Neke moje žene, a i kavaliri, borili su se za svoje djelo i svoju ideju unatoč teškim životnim okolnostima. Svi su se uspjeli izboriti, zato ih i pamtimo, stoga je njihova zajednička osobina velika hrabrost - objasnila je Božica Jelušić na premijernom predstavljanju svoje knjige „Neke moje žene ...i nekoliko kavalira“ u Gradskoj knjižnici Virovitica. Eseji u knjizi nastajali su od 1990. godine do danas. Neki od njih bili su naručeni, a objavljivao ih je ugledni Vjesnikov podlistak za kulturu Panorama subotom. Drugi su nastali nedavno na društvenim mrežama. No eseji su ujednačenog su stila i slične dužine, što autorica objašnjava istom fascinacijom koju su kod nje izazvali umjetnici o kojima piše, na drukčiji način nego Wikipedija.
Knjigu o svojim umjetničkim i životnim uzorima Božica Jelušić ilustrirala je vlastitim crtežima, kao što crtežima ilustrira svoje slavne bilježnice još od tinejdžerskih dana u gimnaziji u Virovitici. Ipak, još donedavno Božica Jelušić nije bila sigurna treba li isticati svoje crteže. „Presudno je bilo kada su knjižničarke koje su vidjele moje crteže prepoznale Fridu i Virginiju Wolf. To me je uvjerilo da su moji crteži zapravo sasvim dobri.“
Izložba crteža i rukopisnih bilješki Božice Jelušić otvorena je ovih dana u Galeriji Kraluš u Zelini, spomenuto je. Naslov izložbe je Spašeni dani, jer je spašen svaki dan u kojem je napisana bilješka i nacrtan crtež, objasnila je književnica. To je druga izložba crteža Božice Jelušić, nakon izložbe 50/70 u Gradskoj knjižnici Đurđevac,
Odlomke iz knjige „Neke moje žene…“ interpretirala je pjesnikinja Natalija Bajer koja je za predstavljanje u Virovitici izabrala dirljive eseje o Marini Cvetajevoj, ruskoj pjesnikinji koja unatoč genijalnosti nije dobila javno priznanje, i Slavi Raškaj, gluhonijemoj slikarici koja nije doživjela trideseti rođendan, a nakon što je preminula otimali su se za njezine slike.
Na kraju susreta s virovitičkom publikom, Božica Jelušić spomenula je i petnaest kavalira koji prate umjetnice. Među njima su suvremenici Ivan Golub, Vlado Gotovac, Danijel Dragojević, Arsen Dedić i Tonko Marojević, koji se, kako je književnica objasnila, od bjelosvjetskih imena razlikuju po tome što ih je osobno poznavala i u esejima zabilježila susrete i uspomene.
Osim domaćih suvremenika, kavaliri u drugom dijelu knjige su: Hieronymus Bosch, Salvador Dali, Marc Chagall, Michel Tournier, Amedeo Modigliani, William Saroyan, Osip Mandeljštam, Henry David Thoreau, Robert Frost, David Bowie.
Izbor žena koje su osvijetlile epohu obuhvaća sljedeća imena: Frida Kahlo, Simone de Beauvoir, Ana Ahmatova, Marina Cvetajeva, Juliette Greco, Amelia Earhart, Ivana Brlić Mažuranić, Bronislava Wajs Papusza, Vesna Parun, Marguerite Yourcenar, Anaȉs Nin, Sylvia Plath, Arijadna Efron, Emily Dickinson i Virginia Woolf.
Zaključak večeri bio je da u vremenu kada nam tragično nedostaje pravih uzora, ovakva podsjećanja i uvidi u životopise, mogu dolazećim naraštajima poslužiti kao svojevsni „svjetionik na uzburkanoj pučini“. Za razliku od glinenih idola današnjice, ove ličnostiobilježile su stoljeće, a od antičkih vremena (Kraljica Didona) do danas, načelo „ženske snage“ držalo je civilizaciju na okupu, istakla je ugledna autorica, poznata i po svojoj širini i erudiciji.
