Budemo li se definirali preko pršuta, sira i vrhnja, ostat ćemo vječiti konobari u Europi! Prije svega, Hrvatska treba postati država koja ravnopravno sjedi za stolom s drugima, a ostalo prepustiti struci. Dizajneri i marketinški stručnjaci tu mogu puno učiniti.
Mladen opet kao DJ? Ne, on je totalno ispao iz tog filma!
Razgovarala Sandra Pocrnić
Naradio sam se, ali bio je to moj izbor – kaže danas s olakšanjem Boris Malešević, nekada dizajner kultnog Poleta , tiražnog Danasa , izdavač rock-magazina Heroina, a danas menadžer čija je agencija Public Image osmišlja najuspješnije predsjedničke kampanje i nagrađivane reklamne tv-spotove. Za Virovitičane, Boris je mlađi Malešević – mlađi od dvojice DJ-braće, koji su zajedno, nakon što su završili osnovnu školu u Suhopolju, znali, prisjeća se, voditi po tri diskoteke istodobno. Oba brata upisala su Akademiju likovnih umjetnosti. Nakon toga svojim je istančanim ukusom i prepoznatljivim, elegantnim dizajnerskim rukopisom, obilježio mnoga uspješna novinska izdanja i velike reklamne kampanje.
NET: Kad ste shvatili da će grafički dizajn biti vaš životni poziv?
NET: Jeste li bili načisto s tim kad ste upisali Likovnu akademiju?
BORIS: Da je tada postojao fakultet za dizajn, sigurno bih ga upisao. Ovako, završio sam Akademiju likovnih umjetnosti, što je bilo najbliže mojoj vokaciji. Jer, dizajner se može biti samo po vokaciji, kao i slikar ili recimo političar. Negdje pred kraj srednje škole znao sam da se time želim baviti. Tada sam se s bratom Mladenom bavio sitotiskom i moj prvi plakat bio je za Virdžinija rock festival, održan u Virovitici na tadašnjem igralištu Borca, kada su nastupili Mlinarec, Zabranjeno pušenje, Massimo, Vlatko Stefanovski... Nakon toga - kao svi Virovitičani - na Podravku pa u Zagreb. U Virovitici se možeš u nešto zaljubiti, ali realizirati ljubav može se jedino u velikoj sredini. Bilo je to 1979/80., vrijeme novog vala, vrijeme procvata rock scene, klubova, stripa, dizajna, koje se teško može ponoviti. Polet su bile novine koje su svi čitali, one su određivale trend... Ali tada nije bilo svega i svačega kao danas. Svi smo bili ili šminkeri ili rockeri.
NET: Kako ste počeli raditi dizajn novina?
BORIS: Kad sam se vratio iz vojske, poslije faksa, u gradu sam sreo Dubravku Tomeković, danas urednicu Glorije, koja je tada već radila negdje u okviru tadašnjeg SOUR-a Vjesnik. Kako je dugo radila u Poletu, znala je da traže dizajnera i preporučila da se javim Ivanu Doroghyu. Doroghy mi je zadao da napravim maketu, nekoliko stranica, da vidi kako radim. Napravio sam je odmah te noći i odnio mu sutradan, a on je rekao samo: "Sine, to je to!" Zaposlio sam se u Poletu i godinu dana radio s Doroghyem, a zatim nastavio sam. Kad si u Poletu na takvom mjestu, naravno da si pod povećalom, pa su me pozvali u Danas. Kao mlada grafička zvijezda iz Poleta sam prešao u Danas.... i tako naglo ”ostario”. U Danasu sam bio art direktor naslovne stranice i lay outa, imao sam dva grafička urednika. Sa mnom su tada radili grafičari Darko Novak, koji je danas u Jutarnjem listu i Cico Kustić, svojedobno glavni urednik Poleta. Jedno vrijeme s nama je bio i Dejan Kršić.
