Banner
Ministrica Vučković: Dobri rezultati u ribarstvu
INA donirala 900.000 kuna dječjim odjelima zdravstvenih institucija
Sabor: Rasprava oko hitnosti zakona kojim se osiguravaju besplatni obroci u školama
Jutarnji list: Za pripreme osmaša za nacionalne ispite traže i do 2900 kn
Večernji list: Privatnici - za isti novac obavili bismo 25 posto više pregleda
Stručnjaci upozoravaju: Privatizirani mirovinski sustav srlja u propast
Državne nekretnine: Popunjenost državnih stanova 88 posto, 629 prazno

  Domovinski rat & branitelji

Bitka za Vukovar (15): Druga faza obrane - plan za masovni napad

  Boris Ćaleta Car           20.11.2022.         1640 pogleda
Bitka za Vukovar (15): Druga faza obrane - plan za masovni napad

Od kraja rujna 1991.g do početka siječnja 1992.g razdoblje je rata na prostoru Republike Hrvatske koje je obilježio otvoreni rat tzv. JNA protiv Hrvatske. Ovo razdoblje odredila je tzv. JNA svojim djelovanjem na prostoru Hrvatske. U svom djelovanju na prostoru Hrvatske a posebice na Istočnoslavnskom bojištu angažirala je značajan dio svog borbenog potencijala u otvorenoj napadnoj operaciji. U tom cilju pokrenula je veliku napadnu operaciju 1. vojne oblasti u jesen 1991. g, / sredinom rujna 1991. koja je od prvotnih planiranih snaga jačine brigade, zbog eskalacije rata i ambicije što bržeg završetka istog, podigla jačinu uporabe snaga tzv. JNA-a s brigadnih na one divizijskog i korpusnog sastava s oklopnim ojačanjima brigadne veličine.

Još u srpnju 1991. g bio je pripremljen plan za „masovan napad“ 1. vojne oblasti na hrvatske snage na Istočnoslavonskom bojištu (sa snagama: 1. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom / iz sastava 1. pgmd-e, 51. mehaniziranom brigadom, i dijelovima 12. proleterske mehanizirane brigade), ali nije realiziran zbog sklopljenog sporazuma o primirju na Brijunima ( 7. srpnja 1991.g. sklopljena je   Brijunska deklaracija od strane ministarske trojke EZ-a i predstavnika Republika bivše SFRJ, Predsjedništva SFRJ, SIV-a i JNA, kojom je prihvaćen mirovni plan EZ-a / od 28. lipnja 1991.g. / za prestanak rata u Sloveniji ) i tromjesečnog moratorija na postupak razdruživanja Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama bivše države ( Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine, a stupanje na snagu ove Ustavne odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na temelju Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem – sa čime je Hrvatska prihvatila tromjesečni moratorij na sve aktivnosti vezane za uspostavu nezavisnosti ).

Plan za masovni napad

Ovdje je zanimljivo naglasiti da istoga dana ( 7. listopada 1991.g. ) kada je istekao moratorij na hrvatsku Odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje Hrvatsko državno vodstvo na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, te je u tim okolnostima Sabor na sjednici održanoj 8. listopada 1991. godine donio Odluku kojom je Sabor proglasio okončanje postupka razdruživanja te da Jugoslavija kao zajednica država više ne postoji, citiram Odluku: “Republika Hrvatska, od dana 8. listopada 1991. godine, raskida državnopravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ.”, da Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ, a u zasebnim zaključcima na istoj sjednici Sabor je istaknuo kako su na Republiku Hrvatsku izvršile oružanu agresiju Republika Srbija i tzv. JNA pa je zato Republika Hrvatska prisiljena braniti se svim raspoloživim sredstvima.

Ponovno je pokrenut Plan za „masovan napad“ nakon neuspjeha tzv. JNA tijekom kolovoza i rujna 1991.g. i nakon pretrpljenih ogromnih gubitaka u ljudstvu i tehnici, tzv. JNA odlučila je na prostoru Istočne Slavonije: reducirati Plan za napad; pregrupirati svoje snage, promijeniti zapovijedanje sa snagama, podijeliti svoje snage na dvije operativne grupe ( OG Sjever i OG Jug ), i otpočeti novu operaciju za okruženje i zauzimanje Vukovara.

Reducirani Plan za napad preoblikovan je u Direktivu za operaciju u Slavoniji. Napravljena je smjena zapovjednog vrha 1. vojne oblasti, zatim za zapovjednika svih snaga tzv. JNA u Istočnoj Slavoniji i Baranji postavljen je general-pukovnik Života Panić (čovjek od povjerenja Miloševića, protiv kojeg je županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo optužnicu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, počinjenih u vrijeme srpske agresije i okupacije Vukovara; često je bio spominjan tijekom suđenja bivšem srpskom i jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću u Hagu na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije  ali protiv njega nikada nije podignuta haška optužnica, a na tom istom suđenju Miloševiću prikazana je snimka kako general Panić prima čestitke za "uspješnu" operaciju u Vukovaru).

