Želim da ju ostavimo svima onakvu kakvu bismo da su ostavili nama. Da se smije i da plače, iz istih razloga. Od sreće naravno. A ne da nam se smiju jer mi plačemo. Od žalosti jer nemamo, a zaslužujemo. Grad. Da, zaslužujemo Grad! Da vrišti, a ne da šapuće. Da se pokazuje, a ne da se skriva. Iza oronulih fasada. Iza trave nepokošene iz koje proviruju zbunjena i uplašena djeca. Naša djeca. Koja postavljaju pitanja na koja nemamo odgovore.
Grad u kojemu kad je vrijeme tmurno da nam je sunčano. Da se radujemo povratku, a ne odlasku. Da nam dolaze i raduju se povratku kad odlaze. Ponovnom susretu. Naši gosti. Da se i vidi i čuje i pršti ta radost.
Želim da želimo podignuti čelo, a ne okretati glavu. Podmetati leđa, a ne noge. Pokretati, a ne zaustavljati. Poticati, a ne zatomljivati. Biti uspravni, ispravni, snažni i stasiti. I siti. Ali ne siti svega.
Pokazati da imamo obraz i da nije crvene boje (od stida). Jer mi imamo obraz! Prstom pokazati u beskrajno vedro nebo iznad, a ne upirati u sitne duše ispred. Ne gledati u pod. Gledati u oči. Samoga sebe prvoga. I našu djecu. Koja opet i opet postavljaju pitanja zašto je vama bilo bolje nego nama. Da, zašto je nama bilo bolje nego što je njima sada? I kako je to moguće?
Da se ne osvrćemo kao da će nas nešto sustići, već da pogledom tražimo budućnost. I da ju nalazimo i sustižemo. Budućnost. I da ju živimo. Budućnost u sadašnjosti. Želim i ulice široke kao srca što su naša prostrana. I susjedstva bez ograda. A džepove? Prvenstveno bez figa u njima.
Želim imati Viroviticu kakvu želim, a ne željeti nemati ovakvu kakvu imam. Želim da svi želimo Viroviticu za koju možemo reći da ju imamo, a ne da ju želimo. Želim Grad!
I da se više ne moramo pitati kakvu Viroviticu želimo. Jer ju živimo. Ne stidjeti se od svoje djece jer nismo mogli za njih bolje. Ne bojati se vlastitih odgovora na njihova pitanja. Ne bojati se za njih. Ne bojati se za sebe. Ne bojati se uopće. Da ju ostavimo svojoj djeci onakvu kakvu bismo da su ostavili nama. A nisu.
Tekst je jezično zanimljiv i dinamičan, temelji se na kontrastima: stvarnost – idila, pozitivno – negativno, dobro – loše,... na razini igre riječi. Kompozicijski zaokružen.
Nedostatci: previše načelno, prviše fraza, bez argumenata i primjera, uopćeno, može biti bilo koje mjesto... Više literaran nego novinarski tekst.