NET: Zašto danas više ne radite novine? Kako je kod vas izgledao prijelaz iz novina na oblikovanje marketinških kampanja?
BORIS: Kad su došla vremena da se možeš baviti privatnom inicijativom, paralelno uz posao u Danasu, s Brankom Malešom izdavao sam rock magazin Heroina. Osim toga imao sam na Radiju 101 s Ivanom Majstorovićem, njihovim direktorom marketinga, grafički Studio Free. Tada smo Majstorović i ja odlučili otići s radija i iz Danasa i napraviti zajedničku dizajnersku firmu. Nakon 1995. nastavio sam raditi sam i 1999. posao se počeo ubrzano razvijati, pa sam osnovao agenciju za dizajn i propagandu Public Image. Bilo je puno dobrih poslova: radio sam dizajn Hrvatske poštanske banke i za njih nagrađen na Zagrebačkom salonu, časopis Banka također je osvojio nagradu, kod nas je osmišljen i dizajniran naziv CRONET...
NET: Među ljudima s kojima surađujete su i imena poput Dalibora Matanića ili Lukasa Nole. Kako je biti nadređeni kreativcima poput njih? Slažete li se ili ima i sukoba mišljenja?
BORIS: Matanić i Nola su vanjski suradnici. Imamo puno vanjskih suradnika. Većinom su to kreativci, autorske ličnosti i uglavnom je to skladna suradnja. Upravo smo s Nolom snimili reklamu za Croatia Osiguranje, koja će se uskoro pojaviti. Mi kao agencija dajemo kreativni koncept, scenarij, a režiseri rade knjigu snimanja, režijski posao i montažu...
NET: Jeste li zadovoljni konkurencijom? Kakvo je stanje u hrvatskom dizajnu danas?
BORIS: Stanje je bolje nego ikada! Danas postoji Fakultet za dizajn, dosta je dobrih dizajnera i to se vidi. Nekada je dobar dizajn bio eksces, a danas ima kompanija koje njeguju standardno dobar dizajn.
NET: Što mislite o inicijativi za osnivanje Hrvatskog centra za dizajn, koju su podržale Podravka, Atlantic grupa i Pliva?
BORIS: Takav centar mogao bi biti karika između onih kojima treba dobar dizajn - a to su firme i korporacije, i onih koji ga mogu ponuditi - a to su dizajneri.
NET: Kako vam se sviđa inicijativa vašeg kolege Borisa Ljubičića da se oblikuje jedinstveni zaštitni znak hrvatskih proizvoda i da se pritom maksimalno iskoristi prepoznatljivi crveni kvadratić?
BORIS: Uvijek je problem definirati što je to hrvatski izvozni proizvod. Hrvatska bi svoj identitet trebala graditi na drugi način, a ne nudeći autohtone hrvatske proizvode, pršut i sir i vrhnje, jer budemo li se definirali preko sira i vrhnja, ostat ćemo vječiti konobari. Prije svega, trebamo postati država koja ravnopravno sjedi za stolom s drugima.
NET: Koji bi onda trebali biti naši prepoznatljivi proizvodi, ako ne prehrambeni?
BORIS: Mislim da je problem prepoznatljivosti proizvoda – je li to Bajadera ili Vegeta – prenapuhan i manje bitan. Bitnije je da budemo prihvaćeni u Europi kao ravnopravni partneri, a ne da nas doživljavaju kao egzotu.
NET: Koliko tu mogu učiniti dizajneri?
BORIS: Kad bi bilo političke volje, mogli bi učiniti puno. Da je prije bilo političke volje, moglo se napraviti više kad su se stvarale državne insignije, zastava, pa i novac. U tom svjetlu je uloga Borisa Ljubičića vrlo vrijedna. Ako je to zastava pod čijim se bojama ginulo, to ne znači da se ne može dizajnerski dotjerati. Imamo primer Slovenije koja je redefinirala svoje državne simbole, dok naše insignije izgledaju arhaično. Meni se jako sviđa ta Ljubičićeva sublimacija cijelog identiteta na dva kvadrata, to je nešto što nas vizualno definira u Europi. Jednostavno je, pamtljivo, sugestivno. A ako imamo previše koza i lisica, to je već strip, a ne znak; previše je narativno, nije asocijativno. Naraciju moraš čitati, a asocijacija je jasna na prvi pogled.
