Korizma je vrijeme kada se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. Katolici (oni koji vjeruju da je Isus bio katolik) pripremaju se na svoj način, a pravoslavci (oni koji vjeruju da je Isus bio pravoslavac) pripremaju se pak na svoj. Ostale Crkve također. Te razlike u biti nisu velike, ali svi se drže strogo samo svojih običaja, pošto svaka strana vjeruje da je njihova vjera ona prava. Tko je u pravu?
Ovo pitanje ne zbunjuje samo slobodoumne kršćane. Slično se pitaju i vjernici ostalih religija, stoga je ono veoma često povod razgovora i na mnogim međureligijskim skupovima. Razmišljanja znaju biti veoma zanimljiva, a jedno od takvih je i samog Dalaj Lame, koje nam u ove korizmene dane može dobro doći kao zgodna prilika za jednu laganu duhovnu obnovu u dijelu gradiva iz religijske kulture (tradicionalno najslabije duhovne karike u većine kršćana).
Priču o tome donosi nam brazilski teolog, filozof i pisac Leonardo Boff, profesor sustavne teologije na državnom sveučilištu u Rio de Janeiru:
"Nakon razgovora vođenog za okruglim stolom, u kojem smo pričali o religiji i slobodi, u pauzi sam sa znatiželjnošću, ali i sa mrvicom zlobe upitao Dalai Lamu: ‘Vaša Visosti, koja je religija najbolja?'
Pretpostavljao sam da će reći ‘Tibetanski Budizam' ili ‘Orijentalne religije', koje su mnogo starije od kršćanstva. Ali, Dalaj Lama je zastao, nasmiješio se i pogledao me u oči, što me je iznenadilo jer sam bio svjestan zlobe u svome pitanju. Odgovorio je: ‘Najbolja religija je ona koja te najviše približava Bogu. To je ona koja te čini boljom osobom.'
Da bih izbjegao osjećaj neugodnosti, upitao sam dalje: ‘Što je to što me čini boljim?' Odgovorio je: ‘Što god te čini više samilosnijim, više osjetljivim, više nepristranim, više ispunjenim ljubavlju, više humanim, više odgovornijim, više etičnim. Religija koja će to za tebe učiniti, je najbolja religija.'
Na trenutak sam zašutio misleći na njegov mudar i neoboriv odgovor. A on je nastavio: ‘I ja se ne zanimam, prijatelju moj , za tvoju religiju i za to jesi li ti religiozan ili nisi. Ono što je za mene stvarno važno, to je tvoje ponašanje prema tvojim prijateljima, porodici, na poslu, u zajednici i pred svijetom. Sjeti se, univerzum je odjek naših djela i naših misli. Zakon akcije i reakcije ne vrijedi isključivo u fizici. On vrijedi i u međuljudskim odnosima. Ako ja djelujem sa dobrotom, ja ću primiti dobrotu. Ako činim zlo, ja ću primiti zlo. ...Ono što su nam naši djedovi rekli je čista istina. Ti ćeš uvijek imati ono što želiš za druge. Biti sretan, nije stvar sudbine. To je stvar izbora.'
Na kraju je rekao: ‘Pobrini se za svoje Misli jer će one postati Riječi. Pobrini se za svoje Riječi jer će one postati Djela. Pobrini se za svoja Djela jer će ona postati Navike. Pobrini se za svoje Navike jer će one oblikovati tvoj Karakter. Pobrini se za svoj Karakter jer će to oblikovati tvoju Sudbinu. I tvoja Sudbina će biti tvoj Život.... Nema Religije veće od Istine."
