Boris Pavelić u Društvu Virovitičana: Namjera je bila javnosti skrenuti pažnju da odbacujemo što ne bismo smjeli odbaciti

U Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu predstavljena je knjiga Smijeh slobode - Uvod u Feral Tribune Borisa Pavelića. Odmah na početku aplauzom je pozdravljena činjenica da je knjigu o glasovitim novinama napravio jedan Virovitičanin, a pljesak je zaslužila i dosjetka Mirka Kovačevića da je, eto, Virovitičanin 'pretaka fetive Splićanine'. U publici je, naime, sjedio virovitički zet, Splićanin, novinar koji je čak i pisao za Feral, Mirko Mlakar.

"To je interpretacija jednog burnog povijesnog razdoblja Hrvatske koje smo pratili kroz naše živote i medije i koje smo prilično intenzivno doživjeli. Ova knjiga daje jedan drugi pogled, ona osvjetljava ono što možda nismo primijetili ili smo samo čuli, a o tome se šutjelo jer nismo s jeli pričali. U ovoj knjizi je dosta toga razjašnjeno i rečeno o tome što je Feral značio i zašto je bilo važno smijati se u tom teškom razdoblju devedesetih", rekla je moderatorica Sandra Pocrnić Mlakar i upitala Borisa kako je došao na ideju da napiše knjigu o Feralu.

- Knjiga je nastala iz potrebe da se napiše nešto o novinama koje su neopravdano prešućene jer je Feral Tribune pisao ono o čemu drugi nisu pisali, pisao je o tome na način na koji nitko drugi nije pisao - duhovito, obaviješteno, hrabro i jedinstveno. Ne bih se odlučio pisati tu knjigu da ju je napisao netko iz Ferala ili bilo tko drugi.

Štivo na gotovo 700 stranica čita se izuzetno lako, kao krimić. To je jedan izbrušeno novinarski stil koji čvrsto opisuje napetu priču u kojoj događaji jedni druge potiču i smjenjuju vrlo brzo, primijetila je Sandra.

- Nastojao sam ispreplesti događaje u zemlji i način na koji ih je Feral interpretirao i kako su te interpretacije uzrokovale druge događaje. Moja namjera je bila da se javnosti skrene pažnja da odbacujemo što ne bismo smjeli odbaciti jer postoji neko kultno sljedbeništvo kritičnog duha kojeg je Feral njegovao. Postoji kritički duh u Hrvatskoj na svim razinama, ali ovako hrabar i prodoran se nigdje nije očitao kao u tim novinama. Ono postoji i danas, nije u glavnoj struju medija, ali postoji i nadam se da će kritičkog duha jačati sve više jer mislim da je to za društvo dobro.

O knjizi koja je rasprodana u samo četrdeset dana pa je posjetitelji promocije nisu mogli kupiti (nego su pozvani na promociji 2. travnja u Novinarskom domu) Sandra i Boris govorili su gotovo sat i pol, a onda je na red za pitanja i zapažanja došla publika.

Boris je zahvalio Zavičajnom društvu Virovitičana. posebno Mirku Kovačeviću na upornosti da se gostovanje ostvari. "Uistinu mi je drago što sam među Virovitičanima u Zagrebu, sreo sam neke ljude koje nisam vido 40 godina. Tu je moj prijatelj iz razreda, ovdje je i moja učiteljica iz prvog razreda osnovne škole Mirjana Pokupić. Bez pretjerivanja, mogu kazati da je ona, na neki način, začela ideju za ovu knjigu. Naravno, ne izravno ali posredno: Dobro se sjećam da je gospođa Pokupić na nas klince od šest godina utjecala tako da smo od samog početka dobili neki opći humanistički impuls koji nam je govorio da ne treba raditi razlike među ljudima, da ne treba biti na bilo koji način isključiv", rekao je Pavelić.