Banner
Ministrica Vučković: Dobri rezultati u ribarstvu
INA donirala 900.000 kuna dječjim odjelima zdravstvenih institucija
Sabor: Rasprava oko hitnosti zakona kojim se osiguravaju besplatni obroci u školama
Jutarnji list: Za pripreme osmaša za nacionalne ispite traže i do 2900 kn
Večernji list: Privatnici - za isti novac obavili bismo 25 posto više pregleda
Stručnjaci upozoravaju: Privatizirani mirovinski sustav srlja u propast
Državne nekretnine: Popunjenost državnih stanova 88 posto, 629 prazno

  Domovinski rat & branitelji

Bitka za Vukovar (13): Vojni primjer rata koji je JNA vodila za srpske interese

  Boris Ćaleta Car           17.11.2022.         1856 pogleda
Bitka za Vukovar (13): Vojni primjer rata koji je JNA vodila za srpske interese

Borba sa tenkovima donijela je značajno borbeno iskustvo braniteljima, do sredine rujna, branitelji su nadiruće tenkove srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA uništavali "zoljama", međutim u napad 14. 09. 1991. tenkovi su krenuli zaštićeni svojevrsnim „odijelom“ napravljenim od vreća s pijeskom. Hrvatski branitelji bili su neugodno iznenađeni shvativši da "zolja" ne može probiti vreću s pijeskom i potom onesposobiti tenk. Zahvaljujući takvoj zaštiti, tenkovi srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA u prvim satima napada probijaju se duboko u obranu Trpinjske ceste. No, uskoro je iz drugih dijelova Vukovara stiglo pojačanje od nekoliko "osa" - koje vreće s pijeskom nisu mogle zaustaviti u neutralizaciji tenka. Tada je započela velika protutenkovska bitka nakon koje Trpinjska cesta postaje golemim grobljem tenkova.

Ono što je bilo jako nepovoljno za branitelje Vukovara nakon ovih četverodnevnih borbi je da se linija obrane grada još se više suzila jer je došlo do spajanja naselja/gradske četvrti Petrova gora s vojarnom (koji, sada skupa, nastavljaju neprekidne napade na Sajmište). Kompleks zgrada i tvornica "Vuteks" potpuno su razoreni, pa se tu, i u okolnim ulicama, stalno vode borbe, a ruševine pojedinih zgrada često mijenjaju stranu koja ih kontrolira. Neprijatelj je lukavo spojio vojarnu i gradsku četvrt Petrovu goru i pretvorio u glavni klin koji je prijetio presijecanju obrane grada, i koji će ubuduće braniteljima praviti velike probleme. Baza Zbora narodne garde u silosu Đergaj bila je izuzetno važna i nije se smjela izgubiti.

Za vrijeme dok su se u Vukovaru od 14. do 17. rujna vodile žestoke borbe, na ostalom prostoru Hrvatske vodila se Bitka za vojarne.   Borba se vodila između hrvatskih postrojbi (još uvijek slabom hrvatskom vojskom/ ZNG, policijom i dobrovoljcima) i tzv. JNA. Bitka se smatra bitnom hrvatskom pobjedom jer su hrvatske snage zarobile vrijednu tešku opremu (tenkove, topništvo, rakete) iz vojarni koja im je bila bitna za ratna djelovanja i kasnije operacije HV. Glavnina napada na vojarne odigrala se od 14. do 19. rujna 1991.g, a rezultat za tih šest dana bio je 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih lokacija na prostoru RH ili su bile zarobljene ili su se predale. Dana 27. rujna zarobljene su bjelovarska i koprivnička vojarna u kojima su bile smještene oklopne brigade tzv. JNA. Zarobljavanje vojarni popunilo je opremu i naoružanje HV-a u znakovitoj mjeri. Samo Bjelovar i Varaždin su HV opskrbili s više od 140 tenkova, ili oko 7% ukupne tenkovske snage tzv. JNA, što je nagrizlo inače golemu prednost tzv. JNA. Zarobljeni tenkovi, topništvo i protutenkovsko naoružanje pomogli su zaustaviti daljnje napade srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA na prostoru Hrvatske.

