Odmah na početku PRIZNANJE! U promišljanju, koje slijedi, ima dosta osobnog, pa i emocionalnog. A kako i ne bi bilo, kad spadam u one, koji mora, platiti za "DUŠEVNU BOL", odnosno nepostojeću "KLEVETU" koju je PRESUDIO, ali ne i dokazao, gospodin, SUDAC!?. Zašto? To, samo on, gospodin SUDAC zna!? Njemu je, izgleda, u mom slučaju, sve bilo odmah jasno i bez svjedoka koji su govorili u moju korist i bez temeljitog utvrđivanja činjeničnog stanja-činjenica.
Njemu nije ni na kraj pameti bilo da u redovnom postupku UTVRĐIVANJA ČINJENICA napravi POVEZNICU, između privatne tužbe - TUŽITELJA i tuženog, mene, potpisnika ovih redaka. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe za klevetu, vršio sam nimalo ugodnu dužnost i na Zakonu utvrđene radnje-postupak, izvlačenja iz ogromnog gubitka-manjka Ustanovu na čijem je upravo čelu i to dugo godina, bio TUŽITELJ. Ako Vam pada na pamet da me, upitate: A tko sam ja da tako, možda i subjektivno, zborim? U tom slučaju Vam odmah i predlažem alternativno pitanje: A što sam to ja, kao sanacijski upravitelj konkretno rekao, a da je okvalificirano kao TEŠKA KLEVETA i to čak takova da je ona izazvala konkretno TU i TOLIKU DUŠEVNU BOL, zbog koje se eto TUŽITELJ ( oštečenik ) morao liječiti TU i TAKO, pa je onda i normalno da platim liječenje?
Je li KONKRETNO TU i TAKOVU DUŠEVNU BOL utvrdio neki vještak - specijalista? Naravno ništa od toga? Osim PRESUDE!? Mislim da nije teško zaključiti čak niti laiku, o čemu se tu zapravo radi. Pogotovo ne onima koji su vrlo dobro poznavali stanje i probleme vezano uz poznato i problematično poslovanje Ustanove koju je trebalo sanirati !?
To je i učinjeno, a sve su to platili POREZNI OBVEZNICI. Ali sada, što je, TU JE!? Kad sam dobio «ČESTITKU PRIJE USKRSA», to jest kada sam 23.03.2009 saznao, da moram platiti, ne za KLEVETU, nego za "KLEVETU", onda se pitam: Gdje ja to živim!? Kakovi su to naši SUDOVI? Možda sam ja, ipak, kriv!?
Pitam se to, nažalost, u vrijeme kada na velika zvone slušamo poziv MINISTARSTVA PRAVOSUĐA i USKOKA na suradnju i borbu protiv mita, korupcije, kršenja zakona i zloporabu položaja te zloporaba uopće!?
No, meni, nakon «ČESTITKE» u ovo pred Uskršnje vrijeme, preostala je samo utjeha riječima: O Bože osvijetli mi put sreće, zadovoljstva i unutarnjeg mira!
Ali i obavezno platiti neprimjereno velikih iznos od čak 16 mojih mirovina!? Pokojni Mladen Delić bi rekao: PA LJUDI MOJI JE LI TO MOGUĆE!
I za svaki slučaj, još se i ispričati svima koji, misle da to i trebam učiniti!
LIJEP POZDRAV i SRETAN USKRS!
