Vjerski blagdani su uvijek dobre prigode za osobnu duhovnu inventuru, kao i vrijeme da se ukaže na teško kršenje vjerskih prava od strane hrvatske birokracije. A jedno od njih je i pravo na opredjeljenje do samoodcjepljenja od vlastite religije. Pri tome ne mislim na Ruandu nego na Hrvatsku. Od kako živimo u demokraciji broj vjernika se naglo povećao, ali nije svima dana jednaka mogućnost da biraju. Evo što se meni dogodilo:
Obzirom da se prilikom popisa stanovništva nisam smio izjasniti kao kršćanin, u par sekundi morao sam se preobratiti. Stjecajem (birokratskih) okolnosti izabrao sam biti katolik, i sad sam teoretski bliže Franji Tuđmanu nego Isusu. Mislim, ne politički nego teološki – čisto onako, po pravilu službe. Sva sreća da je u religiji važnija praksa pa sam to nekako uspio kompenzirat, ali nije uvijek lako ostati skoncentriran. Jesam li ja to mogao izbjeći?
Možda i jesam, ali ne osjećam se odgovornim jer mi nije dano puno vremena da mislim.
Za sve je u biti najviše kriv onaj omladinac koji je došao popisivat. Dakle, kako rekoh, htio sam se upisat kao kršćanin, ali dečko kaže da to ne može. Veli da takva vjera ne postoji, a on se mora držat onoga što mu je naređeno i upisati me onako kako nalaže zakon.
Ja mu želim objasniti da je vjera ono u što vjeruješ, a to ti nitko ne može propisat. Ali nemoš ti njemu dokazat…Njega je u pripremi za popisivača indoktriniralo da su kršćani samo Rimokatolici i oni koji su se posvađali s Papom pa osnovali svoju Crkvu – zaključno sa Jehovinim svjedocima. Sve je on to meni objasnio… I onda mi još počeo škljocat s kemijskom jer se unervozio kako meni to nije jasno, nego me sad mora čekat dok se ja smislim što ću sam sa sobom.
Ostao sam šokiran. To vam je isto kao da se dođeš vjenčat u crkvu, a onda ti velečasni kaže da si moraš u par sekundi izabrat neku drugu mladu jer ovu koju si doveo pred oltar ne smije upisat u knjigu vjenčanih.
Jedva sam se suzdržao da ne početi citirat Karla Marksa, ali nisam imao živaca se prepirat…Rekao sam da upiše rimokatolik, samo da više prestane škljocat. Stavio je križić…i sad sam tu gdje jesam – umjesto o Isusu i apostolima, slušam priče o Anti i njegovima.
Mislim nije da me netko tjera, ali da bi zavolio svoju vjeru trebaš ju najprije upoznat i onda nemaš drugog izbora nego slušat.
E sad, nije uvijek isto…sve ovisi o tome kako se velečasni spremio za misu. Ako je u rano jutro kontemplirao o Franji Asiškom, onda će u propovijedi govoriti o Evanđelju, no ako je kontemplirao o našem Franji onda će govoriti o bespućima hrvatske povijesti.
Ali to važi samo za obične dane. Za državne praznike i vjerske blagdane ne vrijede nikakva pravila, nego se stvari odvijaju spontano, iz duše, sukladno trenutnoj društveno političkoj situaciji.
Tako je, recimo, prošle godine na sam Uskrs, kardinal Bozanić usred zagrebačke prvostolnice razapeo na križ ministra obrazovanja Željka Jovanovića. Tim nepromišljenim činom skoro je potkopao temeljnu kršćansku vjersku istinu, jer je ovaj također preživio raspeće i poslije tri dana uskrsnuo s novim kurikulumom.
Meni je to strahovito poljuljalo vjeru u smisao Uskrsa. Htio bih se preobratiti na budizam, ali moram čekat novi popis jer sam sada vezan obavezom davanja točnih podataka. Može li se to riješiti nekako ranije?
