Obitelj Šamu iz Pitomače je sve, samo ne prosječna! I luckasta, i šašava, i neprilagođena , i otkvačena, i nestvarna – jedinstvena, i tako posebna. Dovoljno je tek sat-dva druženja s njima, velikima i malima, pa da napunimo baterije, pa da se doma vratimo bogatiji, ispunjeni onim divnim osjećajem koje nas obuzme nakon iznimne knjige, izvanredne predstave, izuzetnog koncerta i filma koji ostavlja bez daha.
Okrenuli bismo se već za nekim kraj čijeg imena piše Šamu, tek tridesetak osoba u Hrvatskoj nosi to rijetko prezime, zanimalo bi nas i njihovo životinjsko carstvo – psi, mačke, ptice, gmazovi i zečevi, ali ovdje smo zbog sporta i Enole, jedanaestogodišnje djevojčice fascinirane motorima. Ljubav je planula kad joj je bilo samo pet godina. Tata Dejan znao bi je katkad povesti na utrke u Kozarevac, malena bi zadivljeno gledala motoriste kako lete stazom, a onda ga je jednom odvukla do boksova s motorima i kazala kako bi voljela imati baš takve. „Pokušali smo joj objasniti da to baš i nije za curice, ali bezuspješno. Popustili smo i prvo kupili kineski motor koji se raspao za dva tjedna, a onda i pravi“, sjeća se Dejan.
Da nešto ne može biti za curice u obitelji Šamu više nikada nije spomenuto. Trebalo je još razbiti i predrasude okoline – rodbine, prijatelja, susjeda i školskih kolega. Govorili su im su da ludi, ali brzo su shvatili da može biti samo tako i nikako drugačije jer ne radi se o dječjem hiru nego o rijetkom talentu kojem treba dati šansu da se razvije pa je sada svi podržavaju i bodre. „Samo se dečki iz razreda ponekad prave frajeri“, kaže Enola.
Znaju dobro frajeri koliko snage i kondicije treba da bi se vozio motocross, znaju i koliko je odricanja potrebno da bi se uskladile školske obaveze s treninzima i natjecanjima. Sklekovi, trbušnjaci, dizanje na štangi i trčanje Enolina je svakodnevnica. „Motocross je četvrti sport po zahtjevnosti pa moram vježbati da ostanem u kondiciji pogotovo zimi kad se motor ne vozi“, objašnjava Enola.
Enola je hrabra, odvažna, ustrajna, uporna i neustrašiva djevojčica. Za nju nema prepreka i nije baš nikakav problem natjecati se u klasi s dečkima jer curica u nekim kategorijama nema, i neće se uplašiti iskusnije konkurencije. Velikih brzina i razrovanih staza se ne boji, ali ipak, kad obuče majicu i hlače, obuje čizme, navuče štitnike za koljena i laktove, doda oklop, stavi naočale, rukavice i ovratnik pa zajaši motor ponekad joj prostruji glavom: „Samo ne padnem i da se teže ne ozlijedim“.
„Mi se nauživamo više strahova, ona je daleko opuštenije. Na početku je bilo gadno, sad nam je lakše jer znamo što radi, sigurna je u sebe, tehnički je dotjerana i dobroj kondiciji“, kaže Dejan i prognozira budućnost: „Već na godinu bi mogla biti u top 3 u Hrvatskoj. Ako 'pila' izdrži“.
To da 'pila' izdrži je i najveća Enolina briga. Ponekad otkaže baš kad ne treba, pa mora voziti na posuđenom motoru što je znatno teže i neizvjesnije. Navikla je na pobjede i poraze. Ako se vrati s peharima i medaljama odlično, ako ne važi maksima 'važno je sudjelovati'.
Nakon jedne utrke je zapisala: „Jučer divan, predivan dan tako blizu, a tako daleko ... Puknuti lanac sam već zaboravila, ima još utrka. Na kraju treće mjesto, mogu biti ponosna, i jesam. Za dodjele nagrada lijepo sam se spremila, obukla nove hlače, plave meni najdraže,ali na tron nisam stala. Nije bilo nagrada, samo bodovi za treće mjesto. Bodove sam doma svom mačku okačila za rep, a pehar sam si nacrtala sama“.
Motocross je skup sport. Ako se ništa ne strga na motoru, ako sve ide prema planu onda sezona košta između 50 i 60 tisuća kuna. „Ponekad se dogodi da zadnji novčić iz kućnog budžeta potrošimo za putovanje na natjecanje“, ističe Dejan.
Pomaže općina Pitomača, tvrtka Panelin iz Slovenije sa uljima, njezin trener, vlasnik staze u Kozarevcu, a nedavno su novac za donaciju prikupljali osoblje i gosti Corner puba u Pitomači. „Osim što je zahtjevan, to je i prilično skup sport. Zato smo odlučili staviti kasicu u koju možete ubaciti dobrovoljni prilog, kako bi bar malo pripomogli njenim roditeljima koji su zaista sjajni i daju sve od sebe“, pisalo je Facebook profilu Cornera. Rijetki su gosti koji nisu ubacili kunu ili dvije pa se prikupila pristojna svotica.
Obitelj joj najveća podrška. Uz oca tu su majka Nataša i braća, osmogodišnji Noa i petogodišnji Bono. Prate ju i bodre na svim natjecanjima, potiču na treninzima. Osim motora i opreme njihov bijeli kombi je pun ljubavi i smijeha pa je rado viđen u svim mjestima gdje se vozi motocross.
Sportska obitelj u kombiju s prve fotografije iz naše galerije, požrtvovani roditelji, velika odricanja i neviđena energija! Zvuči poznato? Svaka sličnost s Kostelićima sasvim je slučajna, ali put ka uspjehu je isti.
