Aristotel je davno ustanovil kak' izbor određuje našu sudbinu, a ne prilika. Kad filozofiramo doma, pitaju me cicibani da kak' se povijest dogodila baš tak' kak' je i kak' su uopće oni došli na svijet da mogu sa mnom filozofirat'. Objasnim im onda kak' je sva ljudska povijest jednaka kao i njihova - posljedica je izbora pojedinca. Da sam, recimo, one večeri 2004. odlučila otić' doma a ne sa prijateljicom Tamarom u Centar Kaptol, nikad ne bi upoznala njihovog tatu i njih ne bi bilo. I jako je klincima drago kaj sam te večeri izabrala otić' s Tamarom u grad a ne doma. I meni, naravno.
Onda me pitaju da kak' ne'ko postane kriminalac a kak' je Dražen Petrović postal vječni Dražen ili kak' su tak' dugo opstali jedan Ceausescu ili Staljin. Sve je u izboru pojedinaca, ponovim im. Dok je Dražen bil slobodan kak' leptirček i živil svoj san i realiziral se dosljednim radom, Staljin je imal dosljedne plašljivce koji su ga slušali jer su tak' sami odlučili, svaki put', svaki dan. Tak' je sva "moć" Staljina ležala u ljudima koji su ga se bojali k'o zubatog Tyrannosaurusa i izabrali delati sve kaj ovaj veli. U stvari, nisu se ni bojali tol'ko Staljina kol'ko drugih koji su ga se bojali jer ak' bi i sterali Staljina u onu stvar, ne bi ih on svojim rukama otpeljal na Sibir nego bi to napravili oni ostali plašljivci. Zauzvrat, za nagradu kaj nemaju muda, dobili bi ića i pića i šaku škuda.
Isto kak' i hadezeovci danas.
KAK' JE HADEZE PORAZIL KORONU
Kad klincima objašnjavam kol'ko je svaki naš pojedini izbor ono kaj govori o nama tko smo i kakvi smo, sjetim se te 1991. i zamislim si da su sjajni Virovitičani otišli te jeseni, recimo, u Irsku il' Njemačku šljakat' a ne plazit' po Bilogori po onoj hladnoći. Pitanje je kak' bi ja u Zagrebu završila školovanje i da l' bi Zagreb danas uopće bil Zagreb ili ipak Brebreg. I drago mi je k'o budali kad dobije šamar kaj tada ni'ko iz Virovitice nije bježal nikam' a virovitički dečki su izabrali napravit' baš to kaj jesu i isprašili sve one naoružane budale iz Jasenaša, Lončarice i išamarali ih iz svih okupiranih mjesta minobacačima i mecima i svim raspoloživim oružjem. Baš mi je jako, već trideset let jako drago kaj su tad' izabrali napravit' baš to kaj su napravili i nisu otišli nikam' nego baš tam' di su bili i "Otkosili" sve budale tam' di im je mjesto.
Covid-19, s druge strane, ni'ko nije trebal tjerat' nit' se borit' s njim, on je sam pobegel iz ovog grada. Suočen, naime, sa ukorijenjenim HDZ gdže-si-bio-'91virusom, Covid-19 je tu kapituliral. Do daske.
Molekularna struktrura HDZ-a
Sa ovakvom se molekularnom strukturom i peptidnim vezama nije nigdje u svijetu suočil i Virovitica je postala suvremeno utočište svima koji se boje korone. U ovom gradu ste ziher da bute ostali zdravi od hadeze virusa ak' ste izabrali bit' odgovorni, pošteni i slobodni a korona vam, s druge strane, nemre niš' jer je nema. Uz virovitički HDZ gdže-si-bio-'91 nema mjesta ni za kakve stanične organizme a kamoli viruse, bjež'. U Zagrebu se, primjera radi, hadeze rasplinul sa koalicijom i oslabil zbog koncentracije Hercegovaca pa ih je korona pokosila, k'o im kriv.
