Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Aktualnosti

BORIS PAVELIĆ Kiseljenje svjedoka, sumporenje pravde

  Boris Pavelić/Novi list           06.06.2019.         1314 pogleda
BORIS PAVELIĆ Kiseljenje svjedoka, sumporenje pravde

Čedomira Vučkovića nije ubio Krunoslav Fehir, nego je umro od trovanja sumpornom kiselinom - to je dokazana činjenica. Na prvome suđenju Branimiru Glavašu za likvidacije srpskih civila u ratnome Osijeku 1991. svjedočili su o tome patolog Davor Strinović i toksikolog Zdravko Kovačić, koji je u rujnu 1991. obducirao izmučeno tijelo ubijenog čovjeka - piše Boris Pavelić u Novom listu, kolumna Pronađena zemlja.

Pa opet, bivši osuđenik sada tvrdi suprotno, podnoseći kaznenu prijavu protiv tadašnjeg dječaka, svojega podređenog, kojega su kao dijete obukli u ustašku uniformu i dali mu da puca na civile - te činjenice, a ne proceduralna juristička paučina, važni su podaci u ovome najdužem, i uvelike najsramotnijem, suđenju za ratne zločine devedesetih.

Vrijeme je ovdje prije svega važno: kakva je to pravda u kojoj ni poslije 28 godina nema pravomoćne presude? Štoviše, kakva je to pravda u kojoj je pravomoćna presuda, kao u neslušljivim pjesmama, »bila, ali više nije«: Ustavni sud ukinuo ju je u siječnju 2015. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego je Glavašu istjecao osmogodišnji zatvor koji je izdržavao u BiH, kamo je odjezdio neposredno prije izricanja presude u Zagrebu.

Nakon šokantne odluke Ustavnog suda, vlastitu je pravomoćnu presudu bio prisiljen ukinuti i Vrhovni sud, kako bi prvostupanjski, Županijski sud u Zagrebu, mogao pretresti sve dvojbe što ih je Ustavni sud naveo u ukinuću pravomoćnog pravorijeka - od dileme kada je počeo Domovinski rat, do posljedičnih nejasnoća koje su se Ženevske konvencije imale primjenjivati tijekom suđenja - mnoge dvojbe, dakle, ali nijedna oko utvrđenih činjenica.

Činjenice dakle nisu osporene. I zato, kaznena prijava koju je Glavaš protekloga tjedna podnio protiv Krunoslava Fehira za ubojstvo Čedomira Vučkovića nije drugo doli juridička sofisterija, proceduralni »song« u teatru koji je Glavašu sklona bratija i inače tijekom suđenja izvodila, od medijskoga prvooptuženikova štrajka glađu, preko razotkrivanja imena zaštićenih svjedoka, do kojekakvih prijetnji, pa i smrću, svjedocima i novinarima upućenima u slučaj. 

Kaznena je prijava, bez sumnje, tempirana u pomno odabrani čas: uoči Fehirova svjedočenja na ponovljenome suđenju. U tom kontekstu, dakako, ona funkcionira kao svojevrsno »kiseljenje svjedoka« i optuženikov pokušaj da ustraši svoga bivšeg maloljetnog vojnika i time ga odaleči od nakane da ponovi ključni iskaz.

 

Pokušaj je međutim propao. Fehir je ponovio iskaz, konzistentno svemu što govori još od ljeta 2005, kada je prvi put progovorio u povijesnome intervjuu Dragi Hedlu za Feral Tribune. U ponedjeljak je svjedočio ovako: »Oko 21 sat sam s Brekalom ušao u garažu i tada sam prvi put vidio akumulator. Brekalo je nosio malu posudicu i u nju je izlio neku tekućinu koju je dao Vučkoviću da pije. Kasnije sam čuo da je to kiselina. Brekalo je izletio iz garaže i mene gotovo izgurao. On je otišao u sekretarijat, a ja sam ostao pred garažom. Malo kasnije čuo sam neke udarce i vrata garaže su se otvorila. Vučković je izašao i krenuo prema meni. Vikao sam mu da stane. A onda sam zapucao i ispalio više hitaca i on je pao«.

Vještačenje je ustanovilo da je Fehir žrtvu pogodio s dva metka, ali ne fatalno: nedužni čovjek umro je u mukama sumporne kiseline. Potom je, tvrdi uporno Fehir, došao Glavaš i pitao što je vidio drugi zatočenik, Đorđe Petković. »Glavaš je rekao da ga treba likvidirati jer je vidio što se dogodilo. On ga je zvao teroristom. Došao je i moj otac koji me odveo u obližnju školu. Uzeo mi je oružje i rekao što da kažem istražnom sucu koji će raditi očevid«.

Na ovome mjestu prestaju biti važni Glavaševi pokušaji da promijeni sudski utvrđene činjenice, a postaje zanimljiv Krunoslav Fehir - bio je dijete, šesnaestogodišnjak; poznata je, jeziva i infernalna, fotografija golobradog mladića sa snajperom, u crnoj ustaškoj uniformi, kako pred osječkom katedralom pozdravlja nacističkim pozdravom.

Pa kad već tog čovjeka, ultimativnog insajdera i najvažnijeg zviždača neovisne Hrvatske - koji je smogao snage priznati vlastitu mračnu ratnu tajnu i s njom razotkriti cijelu tamnu stranu ratnog Osijeka, pa godinama još živjeti s pritiskom tog priznanja - kad tog čovjeka, dakle, najodgovorniji za sve to nastoji strpati u haps i onemogućiti mu status svjedoka, hoće li se itko dosjetiti da, ako ništa drugo, podnese kaznenu prijavu zbog toga što su maloljetno dijete, umjesto da ga čuvaju od rata, uvalili u ustašku uniformu i posadili da puca na srpske civile?

Hoće li netko, umjesto beskrajno o Glavašu, progovoriti već jednom o etičkome bezdanu koji je mogao izbljuvati takvu neljudskost, jednu od mnogih što smo ih u tom suđenju bili prisiljeni saznati? Ako o tom ne progovorimo, pravdi će se, ako već nije, dogoditi navlas isto što i ubogom Vučkoviću Čedi.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.