Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Čovjek, a životinja (2. dio)


  Malo soli           Željko Bošnjak/Malo soli           20.11.2012.         3160 pogleda
Čovjek, a životinja (2. dio)

Pepe je glupi provokator. On se prikrada jačem od sebe i udara ga po leđima. Veliki dečko se okreće i premlati ga do krvi, tako da Pepe odjuri u grmlje i pati sam dok mu rane zacijele. S druge strane, Bobo je miran tip. On skuplja plodove i gleda svoja posla. Nije peder, samo je pametan. Prilazi mu veliki dečko, frustriran zbog gubitka plijena i premlati jadnog Bobu, isto do krvi. Ranjeni i zbunjeni miroljubac ode podalje i, na iznenađenje, priđe mu nekoliko ženki koje mu počnu trijebiti krzno. Bobo počne osjećati utjehu što nije sam i brže mu zarastaju rane.

To je dokumentirana situacija u stručnim radovima primatologa. Pepe predstavlja drkadžije među čimpanzama koji izazivaju nevolju i ostanu sami kad ih pogodi bol, Bobo je onaj tip čimpanza koji bude povrijeđen nepravedno i kojima drugi pokažu suosjećanje. Stručni dokazi to svedu na hipotetsku rečenicu ostalih iz čopora: "Pepe je zaslužio svoje batine, a Bobo je žrtva. Idemo utješiti Bobu." Empatija kod životinja.

Kod jedne vrste "vampirskog" šišmiša ženka se naguta krvi toliko da joj se napuhne vrat, te ode i nahrani svoje mladunče, a višak podijeli s tuđom mladunčadi. To rade sve ženke. Ali kada jednoj ženki umjetno ispunite tu vrećicu zrakom da izgleda napuhnuto i ona ne ode posjetiti druge mladunce, hipotetska rečenica ostalih ženki glasi: "Gle ovu sebičnu kuju, puna je krvi, a ne hrani moje mladunče!" i one (dokazano) prestaju hraniti njene mladunce.

I mi svi postupamo po tom biološkom reciprocitetu. Međutim, ono što nas čini stvarno ljudima je to što osjećamo empatiju za bolne primjerke, čak i druge vrste, koji nam ne mogu uzvratiti. Mi suosjećamo za tuđe rane, za bol osakaćenih pasa, napuštenih mačaka i palih ptica. Štoviše, imamo sposobnost suosjećati i kada samo zamislimo tuđu bol. Grozna (po mom mišljenju) Picassova slika "Guernica" prikazuje žrtve bombardiranja među kojima je i konj s izrazitim bolnim izražajem za koji kritičari kažu kako je genijalno izražena bol rata kroz životinju i sliku. Seru kao i obično, ali ukratko, mi smo oni koji preko jednog Facebook statusa mogu osjetiti bol udaljene osobe, bol podijeljenu vijestima u novinama, osobnu bol prepričanu u email poruci, bol gladnog djeteta na slici iz Afrike.

Po apstrakciji empatije mi smo drugačiji od ostalih životinja. Suosjećamo šire i dublje. Samo je problem apstrakcija. Kako ćemo se okupiti oko onoga koji pati i pomoći ozdravljenju tijela i duše? Što je društvo veće i složenije, naša je apstrakcija veća. Prijeti li nam da morbidno opet budemo ljudi više od ljudi - suosjećamo s neznancima, čak i na daljinu, ali ništa ne poduzimamo?

Blog Malo soli Željka Bošnjaka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Malo soli



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: