Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Domovinski rat & branitelji

Bitka za Vukovar (1): Grad na Dunavu prije rata

  prof. Boris Ćaleta-Car, brigadir HV u miru           14.11.2021.         847 pogleda
Bitka za Vukovar (1): Grad na Dunavu prije rata

O Bitci za Vukovar do sada napisano je dosta radova. Osjetio sam potrebu da i ja kao direktni sudionik ovih događanja na prostoru Slavonije, kao umirovljeni časnik HV i sudionik u Domovinskom ratu 1991.- 95. g na prostoru Slavonije, kao umirovljeni profesor operacija i operativnog ratovanja na HVU „dr. Franjo Tuđman“, i kao katolik i Hrvat napišem i vama približim Bitku za Vukovar. Posebno sam motiviran da događanja iz Domovinskog rata otmem zaboravu i približim svim generacijama hrvatskog društva i zainteresiranim čitateljima, te da pronesem istinu o Domovinskom ratu, te da prikažem vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata  Ovdje želim posebno naglasiti da sam kao pripadnik ZNG, kao časnik Zapovjedništva 1. OZ Osijek, i pripadnik 3.gb HV kune direktan sudionik velikog dijela ratnih događaja o kojima ću pisati. U svom radu krećem razumljivo od početka, odnosno od političkih kretanja u tadašnjoj Jugoslaviji, početka rata i tijeka ratnih razaranja na prostoru Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, sa težištem na ratnim zbivanjima u Vukovaru i tijeku Bitke za Vukovar s tim da sam koncentriran da obuhvatim sve najznačajnije događaje koji su utjecali i/ili imali direktan učinak na Bitku za Vukovar, i težišno na sam tijek Bitke za Vukovar. Iz razloga koje sam naprijed naveo, i s obzirom da je ovaj dio izvučen iz moje knjige, kao i samog obima i veličine rada, Bitka za Vukovar vama čitateljima biti će prezentirana u tri dijela (ili više dijelova sukladno odluci urednika portala) kroz nastavke, kao tri logičke cjeline.

Rad posvećujem svim Hrvatskim braniteljima a posebice hrabrim braniteljima Vukovara, svim mojim suborcima, svim ljudima dobre volje, i svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos u Bitci za Vukovar koja je bila u tom povijesnom trenutku presudna za opstojnost Hrvatske države, i odlučivala o sudbini našeg naroda, te direktno utjecala na cjelokupni ishod Domovinskog rata 1991.-95.g.

 Ovaj svoj rad započeti ću stihovima iz knjige „ Strategijska obrambena operacija '91. / '92. godine“ mojih ratnih kolega iz Zapovjedništva 1. OZ Osijek i prijatelja, umirovljenog generala Vinka Vrbanca i umirovljenog brigadira Stjepana Antolašića, citiram:

Slavonijo majko,
Opustjeli tvoji su atari,
Slavonijo majko,
Krvlju su te opjevali bećari……..

BITKA ZA VUKOVAR

I DIO

Zemljopisni položaj Vukovara

Vukovar je grad koji je zemljopisno smješten na prostoru središnje i jugo-istočne Europe, na razmeđi Istočne Slavonije i Zapadnog Srijema, na desnoj obali plovne rijeke Dunav, i leži na ušću slavonske rijeke Vuke u Dunav. Rijeka Vuka dijeli grad na dva dijela i u centru se ulijeva u Dunav, odnosno na desnoj obali Vuke je stariji dio grada koji se smjestio na obroncima Vukovarskog ravnjaka i visoke dunavske obale, dok se na lijevoj obali u nizini smjestio zapadni dio grada – Novi Vukovar s Borovo Naseljem. Grad Vukovar nalazi se na glavnom cestovnom prometnom pravcu od sjeverozapada prema jugoistoku, pa je tako još u rimsko doba tuda prolazila tzv. „limeska cesta“. Vukovar je važna riječna luka još od 19. st. na pola plovnog puta rijeke Dunav od središnje Europe do Crnog mora.

Povijest Vukovara

Grad Vukovar je stari barokni grad, koji se u sačuvanim pisanim dokumentima spominje početkom 13. stoljeća u raznim fonetskim oblicima Vukovo. Od 14. stoljeća u uporabi je ime Vukovar. Oduvijek je kroz povijest zajedno sa Ilokom na prostoru dunavsko-savskog međurječja (odnosno srijemskog trokuta) bio čuvar hrvatskog identiteta.

Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta, pa tako na ovom širem prostoru je u to doba živjelo oko 2000 ljudi. Bili su jako napredna kultura, poznavali su zvijezde, imali kalendar, radili čamce, radili su keramičke posude. Iz tih povijesnih vremena, kao povijesni svjedok napredne kulture ovog prostora, potječe slavna „Vučedolska golubica“ koja je ustvari jarebica, i služila je kao posuda za piće. Značajno je spomenuti kulture mlađeg kamenog doba (neolitik) starčevačka, vinčanska i sopotska kultura koje su se temeljile na sjedilačkom načinu života i izgradnji trajnih nastambi, a u uporabi je bilo polirano kameno oruđe, i usavršena je proizvodnja keramike. Tijekom razdoblja bakrenog doba (eneolitika) na ovom prostoru prisutna je badenska, kostolačka i vučedolska kultura u kojoj nastaju novi oblici proizvodnje, pokapanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi među ljudima, a način gradnje kuća i kultni predmeti svjedoče o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom.

U rimsko doba ovaj prostor je bio značajni komunikacijski pravac, posebno strategijsko značenje imali szu komunikacijski pravci uz rijeku Dravu i Savu prema Dunavu, Vinkovci su bili veliko upravno-gospodarsko središte, a bile su prisutne i vojne granične utvrde na prostoru Sotina i Iloka sa stalnim vojnim posadama, na Dunavu je bila utvrđena granica. Ovaj prostoru za vrijeme rimskog doba napredovao je do statusa kolonije - Colonia Aurelia Cibalae. Nakon propasti rimske civilizacije, velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od šestog stoljeća na dalje dovela je do velikih promjena na ovom prostoru. U to vrijeme međuriječje Dunava i Save poprište je velikih sukoba i interesa moćnih država toga vremena, sve do vremena kad ovaj prostor naseljavaju Hrvati, koji ga čvrsto drže u svojim rukama. U vrijeme hrvatskih narodnih vladara, grad se posebno razvija, za vrijeme kraljeva Tomislava i Petra Krešimira IV. kada su sjedinjene sve hrvatske zemlje od Drave do Jadranskog mora. U to vrijeme Vukovarska tvrđava (koja je bila čvrsto zidana na visokoj dunavskoj obali ) služila je kao važna i čvrsta obrambena točka. U gradu su stanovali obrtnici, trgovci i seljaci.

Već  1231 godine, među prvim gradovima u hrvatskim zemljama Vukovar je dobio status slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana potvrđene su povlastice, koje su štitile vukovarske stanovnike. Turci su na svom pohodu 1526. g, pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog zauzeli Vukovar. Sto pedeset godina turske vladavine donijele su vukovarskom kraju velike promjene. Ostao je značajno trgovačko-obrtničko mjesto na važnom prometnom pravcu, te je imao nekoliko gradskih četvrti, sa bogomoljama, kupeljima, prenoćištima i škole sa do 3000 stanovnika. Pred kraj turske vlasti imao je oko 300 stanovnika, jer je hrvatsko stanovništvo tijekom turske vladavine pobjeglo, a pretežito je ostalo muslimansko stanovnštvo. Vukovar je oslobođen  1687.g. od Turaka vojnim pohodom pod vodstvom Austrije, koja Vukovar stavlja pod svoju – habsburšku vlast, a sam rat je totalno opustošio Vukovar i sveo ga na jedva 50-tak naseljenih kuća. Vremenom u grad se pomalo vraćaju starosjedioci, ali ga nastanjuju i drugi doseljenici iz razloga što u značajnoj mjeri Habsburške vlasti potiču naseljavanje ovog prostora iz cijelog carstva. Tako se u Vukovar pored povratnika Hrvata starosjedioca, naseljavaju Mađari, Nijemci, Rusini, Židovi, Slovaci i Srbi, te grad stječe više-etnički i više-vjerski karakter.Ovaj proces naseljavanja nastavlja se tijekom 18. i 19. stoljeća.

Izuzetno je važno naglasiti da je među doseljenicima/naseljenicima bio najvažniji Filip Karlo Eltz, nadbiskup u Mainzu i njemački knez izbornik, koji je  1736.g. kupio ogroman posjed u Vukovaru (posjed s 35 naseljenih mjesta), i čiji će potomci igrati značajnu ulogu u gospodarskom, političkom, kulturnom i inom životu grada, sve do 1945.g. kada je potomcima komunistička vlast oduzela svu imovinu.

Dvorac Eltz na staroj razglednici

Za vrijeme kad su Hrvatske zemlje bile u sastavu Habsburškog Carstva, carica i kraljica Marija Terezija obnovila je 1745 godine slavonske županije, koje su bile pod upravom Hrvatskog sabora i bana, ali pod pritiskom i nadzorom Mađara, i tada je Vukovar postao sjedište velike Srijemske županije koja se protezala između Dunava i Save, na istoku sve do Zemuna, a na zapadu do Osijeka, osim područja Vojne krajine koja je bila izuzeta. Ova nova pozicija Vukovara imala je i imati će veliki utjecaj i značaj za razvoj Vukovara u budućnosti.