Snage za operaciju podijelila je u dvije operativne grupe (OG) – operativnu grupu Sjever i operativnu grupu Jug. Nakon toga u cilju pregrupiranja snaga dovedena je i uvedena u opsadu Vukovara najelitnija i najbolja brigada u sastavu tzv. JNA kao glavna udarna snaga u napadu na Vukovar – Proleterska gardijska motorizirana brigada (1. pgmtbr) kojom je zapovijedao pukovnik Mile Mrkšić (osuđeni ratni zločinac na kaznu od 20 godina zatvora koji je dobio pod nadzor sve srpske postrojbe koje su se zatekle na tom području i opsjedale Vukovar: tzv. JNA, Teritorijalnu obranu i srpske paravojne jedinice, a nakon opsade Vukovara odlikovan je i unaprijeđen u čin generala u Jugoslavenskoj armiji (JA) da bi kasnije postao zapovjednikom Srpske vojske Krajine). Poduzeti su napori da se objedine djelovanja razjedinjenih vojnih grupacija, TO-a, srpskih paravojska, stranačkih formacija i raznoraznih dobrovoljačkih skupina, i stave pod jedinstveno zapovijedanje tzv. JNA (direktno pod zapovijedanje pukovnika Mile Mrkšića).

Zbog slabog uspjeha mobilizacije i otpuštanja dijela ročnika iz redova tzv. JNA, sa čime je tzv. JNA bila prisiljena u svoj sastav uvesti izrazito četnički nastrojene grupacije, čije je postojanje do tada nijekala. Sve ovo na kraju će utjecati i doprinijeti zastrašujućim ratnim zločinima koje su počinile takve postrojbe, a koje su formalno bile pod kontrolom i zapovijedanjem tzv. JNA-a, odnosno pukovnika Mile Mrkšića i general-pukovnika Živote Panića.

Operacija 1. vojne oblasti

Dana 19. rujna 1991. godine zapovjednik 1. vojne oblasti, u skladu s prethodno iznesenim zamislima, donosi Direktivu za operaciju u Slavoniji s početkom napada 21. rujna 1991. godine sa sljedećom odlukom, citiram: „Završiti sa mobilizacijom, dovesti jedinice i energično preći u napad glavnim snagama u međurečju r. Drava – r. Sava, a pomoćnim (5. K) Okučani – Pakrac – Virovitica, sa zadaćom: uz avio i art. podršku i sadejstvo sa jedinicama TO okružiti i razbiti snage Republike Hrvatske u Slavoniji, deblokirati jedinice i vojne objekte, izbiti na liniju Našice – Sl. Brod i biti u gotovosti za produženje napada ka Koprivnici i Okučanima.” (ICTY (2005) Direktiva (izvod) komandanta 1. VO (SP broj 5-89) za operaciju 1. VO u Slavoniji od 19.9.1991. International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, Ekspertni izvještaj tima za vojne analize za predmet IT-95-133, dokazni predmet br. 501)

Zamisao operacija 1. vojne oblasti prema Direktivi uključivala je napad 12. novosadskog korpusa sa 211. oklopnom i 51. mehaniziranom brigadom i ojačanjima iz TO-a općim pravcem Osijek – Virovitica i spremnost za produžetak napada prema Bjelovaru. Zadaća 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije (1. pgmd) bio je napad na općem pravcu Vinkovci – Đakovo – Požega, produžetak napada prema Pakracu i spajanje s 5. korpusom. Na pomoćnom naporu 5. banjalučki korpus izvodi napad na pravcima Okučani – Daruvar – Virovitica i Okučani – Kutina.

Sve tri grupacije trebale su: ili povratiti zauzete objekte JNA-a, ili deblokirati one koji su bili u okruženju hrvatskih snaga. U blokadi Vukovara trebala je ostati 453. mehanizirana brigada iz sastava 12. korpusa, koja je trebala, citiram: „objediniti djelovanja na prostoru Vukovara i po stvaranju uvjeta izvesti napadnu operaciju s ciljem potpune deblokade Vukovara, Borova i Borova naselja i uništenje ustaških jedinica”. (ICTY, 2005).

Kadijević piše u svojoj knjizi: „Istočnoslavonska grupacija iz 1. vojne oblasti, tj. 12. novosadski korpus i 1. pgmd s ojačanjima, zamišljeni su kao „glavna manevarska snaga Vrhovne komande za prodor ka Zagrebu i Varaždinu” (Kadijević, V., Moje viđenje raspada: Vojska bez države. Beograd, Politika. Kadijević, 1993: str. 136).

Značajnu ulogu i oslonac u provedbi Direktive za operaciju u Slavoniji pored snaga na prednjem kraju, bila je dana privremenim operativnim grupacijama, operativnim grupama Sjever i Jug (OG), koje su djelovale po dubini teritorija koji je trebalo zauzeti, držati ili proširiti. Tako u Baranji djeluje dio snaga OG Sjever sa zadaćom pritiska na Osijek i vezanja hrvatskih snaga na obalama Drave. 12. korpus (OG Sjever) nastavlja vezanje snaga oko Osijeka i prema Đakovu.

Za to vrijeme 1. pgmd (OG Jug) odsijeca Vinkovce od Vukovara i veže hrvatske snage u tom prostoru i južno od Vinkovaca kako bi olakšao zauzimanje Vukovara. Vukovar su napadali sa zadaćom da ga zauzmu dijelovi snaga OG Jug koji su vezani, u sudjelovanju, naslonjeni na i podređeni 1.pgmtbr, s pridodanim četničkim odredima i odredima TO-a, a poslije i 80. mtbr iz Kragujevca, te snage TG Sjever (taktička grupa sjever), koji je djelovao sjeverno od rijeke Vuke (odnos 12. korpusa i TG-a Sjever i danas je nejasan, naime TG Sever negdje se u borbenim dokumentima tzv. JNA-a naziva OG Sjever, iako postoji mogućnost da su postojali i OG i TG, prema dokumentima i po mišljenju autora). Istovremeno na pomoćnom naporu, u zapadnoj Slavoniji, traje pritisak 5. banjalučkog korpusa tijekom kojeg je tzv. JNA zauzeo Jasenovac, Lipik i dio Pakraca.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Domovinski rat & branitelji