Malo stariji, a i oni u najboljim godinama, se sjećaju čuvenog hita Bruce Springsteena iz 1984. Born in the USA.Znate ono kad Bruce pjeva o tipu iz radničke obitelji koji odrasta u teškim okolnostima u Sjedinjenim Državama. Koji kao mladić odlazi u Vijetnamski rat, ali kada se vrati kući suočava se s razočarenjem. Refren Rođen u SAD-u, nije slavljenje države nego kritika načina na koji su neki ljudi tretirani. O izgubljenosti, nepravdi i osjećaju da čovjek nema svoje mjesto u vlastitoj zemlji.
E, malo me na mog prijatelja Brucea podsjetio intervju s drugim prijateljem,
Adolfom Topićem, poznatijem kao
Dado. Sjećate se...
Da li znaš da te volim, Za koji život treba da se rodim, Princeza,
Makedonija... ”Nisam ja Jugonostalgičar", kaže Dado u emisiji
360 stepeni na N1, "već Jugoslaven. Bilo je lijepo biti Jugoslaven. Sudim sve to po mojoj uspješnosti da ostvarim svoje snove, a to sam učinio upravo u Jugoslaviji.”
Dado je nedavno proslavio 60 godina karijere. Kako je bilo i za očekivati svojim iskrenim sentimentom je tom izjavom s obadvije noge duboko zagazio u močvaru netrpeljivosti, nacionalističkog blata, čak i prijetećih poruka s kojekavih tiskovina, samozvanih portala i društvenih mreža.
Zamislite, čovjek tvrdi da je rođen u Jugoslaviji, da se tako i osjeća i slobodno (i lakomisleno) nastavlja da pjevuši… da li znaš da te volim.
Pa dobro, za koji smo se onda mi borili i sve ovo stvarali, zbog čega smo sve one knjige spalili, zašto smo povijest u čitankama mijenjali, zašto moramo i danas klicati da smo spremni, zašto moramo poglavnika vaditi iz groba!? Ok, možda je i istina da je čovjek rođen u Jugoslaviji, možda je ona nekada i postojala, možda mu nije dobro ako se i danas tako osjeća.
A možda i Dado, kao i naš zajednički prijatelj Bruce, ne slavi državu, već pjeva o nepravdi, izgubljenosti i čovjeku koji nema svoje mjesto u vlastitoj zemlji.
Jer, ti si princeza nekog drugog svijeta, tvoja riječ stvara čuda, budi iskrena, uputi mi osmjeh tek da znam postojiš, nisam sam, negdje izvan planeta.
Da i ne spominjemo onu drugu pjesmu Makedonija. Čudim se da još nije tužen zbog veličanja države koje nema i što ne pjeva: Kad si sam, kad je sve tužno ti se sjeti nje... Sjeverna Makedonija ti pruža ljubavi sve.
Kužite, koliko mržnje, netrpeljivosti i žala za propalim državama u tim stihovima.
E, moj Dado, što ti je to trebalo!?
