Hrabrost je, veličina, a u krizno vrijeme i nužnost da stvari, slučajeve i pojave vidimo i analiziramo onako kakove one uistinu i jesu. Nije potrebna posebna mudrost da se konstatira da je, vjerojatno, to najbolji i najkraći put za promjene stanja na bolje. Ako se u tome slažemo, onda valja se upitati: Zašto onda to u najvećoj mjeri u praksi i ne činimo ? Razumljivo da o istom, npr. razvoju, gospodarstvu, sudstvu, korupciji ..., svi ne mislimo isto, ali do zajedničkih rješenja nagomilanih problema i ciljeva uopće, moguće je uspješnije doći samo uz pomoć više dijaloga, razgovora i međusobnog uvažavanja, osluškivanjem "bila" stvarnosti, kako bi brže pronašli izlaz iz velikih ( gospodarskih i dr. ), ali i svakodnevnih, malih problema ( komunalnih i dr. ), a sve u nastojanju osmišljavanja ambicioznijih i realnih mogućnosti razvoja društva moderne Hrvatske i boljeg i kvalitetnijeg života njenih građana.
Izbori za Predsjednika Države su iza nas. Sada valja ozbiljno i odgovorno primiti se posla. A posla zaista ima za sve i svakoga. Ponajviše za, kako to "mudro" neki stalno govore, za "Institucije" sustava. Moram priznati, ne bih želio, kao mali čovjek, svaki dan u nedogled slušati, čitati i gledati "kreativne" priloge i uratke o onome što novi Predsjednik Josipović zna raditi, nego puno više o onome što mu je dužnost, što može i konačno mora uraditi što prije i što bolje. A sve to po redoslijedu važnosti, motivirajući i mobilizirajući i druge u lancu promjena.
I za kraj, ali, možda i drugačiji početak: Lijep pozdrav novinarima i medijskim kućama uz malu napomenu, vjerujte draga gospodo, savršeno me ne zanima, kao uostalom i većinu malih ljudi, tko će sjediti u prvom redu na Inauguraciji novog Predsjednika, kao uostalom i kako on igra stolni nogomet?