U početku Hrvatska vlast bila je protiv osvajanja i zarobljavanja vojarni, jer je pokušala pregovorima smanjiti opseg vojarni na prostoru RH, odnosno Hrvatsko vodstvo se složilo s tzv. JNA o povlačenju nekih JNA vojarni (pregovori s tzv. JNA oko mirne predaje vojarni i povlačenja snaga tzv. JNA iz Hrvatske) . U sklopu pregovora dogovoreno je i povlačenje snaga tzv. JNA (potpisali sporazum) iz nekih vojarni pa se tako tzv. JNA povukla iz vojarni u Puli, Rijeci, Osijeku i Zadru, zamjetno u mjestima daleko od bojišnice, u Puli i Rijeci – povlačenje 13. Korpusa JNA, što se tumačilo da Hrvatsko vodstvo dopušta neprijatelju da se povuče s punom opremom, odnosno Hrvatsko vodstvo je u tom smislu na sebe preuzelo obvezu dopuštanja mirnog odlaska ogromnih količina oružja i streljiva iz blokiranih vojarni. Hrvatska vlast je (u interesu međunarodne podrške i priznavanja državne samostalnosti) morala poštovati i provoditi ono što je potpisala.

Tako su ogromne količine oružja, koje su bile neutralizirane i blokirane u osječkim i vinkovačkim vojarnama, uskoro stigle i na vukovarsko bojište. Osim toga, Srbija je izvršila i novu seriju mobilizacija. Ovdje valja naglasiti da je 14. rujna 1991. godine hrvatski državni vrh i službeno donio odluku da se krene u blokadu vojarni i drugih objekata tzv. JNA u Hrvatskoj, odnosno vojarnama i vojnim objektima obustavljena je isporuka struje, vode i hrane, prekinute su telefonske veze, uz vojarne su iskopani rovovi te su područja uz vojarne i vojne objekte minirana, a najvažnije prometnice koje vode iz vojarni bile su blokirane. Cilj blokade bio je izbjeći izravan sukob, odnosno izvršiti psihološki pritisak na preostale vojnike i oficire u vojarnama ( u to vrijeme tzv. JNA u znakovitoj mjeri napustili su svi nesrbi, odnosno Hrvati, Slovenci, Makedonci i ostali, ili su izišli iz tzv. JNA ili su masovno dezertirali zbog neminovnog rata i raspada SFRJ, a nisu se željeli uključivati u rat za ciljeve hrvatskih Srba) s ciljem da se mirno predaju i napuste vojarne bez vojne opreme koja se nalazila u njima. Ove blokade pretvorile su se u   Bitku za vojarne.

17. rujna 1991. g na sastanku u Igalu između Miloševića, Kadijevića i Tuđmana gdje su u prisutnosti lorda Carringtona, potpisali zajedničku “Izjavu o prekidu vatre”. Za Hrvatsku stranu izuzetno važno je bilo dobiti Miloševića (u čemu je značajnu organizacijsku ulogu imao Hrvat Budimir Lončar u to vrijeme ministar vanjskih poslova Jugoslavije) koji je do tada govorio da je rat koji se vodi, rat između tzv. JNA i Hrvatske (a on/Milošević je sjeo za pregovarački stol i potpisao sporazum). Ovaj sastanak bio je izuzetno važan za Hrvatsku, da svijetu predstavi tko u stvari vodi i sudjeluje u ratu u Hrvatskoj, jer sporazum, potpisan i bombastičnog naslova, vrijedio je kao i svi prethodni – možda nekoliko sati, a u nekim dijelovima Hrvatske i Vukovaru niti toliko.

Ove borbe koje su vođene na prostoru Vukovara potrošile su značajne količine streljiva uz kronični nedostatak oružja, pa je nastala, naoko, paradoksalna situacija da se pogodak koji posve uništi neprijateljski tenk ili oklopni transporter smatra za neuspjeh jer se iz njega ne može pokupiti oružje i streljivo. Povjerenik vlade Republike Hrvatske za općinu Vukovar šalje molbe i zahtjeve svim organima civilne i vojne vlasti u Hrvatskoj za hitnu i djelatnu pomoć iznemoglom Vukovaru, u svim hrvatskim sredstvima priopćavanja Vukovar je središnja tema, a svjetski mediji sve više pišu o nevjerojatnom otporu branitelja i o nevjerojatnom stradanju opkoljenog grada i njegovih stanovnika. Ali, osim verbalne i pisane jeke "fenomena Vukovar", u sam grad ne stiže materijalna podrška, a svakodnevna stvarna događanja u vukovarskoj općini samo su pogoršavala položaj branitelja i civilnog pučanstva.

