Nije Gruzija moja druga ljubav! Sijaset sam je puta posjetio, ali uvijek putnik pronađe neke nove destinacije i zanimacije. Laganini iz Antalije i preko Istanbula, Turkish Airlines na lakim me krilima ljubavi prebacio do ove čarolije. A svaka zemlja koja ima mnogo vina čarobna je! Podsjećam da Gruzija osim vina ima i hačapuri ačaruli, a riječ je o slasnim lepinjama sa sirom i jajem u sredini u tijestu oblika lađe. Tu čovjek nikako ne može ostati gladan i žedan, kao što ima zemalja! A ni gruzijski roštilj nije nepoznat u kulinarskom svijetu. I kada to sve skupa spojite, doživite Gruziju uz jednostavno izravno putovanje iz Budimpešte do Kutaisija u kojem kavu na središnjem trgu možete piti već za euro, a ručati za četiri. Wizzair često nudi jeftine letove po cijeni od tridesetak eura za povratnu kartu, smještaj je jeftin, baš kao i taksi (Bolt, Yandex), a do Budimpešte već znate kako ćete - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
Kako sam sletio u Tbilisi, do Kutaisija (udaljenog četiri sata) morao sam autobusom i vlakom. Riječ je o jednom od najstarijih naseljenih gradova svijeta. Izabrao sam izraubani vlak za 14 GEL-a (valuta se zove lari i dijeli se na sto tetrija, 1 EUR = 2,80 GEL). Kupio sam online kartu i platio karticom, a inače na blagajnama željezničkih kolodvora kartice ne primaju, pa pronađite bankomat koji ne naplaćuje masnu proviziju (izbjegavajte velike banke ili pet eura za početak promijenite u mjenjačnici na aerodromu). Autobus npr. iz aerodroma u Tbilisiju do središta grada stoji samo jedan lari i može se platiti karticom. I tako sam se do željezničke iz centra provozao metroom sagrađenim, dakako, još u doba SSSR-a. Ronda na sve strane, ali je funkcionalan (1,5 lari). Prije putovanja vlakom kupio sam i dva svježa pileća kebaba (14 larija za oba), sok, vodu i čips, kada vlak krene treba večerati, jer sam bio siguran da ne postoji vagon-restoran, nego samo nekakav aparat za kavu s grickalicama i čokoladama koji uglavnom ne radi ili je prazan! Pruga do Kutaisija je stara, spora i planinska, divota prašine, rekli bismo. A već sutradan, kiša od jutra i nije prestajala cijeli dan i noć. Nešto slično može se dogoditi samo u Londonu. Što vidjeti u kišnom Kutaisiju osim nekog muzeja i ostatak dana provesti po restoranima i kafićima kojih, hvala Bogu, ima dovoljno.
Na brdu Ukimerioni nalazi se katedrala Bagrati s konca desetog stoljeća, a ime je dobila po kralju Bagratu III., koji je ujedinio Gruziju. Rekonstrukcija je završena 2012., a s manastirom Gelati na brdašcu blizu Kutaisija trebala je biti na UNESCO-vom popisu zaštićene kulturne baštine. Naravno, rekonstrukcijom je narušena autentičnost crkve te nije ne popisu, dok je Gelati zadržao mjesto. Središte grada vrvi građevinama iz 18. i 19. stoljeća, tu su najbolji kafići i restorani, ali i Bijeli most s kipom dječaka sa šeširom. Dok ispijate kavu na mostu, možete uživati u pogledima na rijeku Rioni i njene neobične kamene kreacije.
