Nije lako pronaći argumente koji bi opravdali to što se recesija nastavlja već petu godinu zaredom, a svi su izgledi da bi minusi mogli sastaviti punih sedam godina, kako to i priliči broju ‘mršavih godina’. Bez namjere da se napravi potpun popis dosjetki kojima vladajući nastoje ublažiti kritike, evo samo nekih primjera.
Prva vrsta objašnjenja svodi se na izliku o naslijeđenom stanju. Tako potpredsjednik Vlade Branko Grčić objašnjava: ‘Zatekli smo teško stanje u gospodarstvu.’ Nekadašnjemu prvom potpredsjedniku Radimiru Čačiću svašta se može zamjeriti, ali uz onaj poznati žalac upućen Slavku Liniću (‘Najveći je red na groblju’) šteta je što se nije na vrijeme utvrdilo početno stanje. To jest ‘clean start’. Istina, Vlada je dobila takvo izvješće, ali prekasno. Nakon godinu dana. I sve je bilo mlako i previše povijesno.
Htjeli su ispasti frajeri... Kad je Kukuriku koalicija došla na vlast, premijer Milanović i njegovi ministri, procjenjujući, po običaju pogrešno, svoje sposobnosti, stalno su poručivali da se neće pozivati na stanje koje su zatekli. Htjeli su ispasti frajeri. Biti drugačiji od svih koji dolaze na vlast i ne pozivati se na propuste prethodnika (premda su i obični majstori tu pragmatični pa će svaki koji vam dođe nešto popraviti na početku izreći onu poznatu: ‘Pa koji vam je idiot to radio?’).
Sad kad se pokazalo da baš nisu čudotvorci, vladajući se ipak sve češće pozivaju na grijehe svojih prethodnika. Grijesi HDZ-ovih vladavina doista su kolosalni, ali trebalo ih je podastrijeti odmah, na početku. A ne sada, sa zakašnjenjem.
Druga vrsta relativiziranja stvarnosti svodi se na poruku: ‘Ne možemo ništa dok se EU ne oporavi.’ Pa se prikazuju grafikoni koji pokazuju da kretanje hrvatskog BDP-a samo što se nije poklopilo s onim u razvijenim zemljama EU. Ispada da je velika stvar bude li Hrvatska ubuduće rasla jednako kao Njemačka. A desetljećima je bilo normalno da neka razvijena ekonomija raste prema stopi od jedan posto, a manje razvijene zemlje poput Hrvatske bar tri-četiri postotna boda više. Ovako razlika se samo povećava, a ne smanjuje.
Osim toga, zar poreznici plaćaju ministre da bi ovi tvrdili kako se ništa ne može iznutra napraviti? Čak i populist Lesar shvaća da vanjskotrgovinsku priliku, ako u Europi nema rasta, a ima ga u Rusiji, Indiji, Kini i sličnim zemljama, treba tražiti na tržištima koja rastu, a ne na onima koja stagniraju.
Ivan Krstitelj u Banskim dvorima Treća lakonska uzrečica glasi: ‘Sve zemlje koje su ulazile u EU znatno su rasle nakon ulaska u članstvo.’ Pri čemu se ignorira da je to bilo u vrijeme kad je svjetski rast bio maksimalan. Logika koja ignorira sve druge utjecaje osim članstva gotovo graniči s religioznim vjerovanjem. Ne vjerujem da ministri nisu svjesni promijenjenih okolnosti, ali razumljivo je da se prave Englezi jer i nemaju drugih argumenata osim toliko tankih.
Četvrta predizborna mantra svodi se na milijarde investicija koje samo što nisu došle. Bilo bi čudno da se nakon što su investicije postale svetinja kojoj su posvećeni svi napori vladajuće garniture baš ništa ne ostvari. Ali nedostaju multiplikatori koji bi pokazali kako će utjecati te investicije. Nedavno su Liderovu redakciju pohodili kolege s albanske televizije. Pitali su za naša iskustva i što bismo savjetovali zemljama koje tek kreću prema EU. Odgovor je bio: ‘Nemojte ići linijom manjeg otpora! Napravite ozbiljnu studiju pozitivnih i negativnih utjecaja, izračunajte što će se dogoditi i koliko ćete biti u plusu, a koliko u minusu.’ Hrvatska je jedina zemlja od svih koje su do sada ulazile u EU koja nije imala takvu analizu i sad se svi čude ko pile glisti. Jednako tako nema procjena što će biti s investicijama čija se struktura većinom svodi na uzimanje najvećih komparativnih prednosti hrvatskog prostora i položaja.
I na kraju, isprika zbog usporedbe, ali iz Banskih dvora sve se češće čuju riječi prema kojima je poznat Ivan Krstitelj. Pa se svako malo iz usta članova Vlade čuje kako rade u interesu ‘onih koji će doći nakon nas’. Premijer Milanović, istina, poručuje da ‘mandat traje četiri godine’, no veliko je pitanje hoće li ova vlast koja leluja imati kredit da dočeka termin redovitih izbora.