Sa iskustvom zagrebačkog hadezea, uspjela sam skužit' strukturu tog virusa i u ovom gradiću. Predznanje mi je nezanemarivo jer zagrebački hadeze ipak radi anomalije po cijeloj državi i o njemu upravo novinari znaju sve od samog oboljenja Hrvatske u prošlom stoljeću u barakama NK Jarun do danas. Ovaj mali virovitički hadeze zarazni virus je isti kak' zagrebački, naravno, ali se bolest manifestira drugačije jer je ovaj grad zajednica u kojoj se svi poznaju. I baš zato je sve bilo puno smješnije i zabavnije za proučavat'.
U SE, NA SE, PODA SE, ZNA SE
Dok Covid-19 ne pita domaćina niš' i samo se useli u stanicu, hadeze pita kaj vam treba i veli vam kol'ko to košta, to je prva razlika. On zavađa na razini niskih strasti i reketari kada vam padne na pamet razvijati svoj posel i bit' samostalan. Čovjek u ovoj fazi suočavanja sa bolešću (još) uvijek ima izbor. Kad ipak izaberu hadeze , u ljudima se otpuštaju glavne informacije sažete u DNK ili RNK hadezea a tosu; u se, na se, poda se - zna se. Njima virus preuzima nadzor nad određenim aspektima staničnog metabolizma, odnosno čovjeka u koji se usadio. U Virovitici su to zaposlenje, mirovina i koncesija a neki put i upis djeteta u vrtić. Kad su potrebe u se, na se, poda se zadovoljene, zaraženi na izborima odano ispunjavaju obvezu 'zna se'. Naime, zaraženi je svjestan kak' nebu imal više ni u se, ni na se a još manje poda se ukoliko nema onog 'zna se' i koliko god parazitiran, postaje ovisan o hadezeju.
Ne čudi, stoga, cijela konstrukcija virovitičkog hadezeja koji je svojim stanicama, odnosno zaraženim ljudima, generalno intelektualno podkapacitiran. To su, redom, bića bez ikakvog smisla za humor, bez intelektualnog kapaciteta i slobodne volje, na koncertima klasične glazbe redovito spavaju ali posjećuju kulturne manifestacije zbog utočišta vlastitih karaktera u taštini, odnosno malograđanštini. Ukratko, ono kaj mi u Zagrebu zovemo seljačine.
Molekularna struktrura HDZ-a
Tak', onda, prvi ljudi kulture u ovom gradiću budu, recimo, pijanci koji cijele dane provode za šankom a po odlasku kući autom odvale nečije dijete dok vozi bicikl a direktori i šefovi po firmama imaju po jednog ubijenog pješaka ili biciklista al' nije bed, kaj - hadeze je organizam koji ima sve potrebne organe za zaštitu svojih stanica pa ni policija ni državni odvjetnici ne delaju niš' dok hadeze ne veli. Zna se.
OKRETAČI I KLIMAVCI
Dok u prirodi neki virusi ubijaju stanice koju zaraze, hadeze ne postoji, kao parazit, bez svojih matičnih poslušnika i jako pazi da je svima dobro i da su na hrpi. Psihologijom "krda", zaraženom se ulijeva lažni osjećaj sigurnosti i da je kriminal dobar jer to svi rade i da su jači kad su na hrpi, u krdu. Naime, struktura HDZ gdže-si-bio-'91preživljava upravo od svih stanica koje, kao pčelice, bez greške, slijeću na biračko mjesto svakih nekoliko godina kak' bi dali život virusu. I tu nema zajebancije. Dok u Zagrebu sused suseda jedva pozna, tu se na dan izbora redovito čuje pitanje;"A gdje ti je žena? Kći? Sin?" Nema tu da se veli "U Irskoj" a jučer su ga u birtiji vidli, jok. A kad se zatvore birališta, glasaju i mrtvi. Vezu s hadezeom ni smrt ne rastavlja. Ali zato zaraženi, zna se, ne brine ni ak' pijan izleti s ceste ili se zabije u nečije dijete na biciklu jer zaraženih klimavaca ima i po sudovima i po policiji i sve se može! Kirvaj svaki dan, blagostanje i raskoš. I 'ko to ne kuži, nek' iz grada produži ali nek' prebivalište ne mijenja jer bu glasal za hadeze i ak' je u Njemačkoj, nije bed, bitno je samo da je na popisu birača jer ima hadeze dost' kemijskih olovaka i klimavaca. I tuđih novaca.
