Časni sude, optužbe protiv mojih klijenata su neutemeljene! Oni se samo ponašaju u skladu s okolnostima u kojima žive. Ako su za nešto od stavljenog im na teret i krivi, molim da se u obzir uzmu teške socijalne i društvene okolnosti u kojima su živjeli, stasali i radili!
Tako bih pokušao braniti hrvatske poduzetnike i menadžere da sam njihov odvjetnik i da su rezultati istraživanja konzultantske kuće Roland Berger o restrukturiranju hrvatskih tvrtki osnova za optužnicu na nekom sudu javnosti. Usporedba odgovora hrvatskih biznismena s kolegama iz drugih zemalja navela je konzultante na zaključke da su hrvatski poslovnjaci najpesimističniji od svih, da režu plaće umjesto da otpuštaju ljude, da se i dalje bave smanjenjem troškova umjesto da ofenzivno idu u prodajno ofenzivne akcije. Na teret im se stavlja i to da im nedostaje vizija razvoja, da premalo njih izlaz vidi u osvajanju inozemnih tržišta. Kolege novinari iz dnevnih redakcija s iznimnim su guštom (vjerojatno imajući pred očima i likove svojih menadžera) naglašavali u opremama tekstova o Roland Bergerovoj studiji i da prosječni hrvatski menadžer 'malo zna, ima premalo kontakata u svijetu i teško se snalazi'.Kao poseban težak 'zločin' ovdašnjim biznismenima pripisano je to što 'ne planiraju likvidnost'.
Takve ste nas stvorili!
Na sve ovo mora se reći: hrvatski poduzetnici i menadžeri (ne)kvalitetni su jednako kao što su to danas i političari, liječnici, odvjetnici, seljaci i novinari. Oni su takvi kakvim su ih profilirale okolnosti u kojima posluju. Među njima ima dio onih kojih bi se struka trebala sramiti i osuditi, ali velik dio poslovnjaka samo se pokušava racionalno ponašati i opstati sa svojim tvrtkama.Prigovara im se da su pesimistični. Ma nemojte! A što, trebali bi biti idiotski optimistični. Pa zar nije Hrvatska jedina zemlja koja ne izlazi iz recesije? Nisu na vrijeme rezali troškove? To je točno. Ali sukrivac je u svakom slučaju i Vlada koja godinu dana u Sanaderovo vrijeme nije priznavala da zemlja ulazi u recesiju. Umjesto da jače i brže otpuštaju radnike, oni su išli na linerano rezanje plaća svima. To je zaostala posljedica socijalizma. Mnogi poslovnjaci, htjeli to priznati ili ne, imaju još socijalnu osjetljivost. Pogotovo u manjim tvrtkama i sredinama. Pri rezanju troškova treba primijetiti i to da je klima naručivanja proizvoda i usluga bez čvrstih rokova plaćanja zamaglila poduzetnicima prave razmjere recesije koja nailazi. S tim u vezi, tragikomično zvuči prigovor konzultanata da 'hrvatski menadžeri ne planiraju likvidnost'. U uvjetima nepravne države, kad nitko nikomu ne mora platiti - kako planirati likvidnost?Poslovnjacima se prigovara da nisu dovoljno aktivni u osvajanju vanjskih tržišta. Točno! Ali je li to posljedica poduzetničke lijenosti ili su razlozi dublji? Samo su najtvrdoglaviji proteklih 15-ak godina mogli opstati u izvoznim poslovima. Politika čvrste kune od izvoza je pravila neisplativ posao. Profitabilnije je bilo raditi na uvoznim poslovima ili naći rodijaka u nekoj državnoj ustanovi i njemu isporučivati robu po trostruko višoj cijeni.
Umjetnici preživljavanja
Već vidim tečajne fundamentaliste kako skaču na ovu obranu, ali neka oni sâmi svojim primjerom pokažu kako se to može uspješno izvoziti uz ovakav tečaj. A kad se godinama nije isplatilo izvoziti, logično je da se poduzetnici i menadžeri nisu obrazovali za znanja potrebna na svjetskom tržištu.Poslovnjaci su optuženi da se teško snalaze u složenim situacijama! Pa ljudi moji, ima li složenije situacije od one u kojoj godinama posluju hrvatski poduzetnici. Pritom ne mislim na muljatore, nego na one koji bi pošteno željeli razvijati svoje tvrtke. Mnogi su se strani menadžeri podvijena repa vraćali u svoje matične kompanije na Zapadu jer se nisu snašli baš u hrvatskim 'složenim situacijama'. Da se prosječni hrvatski biznismen nedovoljno obrazovao, to je točno. Ali njemu je na dan nedostajalo između dva i četiri sata za to, a to je vrijeme trošio na utjerivanje dugova od dužnika i skrivanje od vjerovnika. Dakle, časni sude, molim da oslobodite moje branjenike! Dovoljna će im kazna biti što će se u kratkom roku, sad kad je politika zemlju dotjerala do bankrota, morati hitno se promijeniti, krenuti u svijet, naučiti jezike i sve druge vještine. Ne nadajući se da će im fiskalna ili monetarna politika biti od pomoći. Puno će ih 'poginuti' pritom, al' koga briga za te 'kapitaliste'!
