VIROVITICA,
7. listopada – Rujanski broj popularnog časopisa National Geographic
objavio je reportažu o Budakovačkoj bari. U Budakovcu je bio reporter Goran
Šafarek koji je napisao tekst i snimio fotografije.
Neobična povorka razbila je mirnu svakodnevicu kasnoga ljetnog popodneva u Budakovcu.
Brojni automobili podigli su oblak prašine na cesti tog gotovo zaboravljenog
sela. Žene u vrtovima kuća zastale su u poslu i znatiželjno virile, a muškarci
na traktorima osvrtali su se za povorkom. Mogle su se tu vidjeti lokalne virovitičke
registracije, ali i osječke, varaždinske, zagrebačke, čak i engleske. Zaustavili
su se ispred “Šarana”, seoske gostionice. Iz automobila su izmiljeli domaći
i strani stručnjaci raznih profesija. Okupili su se da mještanima predstave
projekt Ujedinjenih naroda koji će to selo i njegovu baru u blizini hrvatsko-mađarske
granice ucrtati na veoma važno mjesto u karti dunavskog porječja.
Glavni razlog dolaska tolikog broja stručnjaka – budakovačka bara – nalazi
se u samom srcu sela, desetak metara od gostionice i niza seoskih kuća uz nju.
Odaje ju gust sloj trske i rascvjetani lopoči na dobrano zarasloj površini vode.
Ta močvara na prvi pogled izdvaja Budakovac od brojnih sela između Virovitice
i Slatine, gdje polja kukuruza, pšenice, povrća i duhana potpuno vladaju krajolikom.
“To je naša bara”, pomalo začuđeno rekao mi je jedan od mještana. Za njih je
budakovačka bara oduvijek imala središnje mjesto u selu, već i položajem ako
ništa drugo, no na novonastalo zanimanje stranaca mnogi od njih još se nisu
naviknuli.
Budakovačka bara privukla je stručnjake Svjetskog fonda za zaštitu divljine
(World Wildlife Fund, WWF) ponajprije zbog svojeg položaja i mogućnosti da sudjeluje
u poboljšanju kvalitete voda dunavskog sliva. Kako mi je objasnio David
Reeder, visoki tehnički savjetnik u WWF-u, njegova je zaklada od UN-a
dobila zadatak da provede projekt smanjenja ukupne količine hranjivih tvari
koje utječu u Dunav i potom u Crno more. Dunav je, naime, pod velikim pritiskom
zagađivača na svom putu kroz središnju Europu – a bara u Budakovcu i močvarna
staništa oko nje mogli bi bitno popraviti situaciju.
Kakve veze imaju močvare na području Drave kod Virovitice s Dunavom, pitat
ćete. “Drava je treći najveći pritok Dunava, pa može imati velik učinak na kakvoću
vode u njemu”, objasnio je David Reeder, Britanac koji već nekoliko godina sudjeluje
u Dunavsko-karpatskom programu WWF-a. Projekt počiva na načelu da su močvarna
područja važni prirodni pročistači vode. Naime, vodene biljke u njima, posebno
manje biljke s korijenjem uronjenim u vodu, iz nje uzimaju sve potrebno za rast
i razmnožavanje. Crpeći hranjive tvari, zarobljavaju i zagađenje iz različitih
izvora, poput pesticida i umjetnih gnojiva iz otpadnih voda i kanalizacije.Velik
dio te pročišćene vode odlazi u rijeke – u ovom slučaju u Dravu.
Kako bih otkrio tajnu nastanka budakovačke bare, uputio sam se u Viroviticu, u ured Darka Grlice, svestranog znanstvenika koji se bavi i istraživanjem močvara. Na zaslonu svog računala Grlica mi je pokazao kako bara izgleda iz zraka. “To jezero prirodnog je postanka, odnosno negdašnji je dravski meandar”, rekao je dok smo gledali nepravilan, polukružni oblik bare. Drava je, naime, nekoć tekla kroz Budakovac, no sad se njezin tok nalazi nešto sjevernije, a za sobom je ostavila svoje čedo – mrtvicu. Još je osam mrtvica na relativno malom području od Detkovca do Sopja. Rijeka je tu bila dosta duboka i zato su mrtvice tako sačuvane, objašnjava Grlica...