U Društvu Virovitičana održan je gitaristički koncert Lucije Rako. Profesorica Rako osmislila je koncerte posvećene određenim temama. U prvoj sezoni priredila je večeri posvećene sevdalinkama, zagrebačkim šlagerima, hommageu prijateljici Mini te romskoj glazbi. Drugu sezonu otvorili su gitaristički zvuci krša i kamena u programu „Vlaška sonata“, a slijedio je koncert posvećen sjevernoameričkoj glazbi, onoj iz koje su izrasli blues, jazz i rock, pod naslovom „Go, Johnny, go“. Svi koncerti održavaju se na nekoliko mjesta: u Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu, u Salonu Šinka, u Glazbenoj školi Jan Vlašimsky u Virovitici i u Društvu Virovitičana.
Ovaj koncert Lucija je nazvala „Cambalanche“ i posvetila ga popularnoj latinoameričkoj glazbi.
Prije samog početka koncerta, dok je publika još zauzimala mjesta, jedna stalna gošća, Lucijina učenica, opušteno je sjela na izvođačko mjesto, uzela gitaru i odsvirala lijepu kompoziciju, bez pogreške. Nakon zasluženog pljeska zamolili smo je da odsvira još nešto, što je ona, nakon kratke konzultacije s tatom, i učinila. Lucija Rako pripremila je program od trinaest skladbi. Prije svake izvedbe Lucija je objasnila zašto je izabrala upravo tu kompoziciju ili autora, u kakvim je okolnostima djelo nastalo i što se tada događalo u životima skladatelja ili izvođača. Ta kratka objašnjenja povezivala su nas sa svijetom u kojem je glazba izrasla.
Uživali smo u kubanskim ritmovima i prisjetili se Buena Vista Social Cluba. Brazilski skladatelji odveli su nas u choro, spoj europskih i afrobrazilskih ritmova. Čuli smo i čileansku autoricu s poznatom „Gracias a la vida“, kolumbijsku uspavanku „Duérmete Negrito“, bolero „Perdita“, tango Carlosa Gardela te meksičke ranchera pjesme. Koncert je zatvorila Ramírezova zamba „Alfonsina y el mar“, posvećena tragičnoj sudbini pjesnikinje Alfonsine Storni. Veličina kontinenta, njegova složena i tužna sudbina u kolonijalno doba iznjedrile su iznimno raznolike glazbene izričaje. Latinoamerička glazba spoj je utjecaja europske baštine kolonizatora, afričkih ritmova donesenih s robovima i autohtone indijanske glazbe. I društvene su okolnosti, često nepovoljne za domaće stanovništvo, utjecale na razvoj pojedinih glazbenih oblika.
Sve je to Lucija Rako obuhvatila u svojoj temeljitoj pripremi za koncert. Izborom autora i skladbi pokazala je, i ne prvi put, visoku osjetljivost prema društvenim nepravdama. Kompozicije su, kao i njezina tumačenja, progovarale o socijalnoj ugroženosti, nestalnosti ljubavi i osjećaju neshvaćenosti u okrutnim vremenima.
Koncert je izveden vrlo sigurno i opušteno, s jednim dodatkom.
Publika je bila probrana, ljubitelji lijepe glazbe koji znaju cijeniti kvalitetu. Bilo je i vrlo mladih, budućih gitarista, koji su strpljivo odslušali cijeli koncert.
Koncerti Lucije Rako pokazuju i vještinu sviranja i zaigranost u pristupu glazbi. Istražujući različita glazbena razdoblja, autore i izvođače te promatrajući društvene okolnosti u kojima djela nastaju, ona sa senzibilitetom svojstvenim umjetnicima i upornošću svojstvenom ženama osmišljava intrigantne i lijepe koncerte.
