Četvrtak je dan kada obično intenzivno razgovaram sam sa sobom. Toga dana, kako već znate, pišem kolumnu za petak pa pojačano razmišljam, i onda me to ponese. Mislim, sve je dobro dok je u mislima mir, ali verbalne delikte mi je teško zadržat u sebi. A razloga ne manjka. Ovaj svijet već stvarno postaje naporan. Vječite provokacije i krizne situacije. Stalno netko nekog napada. Ustavno i protuustavno. Kako onda čovjek da se ne zapita naglas: Ima li na ovoj Zemlji netko više normalan?
Tako je bilo i danas. I taman krenem da ću onako malo opsovat, nešto mi sine. Ajde, rekoh, baš da probamo uguglat isto pitanje.
Vjerujući da su algoritmi popularne tražilice ipak baždareni da prepoznaju normalnost kao osobinu normalnih, mislio sam se da će mi izlistati barem nekoliko pozitivnih likova i događaja. Očekivao sam barem jedan naslov koji upućuje na nečiji uredan psihijatrijski karton (ne računajući normalne psihičke dijagnoze koje svaki normalan čovjek, ako je imalo normalan mora s vremenom pokupiti). Ali, vidi čuda, sve poveznice na prvih deset stranica sugeriraju da živimo u totalnoj ludnici. (Ako mi ne vjerujete, provjerite sami.)
Ova deprimirajuća spoznaj samo me učvrstila u želji da ovoga petka posvetim vrijeme onom drugom licu svijeta, odlučan u namjeri da natjeram Google na punu suradnju.
Ponovo uzmem tipkovnicu u ruke i ukucam redom: Ljubav, mir, nenasilje…prijatelji, ljudi, gradovi…I naravno, na koja vrata kucaš ta se vrata i otvaraju. Prije četiri godine, taman u ovo vrijeme, podsjeća nas Google, Rijeka i Novi Sad potpisali su Pismo namjere o prijateljskoj suradnji.
Nigdje ne piše je li pismo napisano na latinici ili na ćirilici, ali se pouzdano zna da se prijatelji dobro slažu i potpuno razumiju. Intenzivna prijateljska suradnja između oba grada odvija se više od jednog desetljeća. Sve je, kažu dobre vijesti, započelo 2003., kulturnom suradnjom riječkog Festivala malih scena i Sterijinog pozorja, a nastavljeno druženjem riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana.pl. Zajca i novosadskog Narodnog pozorišta te razmjenom izložbi gradskih muzeja.
Moram reći da su meni osobno takva kulturna druženja puno draža, više nego ona koja tradicionalno kreću sportskim susretima i gospodarskim sporazumima, koji često na kraju utakmice ili obračunske godine završe i nesporazumima. U kulturi su uvijek čisti računi i ležerna, vedra i pristojna atmosfera. Nema huliganizma, nacionalizma i ostalih anticivilizacijskih dosega modernog demokratskog političko-vjerskog domoljubnog terorizma. Kultura je ipak jedan paralelni svijet u kojem vladaju neki sasvim drugačiji odnosi u vrsti.
A ova riječko-novosadska priča bila je samo prigodan uvod za jednu iskrenu čestitku našem gradu Prijatelju, čije ime stoji od nedavno na jednoj posebnoj, meni osobito dragoj, globalnoj karti MIRA.
Zbilo se to prije nekoliko mjeseci kada je u posjet novosadskom Festivalu uličnih svirača (omiljenom odredištu riječkih grupa) svratila produkcijska ekipa Playing for Change, o čijem smo projektu pisali na ovom portalu još 2011. Tom je prilikom i Novi Sad dobilo šansu postati dijelom jedne video razglednice. Snimljeno je nekoliko glazbenih numera od kojih je jedna ušla u projekt kao dio jubilarne (stote) video poruke – u glazbenoj epizodi Down By the Riverside
Čestitamo našim prijateljima… I pozdrav svima s naše Riječke obale.
