To je navlas jedan od onih satiričkih Feralovih »intervjua« kakvi se godinama prepričavaju i pamte: sjednu Boris Dežulović i Predrag Lucić pa izmisle intervju, i u toj istinitoj krivotvorini sažmu pravu prirodu političara kojeg su ismijali – samo što ovaj put, bože mi oprosti, smiješno-žalosni intervju - nije izmišljen - piše Boris Pavelić u kolumni Pronađena zemlja, Novi list.
Razgovor urednika Hrvatskog tjednika – te desničarske kible od novina – s predsjednicom države Kolindom Grabar-Kitarović, u kojemu ova objavljuje kandidaturu za drugi predsjednički mandat, zrcalna je slika današnjeg stanja duhova – zapanjujuća smjesa nepismenosti, mržnje, negacionizma, teških riječi, političkog udvorištva i osobne nezajažljivosti.
A onda se, nekoliko dana kasnije, pojavi predsjednik Vlade Andrej Plenković, ta zvijezda političkih salona današnje Europe, šampion retoričke uglađenosti i političke ispraznosti, pa kaže: »Što se tiče odabira tjednika u kojem je to dano, mislim da je to moglo biti i negdje drugdje, što se toga tiče. Ali ona mora ići naprijed, spremati se za kampanju, voditi računa o programu i tome da ponovno dobije većinu povjerenja hrvatskih birača«.
Da čovjek ne povjeruje – i da ga, u isti čas, prođu hladni srsi. Jer posljednjih mjeseci, od intervjua Grabar-Kitarović ekstremističkom tjedniku i premijerove cinične blaziranosti nad tim medijsko-političkim skandalom, nismo svjedočili zornijem primjeru fenomena koji pronicljivi analitičari već dugo prepoznaju kao »ekstremizam centra« - fenomena u kojem navodno centristički političari, kakvi sve češće vode današnju Europu, ekstremno desnu, čak otvoreno profašističku politiku, prikazuju kao prihvatljivu i uobičajenu politiku demokratskog centra.
Koliko je groteskno fašizam prikazivati prihvatljivim, toliko je groteskan predsjedničin intervju uredniku Hrvatskog tjednika Ivici Marijačiću, čovjeku tanke pismenosti i ubogih spisateljskih sposobnosti, kojega posljednjih godina na medijskome tržištu održava tek njegova desničarska ostrašćenost.
I naravno: kolika ostrašćenost, tolika groteska i kič. Ovako, recimo, Marijačić u uvodu intervjua opisuje Grabar Kitarović: »Godine njezina mandata prošle su, evo, brzo zato što godine i inače, rekao bi Vergilije, krilato lete, ali i zato što je politika prepuna važnih presudnih događaja kao na filmskoj vrpci, koji pojačavaju dojam prolaznosti.«
A koji redak dalje, u maniri školskih novina: »Susret je započeo svojevrsnom Predsjedničinom ispovijesti o njezinoj obitelji u sadašnjosti i prošlosti. Ta povijest kao ni povijest nebrojenih hrvatskih obitelji nije bila lagana.«
A nije to sve: »U nastavku je Predsjednica govorila o ukorijenjenosti svoga visokoga patriotizma. Nju osjećaj domoljublja obuzme ponekad i do te mjere da se previše opusti«. No - »rekao bi Vergilije« (»Who the fuck is Vergilije?!«) - vrijeme »krilato leti«, a patriotizam – »visok« i »ukorijenjen«, rekao bi Marijačić – ne ide bez srca, duše i sličnih nezaobilaznih fenomena organske i anorganske prirode, pa nam je suđeno doznati i kako kuca srce Kolinde Grabar-Kitarović, ali i to tko i kakvu dušu ima: »U tom dijelu našega susreta na Pantovčaku predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović htjela je posvjedočiti da njezino srce, srce njezine obitelji vječno kuca za Hrvatsku.
‘I ja imam dušu za Hrvatsku kao što ju imate i Vi, gospodine Marijačiću’, rekla je pri čemu sam pomislio, ali joj nisam rekao, da moja patriotska duša ni u kom slučaju ne obvezuje kao mjerilo bilo koga. Svatko od nas zasebno odlučuje o svojim ljubavima prema osobama, obitelji, Apsolutu, Domovini..., a odabranim oblicima naših ljubavi, dakle i oblikom patriotizma, određuje se i vrijednost svakoga života.«
»Vrijednost svakoga života«? Ivica Marijačić iz Hrvatskog tjednika našao se pozvanim procjenjivati kako se to, i čime, »određuje vrijednost svakoga života«?
Sreća samo da je bezvrijednost njegovih riječi ravna prepotenciji s kojom ih izgovara i piše. Al’ ne lezi vraže: Kolinda Grabar-Kitarović baš je taj Hrvatski tjednik odabrala da u njemu objavi svoju nenadmašnu političku mudrost!
Pitanja koja su joj postavljena, pitanja otvoreno negacionistička, proustaška, pitanja koja odišu mržnjom – aktualni filmski trijumf »Dnevnik Diane Budisavljević« Marijačić naziva »četničkom propagandom« - Grabar-Kitarović dočekuje s ulizivačkom snishodljivošću, sve do uistinu karikaturalnog uzvika: »Pa nisam mu ja dodijelila nagradu!«, kojim odgovara na ovo pitanje: »Je li glumac Rade Šerbedžija zaslužio Nagradu za životno djelo ako je općepoznato da je 90-ih otišao u Srbiju i podupirao Miloševića?«
E sad, da se Grabar-Kitarović dosjetila protupitanja: »A kad je to, gospodine Marijačiću, Rade Šerbedžija podupirao Miloševića?« Da se dosjetila, moglo bi to biti posljednje šok-pitanje u izmišljenome satiričkom intervjuu za Feral Tribune. Ovako, imamo tek autentični intervju Hrvatskome tjedniku, i stvarnu zebnju za političku budućnost ove zemlje, kojoj se više nemamo s kim ni smijati.
