogu uklopiti na pravo mjesto, jer uvid u takav rad mora biti praćen, uvjetno rečeno, nakon svakih 10 riječi jednim stripom, jednom ilustracijom, jednim dizajnom.

Koliko je to uspjelo Kineskom monografijom ( citat Mirka Ilića: « uopće mi nije čudno što su monografiju o meni prije napravili Kinezi nego Hrvati; u Hrvatskoj me nisu uvrstili ni na Dane hrvatskog dizajna») ili monografijom Dejana Kršića ocijenite sami.

Danas ima svoj studio na Manhattanu Mirko Ilić corp. Osnovan 1995. godine, gdje radi i razvija svoju imaginaciju do savršenstva. A kada ga se pita da li će se vratiti u Hrvatsku i tu otvoriti svoj umjetnički studio a možda i ponovo napraviti koji strip, onda nakon razmišljanja rezignacijom kratko i jasno kaže: « Nisam ja izdao svoju zemlju, nego je ona izdala mene».

 

 

Čini mi se da još nisam rekao ništa a došao sam do kraja. Osjećam se žalosno, jadno i isprazno, misleći da ću reći puno o čovjeku koji i meni kao stripoljupcu mnogo znači, jer, «Novi kvadrat» je najljepši dio moje strip kolekcije, kao i doba kada je «Polet» prepoznao vrijednosti novinskog izražavanja.

Najbolji kraj, koji će donekle isprati gorak okus onoga svega što nisam uspio reći (a želio sam) biti će citat isto tako jednog velikana duhovnog života sveljudske orijentacije VESELKA TENŽERE: ...... «s načinom rada «Novog kvadrata», grupe koja je stvarala posve novu optiku u našoj kulturi, pogled na svijet oslobođen kmetskih intelektualnih fusnota, dijalog sa svijetom i ljudima».

A osnivač NOVOG KVADRATA bio je i ostao MIRKO ILIĆ.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

tomislav
29.1.2009. 18:37
Da, i jos mi nije jasno kakvo znacenje ima ovaj stripocrtac sa virovirica.net
Mislim da nitko nije niti spomenuo odlazak velikog hr (da li samo hr?) skulptora D Djamonje, a niti ta vijest nema posebno regionalno znacenje nego je samo jezgro evropske umjetnosti ( i centra za umjetnost).
To ti je kao mijesanje mozarta i pitomackog festivala podravskih napjevaka.
tomislav
29.1.2009. 9:39
Sjetih se - Braco Dimitrijevic - posthistorizam! To je umjetnost daleko od vaseg braceka Ilica.
tomislav
29.1.2009. 9:36
Dr Ivica Veles, lijepo je da ste napisali nesto o M Ilicu bosancu iz Bijeljine. Zato se prisjecam jednog drugog magnjifikantnog bosanca a to je .... uh kako se ono zvase, iz Sarajeva je, radi fantasticne instalacije a ime mu je, ah, kako da se sjetim ...
No u glavnom taj iz Bjeljine je obligovatelj, dizajner, stripocrtac i sa centrom za umjetnost nije direktno spojen. Njegov bankovni racun nema puno veze s hrvatskom a jel ga domaci dizajneri cijene ili ne pa to je stvar njihove branse a ne cijele zemlje i drzave.
Mislim da pisati prikaze i recenzije o kreativcima ovoga tipa ipak nije isto kao i pisati recepte za pacijente bez obzira sto vi volite stripove upstalom kao i ja, Andrija maurovic, crni macak, Kroz minula vremena i dosta jos toga samo to je za tinejdzere vise i sad mi to malo ide na zivceke. Zasto, zato jer volim onog sarajliju koji je umjetnik a ovo su dizajneri.


Još iz kategorije Kultura