Ono što ih sve zajedno povezuje jeste život kojim su svjedočili najuzvišeniji zakon prirode – zakon ljubavi…od kojega su stvorili jednu religiju – religiju ljubavi.
Ali ima i nešto što ih razdvaja. A to su njihovi učenici, koji su taj jedan i jedini Zakon i tu jednu i jedinu Religiju podijelili na više zakona i više religija, te ih zaštitili raznoraznim poslanicama i koncilima, proglasima i oglasima…dodali na sve to malo cvjetića i mirisnih štapića… malo đapa-male, malo krunice, malo hostije, malo tamjana, malo svete vodice…pa onda malo čapatija, pa malo rahatluka, pa malo kuhanih jaja, pa malo pečene purice, pa malo kuhane šunkice…i, zeru vina, domaćeg…tek toliko da se malo zalije. Da se zalije i da se zna kako smo mi uspjeli sačuvati svoju vjeru. Dobro, malo smo se kasnije i opili, neko više neko manje, neki su zaspali a neki se potukli…Ali zakone smo sačuvali…Naše zakone, nego čije druge…Pa nećemo valjda čuvati njihove zakone. Je l’ tako?…
Ali, što sam ono htio reći?... Ma u biti skrenuo sam s teme…Samo sam vam svima htio poželjeti čestit Božić i sretnu Novu godinu. Da ih provedete u ljubavi i slozi sa svojom obitelj i susjedima. Bez obzira vjerovali ili ne, slavili ili ne slavili. Naglasak, naravno, ionako nije na vjeri i slavlju već na ČESTITOSTI, SREĆI i LJUBAVI…Uostalom, tako je bilo od uvijek, a ako i nije, siguran sam da će jednoga dana, u cijelom svijetu, baš tako i biti.
