Sve do prije nekoliko dana bio sam siguran da u pozadini referendumskog pitanja o ustavnoj definiciji braka stoje vjerska uvjerenja članova građanske inicijative "U ime obitelji"; ali sada je već sasvim jasno da skupljači referendumskog potpisa pravi izvor svojih nadahnuća za ovu akciju nalaze u znanosti.
Istina, ne znam da li je riječ o nekom taktičkom manevru u provedbi referendumskog plana - kako bi se prikupilo što više potpisa i od onih građana koji ne slušaju nedjeljne mise - ili se radi o svjesnom pokušaju da se iskoristi ova zgodna prilika, i jedna znanstvena lekcija o lezbama i pederima iz programa katoličkog vjeronauka u istom paketu pokuša ugurati u program zdravstvenog odgoja.
U to, dakle, još ni sam nisam siguran, ali poziv na ozbiljan razgovor glasnogovornice ove građanske skupine - potaknut jednom znanstvenom studijom - primio sam veoma ozbiljno.
"Ispitivanje je rađeno na jednom teksaškom sveučilištu, na uzorku od 3000 ispitanika u dobi od 18 do 36 godina koja su odrastala u obiteljima gdje su oba roditelja bila istog spola. Studija je pokazala, bez ikakve sumnje, da djeca koja su odrastala u takvim zajednicama imaju niz poteškoća u raznim kategorijama kada ih se uspoređivalo sa osobama koje su odrastale u heterogenim obiteljima: stopa samoubojstva, stopa ovisnosti, uspostavljanje dobre i sretne veze...Dakle, iz toga proizlazi da djeca ako im se omogući da uđu takve zajednice imaju niz poteškoća.... onda to ne može biti predmet političke korektnosti i o tome se mora ozbiljno razgovarati." - kaže cijenjena gospođa.
Nije mi dugo trebalo da se zamislim. Iako čak i sam autor ove studije kaže da su njegovi zaključci krivo interpretirani - a većina novih istraživanja na puno većem uzorku pokazuje sasvim obratnu sliku - ne treba sumnjati da djeci koja imaju dvije mame ili dva tate nije lako, pogotovo u kaubojskim državama.
No, kada već želimo biti do kraja ozbiljni, svakako bi trebalo spomenuti i neke druge američke studije koje u kontekstu ove vrste zaključaka pružaju daleko bolju sliku o pravom izvoru ovog problema. Na primjer, studije koje govore o prilikama i neprilikama sa kojima se susreću djeca Indijanaca i crnaca. Njihove obiteljske sudbine uvelike su slične sudbinama ispitanika iz prethodne skupine. Zgodna usporedba, zar ne?
Ali ne moramo ići tako daleko. Postoje i mnoge veoma ozbiljne - nama puno bliže - europske studije, rađene na puno većim uzorcima (neke čak i reda veličine od nekoliko milijuna ispitanika). Ona najpoznatija - nastala u periodu negdje s kraja tridesetih, prošlog stoljeća - pokazuje da djeca koja su odrastala u obiteljima gdje su jedan ili oba roditelja bili Židovi također imaju niz poteškoća u raznim kategorijama kada ih se uspoređuje sa osobama koje su odrastale u nežidovskim obiteljima.
Sličnih studija imamo i danas, samo je uzorak majki i očeva nešto drugačiji, a problemi sa kojim se susreću njihova djeca tijekom svog odrastanja eskaliraju do te mjere da ih se od prvog razreda mora odvajati u posebne škole i razrede kako bi se zaštitila sva njihova građanska i ljudska prava.
Djeca iz normalnih, tradicionalnih (autohtonih) obitelji, nemaju tih problema; njima na ulici nitko ne spominje majku i oca po spolu, rodu i vjeri...što je u visokoj korelaciji sa spolnom, rodnom i vjerskom orijentacijom njihovih roditelja. Stoga, u ime brige za svu djecu Hrvatske - te u ime oca i sina i duha svetoga - prijedlog teksta ustavne odredbe koja definira brak u RH trebao bi glasiti:
"Brak je životna zajednica žene i muškarca hrvatske nacionalnosti i katoličke vjere."
Pri tome fašistički diskurs sadržaja ove definicije ne treba shvaćati kao ideološko, nego kolateralno znanstveno pitanje, jer "ono nije predmet političke korektnosti, nego rezultat niza znanstvenih studija i o tome se mora ozbiljno razgovarati."
Riječ OZBILJNOST treba posebno naglasiti, i tu je predstavnica spomenute Građanske inicijative potpuno u pravu, jer u ovoj vrsti razgovora ne može učestvovati nitko tko nije ozbiljan. U protivnom dolazimo u opasnost da pogrešnom interpretacijom znanstvenih rezultata dovedemo u zabludu sebe i druge.
Nekada se to čini i svjesno, a posljedice takvih manipulacija mogu poprimiti RELIGIJSKE razmjere.... Teško ih je kasnije ispraviti jer se s vremenom pretvore u vjerske dogme....I traju toliko dugo dok konačno ne shvatimo da greška nije u drugima nego u nama.