NET: U reklami za Raiffeisen banku sa žutim dimnjačarom, osim žute boje, dominira poznata glazba. Koliko vam je to što ste radili kao DJ pomaže danas kad kreirate tv-spotove?
BORIS: Glazbu za spotove radi nam grupa Svadbas. Znam li im reći što bi to trebalo biti? Pa, znam. Danas se glazba u spotovima radi na bazi poznatih melodija, za koje se plate autorska prava. U našem najnovijem spotu za Croatia Osiguranje glazbena je podloga "Osmijeh" Drage Mlinarca.
NET: Vaš brat Mladen bio je nadaleko poznati DJ. Mnogi Virovitičani njegove se "odjavne špice" sjećaju kao glazbene kulise svojih mladih dana. Gdje je on sada i kako živi?
BORIS: Mladen je u Frankfurtu i radi isti posao kao i ja, samo što je zaposlen u jednoj agenciji. Njegova supruga Dragica je viša medicinska sestra u bolnici i imaju djevojčicu. Zadovoljan je.
NET: Postoji li mogućnost da, jednom pri posjetu Virovitici, Mladen organizira disco večer s najvećim hitovima koje je puštao u Omladincu i u Zlatnom klasu?
BORIS: Ali on je totalno ispao iz tog filma i nema kod kuće nijedan novi CD - osim ozbiljne glazbe! Sad ne bi više ni na pola sata ušao u zadimljeni kafić, a nekada je svaku noć provodio u zadimljenim diskotekama. Znam da je trgovina nostalgijom danas jako unosan posao i svi ti stari bendovi koji se okupljaju prodaju bolju prošlost. Ali prošlost je prošlost i to mora ostati.
NET: Prije svoje četrdesete oblikovali ste predsjedničke kampanje i reklame za velike tvrtke. Očekuju li vas u budućnosti još negdje neki izazovi? Koji su vaši planovi za dalje?
BORIS: Još jedno dijete i više vremena za bavljenje kreativnim poslom! Možda i prodati 50 posto agencije. Danas se poslovi više ne prenose s generacije na generaciju. Trend je pokrenuti posao, razviti ga i u trenutku kad je taj posao na vrhuncu - prodati ga.
NET: A što raditi ostatak života?
BORIS: Puno drugih stvari! Kad imaš puno zaposlenih ljudi, ne stigneš se baviti kreativnim poslom, jer najveći dio vremena ode na organizaciju i menadžerske poslove. A ja sam se uvijek želio baviti kreativnim poslom. Kad bih imao više vremena, bavio bih se dizajnom. Iako ne onako kao nekada. Informatička revolucija je napravila svoje. Crtanje na papiru ostatak je Gutenbergove ere. Danas sve što radiš, radiš sa sviješću da će živjeti digitalnim formatom a ne na papiru.
NET: I vi i vaš brat oženjeni ste djevojkama s kojima ste počeli hodati još u srednjoj školi. Koja je vaša tajna duge veze? Čemu su vas to roditelji naučili, što mi, koji smo se od tada do ovih godina već nekoliko puta predomislili, ne znamo?
BORIS: Ha, ne znam za njega, ali ja nisam imao vremena tražiti drugu. Uvijek sam puno radio, nikad nisam imao vremena, osim kad bih došao u Suhopolje, a to je rijetko, jednom u dva mjeseca... Šalim se – mnogo, dakako, ovisi i o drugoj strani. Izgleda da sam imao sreće u životu da nađem ženu koja mi odgovara!
