Predrag Štromar novi predsjednik HNS-a
Nino Raspudić: Bit ću kandidat Mosta
Bernardić: Plenković štiti Sanaderova štićenika
Plenković: Škoro nije čovjek koji je spreman vući Hrvatsku naprijed
DZS: Pad broja zaposlenih u obrtu i djelatnostima slobodnih profesija
U prvom tromjesečju hrvatski BDP možda porastao, no slijedi duboka recesija
Crna Gora prva "korona free" država u Europi

  Priroda društva

Božićna meditacija

  Davor Suhan/Moja Rijeka           27.12.2013.         1731 pogleda
Božićna meditacija

Dogma je ISTINA izuzeta svake sumnje. Postoje religijske, filozofske i znanstvene dogme, no s vremena na vrijeme ipak je potrebno napregnuti moždane vijuge i preispitati bar poneku od njih. Prosinac je kao stvoren za takvu vrstu mentalnog napora. U dane božićnih blagdana nemamo u biti drugog posla nego razmišljati o dogmama. Da se mene pita, ovu naviku trebalo bi propisati Ustavom kao radnu obvezu, jer postoje velike dogme koje su unazadile ljudsku osobnost, hrvatsko društvo i čovječanstvo u cjelini – i treba ih se riješiti. Za ovu priliku pronalazim dvije: Dogma o čovjekovoj grešnosti i Dogma o tržišnoj ekonomiji.

Dogma o čovjekovoj grešnosti predstavlja RELIGIJSKU dogmu. Najprisutnija je u kršćanstvu, a ima svoju smiješnu i veoma ozbiljnu stranu.

Smiješna strana je ta da se kršćani zbog ove dogme u velikoj većini više i ne trude kontrolirati vlastite grijehe. Pošto im je od rođenja trpano u glavu da su ljudi grešna bića, samo se ispovjede i opet nastave po starom. Čak se i ne pokaju za sve, a puno toga prođe da se i ne opazi.   

U prilog takvom ponašanju ide i dogma koja kaže da je Isus na križu preuzeo sve naše grijehe... pa je to još jedan od razloga da ne treba puno brinuti ako nam nešto i promakne.

No dobro, možda ova smiješna strana nekome  i nije tako smiješna. Ali ozbiljna strana ove dogme doista je ozbiljna. Stvar je u tome da na izravan način podsvjesno potiskuje u čovjeku osjećaj ljubavi prema sebi. Kao grešna bića nismo je valjda niti zaslužili, nego se treba iskupiti ulogom žrtve:...za djecu, za obitelj, za muža, za ženu, za rodbinu, za prijatelje...Svi su dostojni moje velike ljubavi, koju dajem svima osim sebi. U mojem dnevnom rasporedu vrijeme za mene ne postoji.

Nakon nekog vremena čovjek osjeća tu prazninu...obično kaže - život me slomio. Naravno da nas je slomio... Zato ovu dogmu o ljudskoj grešnosti treba zamijeniti dogmom o ljudskoj svetosti: Mi smo božanska bića (rođeni na sliku božju)... Stoga, podižem ručnu - usuđujem se reći NE...danas je moj dan...ove minute posvećujem sebi.

Toliko za sada o ovoj dogmi. Puno bi se toga još imalo za reći, ali možda nekom drugom zgodom... Za božićnu kolumnu ovo je sasvim dovoljno, a tko misli da nisam u pravu neka malo razmisli...do Uskrsa ima vremena.

Druga velika dogma je ZNANSTVENA. Ja je zovem Dogma o sportskoj prirodi društva, jer promiče istinu da je napredak čovječanstva uvjetovan dobrom natjecateljskom formom aktera u prirodi (bili profesori, doktori, inženjeri, graditelji, brodograditelji, pekari, apotekari...). Filozofija je jasna i veoma jednostavna: ... Brže, bolje, jače...u tome je izvor sreće i blagostanja. Život je sportska priprema, a cijeli odgoj i obrazovanje usmjereni su na tesanje olimpijske forme gdje je potrebno svu konkurenciju pomesti do nogu, dok i sami ne priznaju da su bankrotirali. Ako se žele oporaviti morat će povećat ulaganja, izmisliti naprednije metode rada i nove tehnologije...Time se konkurentnost podiže na jednu višu razinu. Kolateralna šteta je zanemariva - djeca gubitnika umiru od gladi, ali čovječanstvo napreduje. 

Suradnja među akterima (što bismo rekli - miroljubiva i aktivna koegzistencija) nikako se ne preporuča. Takva vrsta gospodarskog ponašanja opravdana je samo u mjeri matematičkih odnosa koji se  mogu opisati rastom vlastitog profita...u suprotnom takva tržišna organizacija izaziva naviku međusobnog pomaganja koja vodi u komunizam - nema gubitnika, sva djeca su sita, ali..ali, ali, ali...to je UTOPIJA.

Naravno da nije...treba samo posumnjati u Dogmu tržišne ekonomije, najpodmuklije znanstvene dogme koja se može kupiti novcem. Dovoljno je samo baciti pogled na statistiku svjetskog siromaštva i odmah se vidi da je pogrešna.

Oni koje ne vole velike globalne brojke, neka prouče lokalne domaće trendove...kada je počelo i kako je počelo. A sve je išlo dobrim smjerom dok smo vjerovali da se može... Dogme čine čuda.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Davor
1.1.2014. 10:15
Mikeš, prijatelju, mora da je kod tebe bilo dobro raspoloženje na Staru godinu kad si uspio pohvalit i jednu moju kolumnu...:)) Ali kako god bilo, želim ti puno sreće i zdravlja u Novoj 2014…a svima nama više razumijevanja, tolerancije i sloge…Sve najbolje želim i svim čitateljima Virovitica.neta koji me redovito prate. :)
Mikeš09
31.12.2013. 16:45
Jedan lijepi i istiniti člančić...pitak i ugodan...
Dalo bi se i razmatrati...vrijeme za sebe je zapravo žrtva ugode i dijeljenja i najveće moguće minute posvećene ``sebi`` jer kada uživaš sam u sebi... što dijeliš...daruješ...zatvoren si ali to ne znači da ti ni tako ne može biti lijepo ali to je samo stepenica niže u poimanju svijeta i uloge jedinke u njemu...
Napredak čovječanstva je prirodan tijek stvari koji ide ogromnom brzinom jer zbog sve veće i veće čovjekove pohlepe a sve manje i manje ljudskosti i onog predhodno navedenog srlja se nepromišljeno u propast u tim ``laboratorijima`` moći... raznoraznih...
Svako dobro u Novoj...


Još iz kategorije Priroda društva



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.