GENERAL KOJI JE HTIO BIT' GOSPODIN
Apsolutnu hijerarhijsku prednost, najveće privilegije i odmak od stvarnosti imaju oni koji su bili tam' di je trebalo '91. Njih je hadeze totalno odljepil, i u Zagrebu i u Vukovaru i u Virovitici i svugdje. Dok zdravi uopće nemaju potrebe spomenuti svoja herojstva i žive ispunjenim životom, kao i Dražen Petrović, zaraženi hadezeom jedino kaj imaju je stalno podsjećanje na to kak' su jednom, u pauzi između tučnjava, pijanstava, bacanja ljudi niz štenge, maltretiranja žena i krađa, eto, držali pušku i bili bok uz bok sa pravim herojima. To im je maksimalno dostignuće u životu, jebiga. Prije rata nisu mogli ni prismrdit' dostojanstvenim ljudima. Zato su si i podijelili među sobom grad pa si je svaki uzel kaj je htio jer bi inače stukli ljude, kaj. Jer nemreju, nakon kaj su bili face u ratu, bit' neki šupci u miru, to nejde. K'o kak' se nama u Zagrebu dotepla sva bagra iz Bosne i iz Hercegovine koja je direktno iz blata došla na asfalt pa se čudila štekeru i zahodu unutar stambenog prostora pa su odma' morali bit' ministri, tak' su se i tu nakon rata morali odma' postavit' k'o baje i šerifi i uvaženi građani i precjednici i direktori. Uglavnom biva tako da je funkcija višlja što je IQ niži. Ak' bi se ne'ko i bunil, dobil bi cijev pištolja u usta ili bi ga izreketarili pa bi ostal bez firme i mir. Uvijek postoji odgovarajuća "terapija" za one kaj nisu zaraženi hadezeom.
Najsmješniji mi je, ipak, bio jedan general iz te '91. koji je probal 2020. bit' gospodin nakon kaj mi je rekao da će mi "prvo ubiti sina da vidim kako je to a onda da će mene" pa me primil za vrat i kosu i urlikal mi kak' "nisam mrtva isključivo zato jer je on tako odlučio". A siroče. Kad sam mu zviznula kaznenu prijavu, mam me zval da se ispriča i da mi veli kak' nije on tak' mislil i da nek povučem tu prijavu jer ga zajebavaju "one pederčine" i smiju mu se a on je gospodin, nije peder kao oni. Toliko je jako htio bit' gospodin da je svo vrijeme o sebi pričao u množini pa sam otišla u državno odvjetništvo to sve reć' teti odvjetnici. Uz napomenu kako samo jednom uvažavam ispriku a idući ću ga put zatuć' pepeljarom, odma' i pred svima, jer sam zdrava i imuna na sve viruse u ovoj državi. Jer nemre general 'Cigić' postat' gospodin jednako kak' nemre Virovitica bit' zdrava uz hadeze virus.
Jer, dok je smrtnost od Covida-19 tek 0,09%, smrtnost od hadezea je 90% i zato taj Covid-19, bogec, bježi iz ovog grada i države. Isto kak' i svi mladi ljudi. Virus koji je uništio svjetsku ekonomiju izabrao je otić' iz grada gdje su te '91. junaci izabrali ostati a danas postati zajednica uspavanih ljudi potisnutih smrtonosnim virusom hadezea kojeg na životu drži tek šačica klimavaca i zaposlenih u gradskim firmama i svi mrtvi.
Zanima me baš za koga će izabrati na ovogodišnjim lokalnim izborima glasati Siniša Palm?
