Želimo biti što jasniji: Nema izlaska iz stanja bez investicija i razvoja. Ali pritom ne mislimo na bilo kakve investicije i bilo koji redoslijed realizacije. Tako npr. ne mislimo da državne investicije u škole, fasade, bolnice i javne ustanove imaju prioritet. Pravi put su one investicije i razvoj koji će pokrenuti gospodarstvo, odnosno poduzetnici i poduzetništvo. Iako se radi o izuzetno važnom području djelovanja o kome bi se moralo kontinuirano voditi računa, u praksi to nije slučaj.
Vjerujemo da više nikoga ne impresioniraju pusta obećanja, prognoze bez pokrića i riječi u stilu: mi radimo, mi vjerujemo, mi se nadamo, mi mislimo,... već konačno, ako uistinu želimo pokrenuti promjene stanja, onda moramo gospodarstvo staviti u središte interesa i aktivnosti na svim nivoima, uključivši i nivo lokalne zajednice. Poduzetnike je nužno stalno otkrivati, poticati i pomagati u namjeri da investiraju i stvaraju tržišno usmjerene proizvode i usluge, odnosno da realiziraju svoje poslovne planove i to na njima najprihvatljiviji način. Najbolje je poduzetnike što manje opterećivati, i stimulirati na prepoznatljiv način, i tako poticati na investicije i razvoj. Kod nas to očigledno ne znamo ili nećemo raditi. Za razvoj poduzetništva presudnu ulogu ima pozitivno okruženje.
U zadnje vrijeme kod nas je prepoznat Ludbreg kao poželjna destinacija za investitore. Ranije je bio i Varaždin, ali se očigledno nešto promijenilo. A što mi ostali činimo u tom smislu? Tamo gdje postoji pozitivno okruženje u punom smislu, gdje se poduzetnici potiču na razvoj, tamo se i mogu očekivati mnogobrojne inicijative, planovi i programi. A kako je to u konkretnoj sredini? To najbolje znaju sami građani koji u njoj žive.
Bez bojazni da pogriješimo mogli bi reći nedovoljno dobro; moglo bi, a i moralo biti puno bolje. S obzirom na propušteno vrijeme, i vrlo kratko vrijeme do ulaska u EU, odnosno i postojanja veće mogućnosti povlačenja sredstava za konkretne razvojne programe, nužno je osmišljavati i pripremati projekte i programe koji će se uklapati u, ne bilo kakav, nego ciljno osmišljen i usmjeren razvoj, a koji bi se na duži rok morao definirati u viziji razvoja-scenariju budućih očekivanja općine, grada, odnosno sredine u kojoj se živi i radi. Vjerojatno nema sredine gdje ne postoje neka parcijalna rješenja, koja su u nekim segmentima dobra i zaslužuju svaku pohvalu, ali ona nikako ne mogu zamijeniti željenu viziju razvoja koja bi trebala biti slika budućih očekivanja posebno u području poduzetništva.
S tim u svezi, poželjno bi bilo osmisliti viziju budućnosti primjerenu željama i potrebama lokalne zajednice
