Crna karijera Jadranke Kosor

Položaj Jadranke Kosor izgrađen je novcem od HDZ-ova reketa. Tu mogućnost mora imati na umu svatko tko kani glasati za »stranku koja je završila pregovore s EU«. I nema kontradikcije u tome što je HDZ europska i kompromitirana stranka istodobno: potpisani autor nije jedini koji odavna tvrdi da će europeizacija značiti istodobno razotkrivanje HDZ-a. Proces je prirodan, razumljiv, logičan i nužan, ako ova zemlja kani biti pristojna.

   No u središtu biračkoga interesa treba biti Jadranka Kosor - ne Sanader, ne Jarnjak, ne Bačić, ne ni ministar policije koji evo ulazi u HDZ, a ponajmanje oni razdragani plaćenici što pjevaju »Kad je bilo najteže, rodio se HDZ«. Ključna točka napokon dokumentiranoga otkrića da se vladajuća stranka financirala crnim, ucjenama pribavljenim novcem, treba biti podatak da je taj novac, bez ijednoga prigovora, koristila i Jadranka Kosor u sve tri ključne kampanje: parlamentarnim kampanjama 2003. i 2007, te u predsjedničkoj predizbornoj kampanji 2004. Povrh toga, nakon što se Ivo Sanader povukao iz politike, Kosor je javnosti prešutjela sve o crnome novcu, maštovito tvrdeći da je HDZ »stranka poštenih ljudi«. Posve je, dakle, dovoljno materijala da se ozbiljno preispita njezina kaznena odgovornost.

O političkoj i moralnoj odgovornosti, koje u predizbornoj kampanji moraju biti ključni za biračku odluku, ne treba ni trošiti riječi: Jadranka Kosor, u najmanju ruku, svjesno je lagala javnost prešućujući kriminal u vlastitoj stranci, i to samo zato da ostane na vlasti. Ako to nije dovoljan razlog za kazneni progon, posve sigurno jest za to da partija vrati otete pare, ode u stečaj, transformira se pa da, pod novim imenom i novom organizacijom, pokuša ispočetka, ovaj put drukčije, mukotrpnim putem transparentnosti u dugogodišnjoj opoziciji.

   Kosor je potpisala financijske izvještaje iz svoje predsjedničke kampanje 2004. Izravno je, dakle, odgovorna za njih. Tvrdi, navodno, da nije znala za crni novac. Neznanje ne ekskulpira od kaznene odgovornosti, a i samo će naivni vjerovati da predsjednička kandidatkinja nije znala da u kampanji troši više nego što stranka legalno ima.

Potom, objavljeno je da je Sanader na odlasku rekao Kosor za dva milijuna kuna i tristo tisuća eura crnog novca, rekavši joj kako se izbori ne dobivaju čistim novcem, nego »ispod stola«. Navodno se uplašila, ali prigovorila nije ništa. O crnom je fondu šutjela i dugo nakon Sanaderova odlaska, a tek treba utvrditi je li ona dala naputak glavnome tajniku stranke Branku Bačiću da bivšoj stranačkoj računovotkinji Branki Pavošević rekne neka uništi bilješke o crnim isplatama. Kako god bilo, Kosor potvrđuje kako je od Bačića tražila da prenese Pavošević neka sastavi popis stranačkih osoba koje su primale novac, te da je taj popis proslijedila državnome odvjetništvu.

   Kada je to napravila? Zašto tako kasno? I zašto je šutjela pred javnošću? Misli li Kosor da je javnost dječji vrtić koji treba poštedjeti te vrste informacija? Ne: svjesno je krila istinu o svojoj stranci i o sebi, šireći očite besmislice o HDZ-ovu poštenju. Možda je mislila da to što sama nije uzimala novac - a zašto bismo joj i to vjerovali, u onoj skupoj odjeći s blistavim broševima? - može biti dovoljno da je se poštedi odgovornosti? Naravno da ne može: nije problem samo o osobnoj gramzivosti, koliko god Kosor tvrdila da je »riječ o tome da mora odgovarati svatko tko je uzimao novac«.

Ne, nije riječ samo o tome: nije problem Jacques Houdek, čije je pjesmuljke HDZ plaćao ispod stola, nego Jadranka Kosor, zamjenica velikog meštra i njegova nasljednica na tronu organizacije koja je novac pribavljala metodama ponešto mekšim od metoda klasične mafije.

Kolumna Zemlje koje nema Borisa Pavelića, Novi list