Tri tjedna pred izbore odlučio sam ne dirati se u nečiju stranačku politiku jer to bi se uvijek moglo protumačiti predizbornim navijanjem za "ove" ili "one druge". U tom periodu govoriti ću, rekoh, samo o primarnim ljudskim potrebama i onim političkim ciljevima koje u svojem predizbornom programu ne spominje niti jedna jedina stranka u Hrvata, kao niti nosioci nezavisnih lista. A ono glasi: ISKORIJENITI GLAD i BESKUĆNIŠTVO.
Najbliži ovom cilju - a istovremeno zastupljen u programima svih kandidata - formuliran je kao: PODIĆI RAZINU STANDARDA HRVATSKIH GRAĐANA. Nije loše... Ali to je nešto sasvim drugo. Čak i pod uvjetom da se ispuni, do njegove realizacije puno ljudi bi moglo umrijeti - od gladi i hladnoće, dakako. Jer podizanje standarda je priča o bidipiju - beskonačna rasprava o postotku ulaganja domaćih i stranih investicija, što nas baca daleko od pitanja koje je potrebno riješiti ODMAH.
ISKORIJENITI GLAD - pravi je naziv osviještenog programskog političkog cilja koji jasno i nedvosmisleno ulazi direktno u samu srž ovog problema, jer ono zaokuplja Vlast pitanjem o doručku, ručku i večeri... konkretnom dnevnom jelovniku koji se gladnim ljudima treba pripremiti danas za danas, bez objave natječaja, bez dugoročnih i kratkoročnih ulaganja.
Samo preciziran cilj, kao ISKORIJENITI BESKUĆNIŠTVO, osigurava točku dnevnog reda poslije koje noćas nema spavanja po parkovima. Sutra je već ponovo priča o dugoročnoj socijalnoj politici, a ne o beskućnicima.
Politika je naprosto osjećaj za prioritete i prema rečenici kako se formuliraju ciljevi političkog programa može se vidjeti koliko je netko svjestan pravog stanja u zemlji. Za sada mi se čini da je upravo to najslabija karika svih parlamentarnih kandidata u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji. Možda me još netko u ovih nekoliko dana prije 4. prosinca uspije demantirati.