U Vojvodini Novosadski korpus 17. rujna 1991. g vrši popunu mobilizacijom. Istovremeno sa borbama u Vukovaru vođenim sredinom rujna, od 14. – 17. rujna 1991.g na pravcu Šid – Vinkovci počelo je uvođenje glavnine 1. proleterske gardijske motorizirane divizije tzv. JNA, a potom i pridodane 252. oklopne brigade iz Kraljeva.

Grad je toga dana (17. rujna 1991.g) odsječen i od s. Bogdanovaca. Zbog teškog stanja u gradu, od strane zapovjednika Dedakovića upućen je apel Zagrebu koji je glasio, citiram: “Neophodna nam je pomoć u ljudstvu, naoružanju i municiji. Hitno je potrebno formirati jaku jedinicu u Bogdanovcima s jakim snagama artiljerije za podršku, radi koordiniranja proboja i učvršćivanja linije Vukovar-Bogdanovci-Vinkovci.“ Na vijest o odsijecanju Vukovara pokrenuta je akcija deblokade, pripremao se tenkovski napad na pravcu Vinkovci-Vukovar. Branitelji su imali tek nešto više streljiva nego što je to imao jedan tenk M-84 tzv. JNA. U akciji su sudjelovali gardisti 3. bataljuna 3. brigade ZNG, dio specijalne postrojbe Policijske uprave Slavonski Brod, 4 tenka M-84 i 1 tenk za izvlačenje, jedan bataljun 109. brigade ZNG, dok su dva bataljuna 107. brigade ZNG bila u pripravi. Sa ovim snagama 20. rujna.1991. Vukovar je uspješno deblokiran, čime je omogućena ponovna opskrba grada. Vukovar je toga dana zadnji puta opskrbljen oružjem i dragovoljcima, a kako stiže i sve hladnije vrijeme, a adekvatne obuće i odjeće nije bilo, zatražena je pošiljka zimske opreme koja prvi puta stiže tek 26. rujna.1991g.

Vukovar se u ovo vrijeme, druga polovica rujna 1991. g pretvorio u vojni primjer rata koji je tzv. JNA vodila za srpske interese, što je postalo jasno i međunarodnoj zajednici, a svjetski mediji sve više pišu o nevjerojatnom otporu branitelja i o nevjerojatnom stradanju opkoljenog grada i njegovih stanovnika. Zapovjedništvo obrane Vukovara ističe kako je do tog vremena u zadnjih mjesec dana uništen 131 tenk, srušeno je 16 zrakoplova, a iz stroja je izbačeno oko 2.000 agresorskih vojnika.

Nažalost, po izvješćima krajem rujna 1991.g u Vukovaru je pod oružjem bilo manje od 1.500 branitelja, a taj se broj prema listopadu i studenom iz dana u dan sve više smanjivao, jer su mnogi branitelji bili ranjeni ili su poginuli, a svježih snaga nije bilo, dok su svakodnevna stvarna događanja u vukovarskoj općini samo pogoršavala položaj branitelja i civilnog pučanstva. Povjerenik vlade Republike Hrvatske za općinu Vukovar šalje molbe i zahtjeve svim organima civilne i vojne vlasti u Hrvatskoj za hitnu i djelatnu pomoć iznemoglom Vukovaru, ali u sam grad ne stiže materijalna podrška.

Zapovjedništvo obrane Vukovara, uočavajući golemu silu koja je koncentrično usmjerena na Vukovar, traži ofenzivno djelovanje osječkih i vinkovačkih pripadnika Zbora narodne garde, to se događa, ali nema direktnog utjecaja na stanje u Vukovaru.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Domovinski rat & branitelji