Krajem lipnja 2012. održan je u matičnoj kući na Drenovi u Rijeci Izborni kapitul Družbe sestara Presvetog srca Isusovog. Pod predsjedanjem mons. dr. Ivana Devčića (nadbiskupa Riječko-senjske nadbiskupije), izabrana je nova Vrhovna uprava za sljedeće šestogodišnje razdobljete. Za vrhovnu glavaricu izabrana je s. Nives (Jelica) Stubičar, rođ. 1965, rodom iz Turanovca kraj Virovitice.
Časna Nives poznata je i mnogim Slatinčanima, osobito djeci jer je u periodu od 1992. do 2006, boravila u slatinskom samostanu sestara ove Družbe. Uz ostale dužnosti bila je i vjeroučiteljica u slatinskoj Osnovnoj školi Eugena Kumičića i ostala u lijepoj uspomeni svima s kojima se susretala.
DRUŽBA SESTARA PRESVETOG SRCA ISUSOVOG autohtona je hrvatska redovnička zajednica koju je u Rijeci 1899. osnovala majka Utemeljiteljica Marija Krucifiksa (Raspeta) Kozulić. Sav svoj život darovala je Bogu u službi duhovnog odgoja i obrazovanja siromašne djece i mladeži. «Umrla je svetica» govorili su brojni građani Rijeke na dan njene smrti 29. rujna 1922. Danas je u tijeku proces njene beatifikacije tj. proglašenja blaženom.
Njeno djelo uz puno žrtve, protivština, podjela i strpljivosti nastavile su njene duhovne kćeri u domovini i inozemstvu. Do 2. Sv. rata svi samostani Družbe bili su Zavodi za siročad, a po dolasku komunističkog režima, sirotišta su zatvorena i sestrama je zabranjen rad s djecom. Danas 120 sestara ove zajednice djeluju samo u Hrvatskoj i to u 10 samostanskih kuća i kao župne suradnice u 10 rimokatoličkih župa. Sestre vode dječje vrtiće, predaju vjeronauk u školama i župama, i skrbe za starije i bolesne osobe.
Iz prve matične kuće u Crikvenici na poziv slatinskog župnika i mučenika Julija Birgera, a posredstvom velikog hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora (prijatelja i suradnika sestara od 1920- te) prve 3 sestre ove Družbe dolaze u Slatinu 22. rujna 1937. Sestre otvaraju sirotište za 20-25 djece i zabavište za 15-20 djece ne gledajući na vjeroispovijest i nacionalnost. Tijekom 2. Sv. rata sestre preuzimaju iscrpljenu i bolesnu djecu iz sabirnih logora diljem Slavonije. Da bi nahranile 60- tak djece sestre su bile prisiljene prositi. Komunistička vlast im usred zime u siječnju 1945. oduzima svu djecu i bez pokrivača odvodi bez povratka. Narod je sestre neobično volio i štovao ih, a u najtežim danima nakon 2. Sv. rata pomagao, kako bi mogle preživjeti.
Danas u Slatini živi 5 sestara ove Družbe, provodeći vrijeme u molitvi, skrbi za uređenje crkve, pomažući siromašnima prema svojim mogućnostima, a jedna sestra je vjeroučiteljica u OŠ E. Kumičića.