Kad je ono Kasum Cana poklonio predsjedniku Mesiću ukradenu umjetničku sliku, pa ispao junak dana, i svi se slatko dodvoravali dosjetljivim manjincima, pa kad je ono Rojs bespravno gradio i vlastitim bagerima rušio kućerinu iz koje je iznio na sunce golemi Tuđmanov portret, kao osvjedočeni mecena i ljubitelj umjetnosti, a desni tisak pri tom klicao plemenitom junačini, koji vlastito ruši, da ni DRŽAVA bila zadovoljna, možda je tada sve počelo, a možda se samo nastavilo, ali mi danas ne vidimo početke. Prebrzo se plima govana počela dizati, a nije bilo kule, u koju bismo se sklonili - piše Božica Jelušić na portalu Tačno.net.
Vidoševićevi polarni medvjedi, Čehokove nekretnine za sudsku jamčevinu, bizarna HOTO mumija, koja je uništila najljepši gradski trg, a opraštaju joj se tamo neka banalna ubojstva nadobudnih pješaka i gliseraša, pa onda paranoični otacimajka nacionalnih nogoritača, koji prostotama zasipa sud i odvjetnike, siguran da mu mogu staviti soli na rep, pa najbogatije stare majke i svekrve, punci i punice na svijetu, na koje su lopine prepisale imovinu, pa djeca po Amerikama a tatice po Remetincu, tek toliko da bi priskrbili status nacionalnih mučenika i dovršili knjigu, koja će se masno prodavati, uz ponovo svesrdnu pomoć medija…
Dakle, to je hrvatska stvarnost ili Kasumov svijet, koji ovih dana dobiva još neokrunjena kralja u liku Sanadera, ali to je samo pitanje vremena. Sanader je eklatantno literarni, ostapbenderovski junak i lik, kojega ne treba domišljati, nego iz života prepisati i dati van, barem na toliko jezika na koliko je prevedena ona smrduljava tobože njegova (koautorska) antologija U OVOM STRAŠNOM ČASU. Naime, dok je mešetario, varao, lagao, transferirao, pljačkao ljubljenu domovinu u velikom roberskom stilu, čovjek se usputno kulturno uzdizao, figurirao kao humanistički intelektualac, a sada će i kao autor memoaristike, da mu se nađe za džeparac, dok na jahti ispija koktele, uživajući u svojoj nevinosti pred Bogom i zakonom.
Svi će njegovi grijesi otići u zastaru, male će fleke isprati kler iz najuže mu rodbine i svojte, doktori razni podarit će mu ispričnice za ne-boravak u zatvorenu prostoru, čovjek je klaustrofobičan i ima migrene od ljudi niže klase, i još, kako rekosmo, prodavat će se knjiga kao halva, jer poznaje Ivo narod hrvatski, zatucan, zagrižljiv, polupismen, ovisan o mitovima i legendama, željan uzora i opterećen “paleontološkim kompleksom Oca”, kako je govorio Gotovac. Dakle, neće tu biti bojkota, neće biti javno izražena prezira, odmaka od kužne filozofije legalne krađe, bogaćenja i ismijavanja svih moralnih zasada kršćanstva, na koje se dotičnjaci usrdno pozivaju. Moralno je za budale, merkantilno je za uspješne, a budale vole uspješne cijelim svojim bićem, želeći da im djeca budu baš poput njih i nikako drugačiji. S tim u svezi, tom tipu nevinom poput sv. Alojzija upućujemo ovaj Shakespearov dvostih: “Na vagi djela dobro i zlo se drže; Rastočen ljiljan smrdi i od korova mrže!”.
Kao i dosada, stotinu puta isprobano, sve će to doživjeti apoteozu, jer nama je u Kasumovu svijetu ugodno živjeti. I neka nama nas, dok je JUNAKA NAŠEGA DOBA, da u njih upiremo svoje izmučene oči, isprane ratnim, poratnim i međudobnim suzama.