Baš, u skladu sa svojim položajem u gospodarskom i upravnom pogledu Vukovar se razvio u obrazovno, kulturno i zdravstveno središte. U Vukovaru se u 18. i 19. stoljeću živjelo na europski način. U to vrijeme, odnosno u 18. i 19. stoljeću Vukovar je imao značajke upravnog, gospodarskog, kulturnog i prometnog središta, te ga se smatralo i nazivalo „prijestolnicom Srijema“. U to vrijeme bio je trgovačko središte za cijeli Srijem. Na cijelom prostoru Vukovara, i šire do Iloka, cvjeta obrt, trgovina, svilarstvo, brodogradnja, brodski promet, ali i agrarna proizvodnja od koje je živjelo oko 80 % stanovništva i vlastelinstva koje pored proizvodnje žitarica ima i jaku proizvodnju vina te je vinogradarstvo značajna gospodarska grana.

Ono što je posebno karakteristično za Vukovar u gospodarskom smislu je činjenica da se jako sporo razvijala industrija, zbog nedostatka kapitala i usmjerenosti prema zemljoradnji. Štedionica u Vukovaru osnovana je 1861. g, prvo veliko industrijsko poduzeće Vukovarska kudjeljara proradilo je tek 1905. g. , iz ovih pogona Vukovar dobiva električnu energiju od 1909. g. Tek nakon I. Svjetskog rata otvaraju se značajniji industrijski objekti, pa tako tvornica „Bata“ kao obućarsko-gumarska industrija osnovana je 1931. g., dok u približno isto vrijeme u Vukovaru počinju raditi i pogoni tekstilne industrije.Porast gradskog stanovništva prati industrijalizaciju pa tako po popisu pučanstva  1900 g. Vukovar ima oko 10.400 stanovnika (odnosno po nacionalnosti oko 4.000 Hrvata, 3.500 Nijemaca, oko 1.600 Srba, 950 Mađara, i ostalih), dok po popisu pučanstva 1948.g ima više od 17.000 stanovnika.

U skladu sa svojim položajem u gospodarskom i upravnom pogledu Vukovar se razvio u obrazovno, kulturno i zdravstveno središte, pa je tako imao svoju apoteku i liječnike, tiskare koje su tiskale novine (Srijemski Hrvat i Srijemske novine), imao je hotelski objekt „Hotel Grand“ sa kazališnom dvoranom, imao je čitaonicu, imao je književnike, likovne umjetnike, kulturna i pjevačka društva, i športska društva. Značajniji i poznatiji Vukovarci su kemičar Ladislav Ružička (nobelovac), književnik Antun Gustav Matoš; književnik Nikola Andrić, književnik Julije Benešić i dr. Prva predstava na hrvatskom jeziku u Vukovaru održana je 1821.g, koncerte je izvodilo hrvatsko pjevačko društvo „Dunav“, a Hrvatski dom u Vukovaru otvoren je 1922.g koji je bio sjedište svih kulturnih zbivanja u gradu.

Nakon završetka I.Svjetskog rata, Vukovar je 1918. g.. potpao pod Kaljevinu SHS, koja ukida Srijemsku županiju, a Vukovar postaje dio Savske banovine. U vrijeme II. Svjetskog rata od 1941 do 1945 grad je bio u sastavu NDH, a nakon proboja srijemskog fronta zauzimaju ga partizani. U socijalističkoj Jugoslaviji Vukovar je bio u Republici Hrvatskoj. Partizani su odmah po uspostavi svoje vlasti promijenili demografsku sliku grada, naime u tom periodu došlo je do masovnog iseljavanja njemačkog stanovništva, tzv. Folksdojčera, a na njihova ispražnjena imanja nove vlasti su tijekom 1945. i 1946. g. dovele koloniste i naselili širi prostor Vukovara iz tzv. pasivnih krajeva Jugoslavije, uglavnom srpske nacionalnosti.

Vukovar u Jugoslavijama

Za vrijeme Kraljevine SHS između dva svjetska rata ovo područje Vukovara bilo je pod izrazitim ekspanzionističkim pritiskom Beograda, odnosno putem teritorijalnih podjelama na oblasti i banovine, hrvatsko područje, a samim tim i ovo vukovarsko sustavno je cijepano, kroz kolonizaciju i naseljavanje mijenjao se sastav stanovništva. zemljište dobiveno agrarnom reformom dijeli se solunskim dobrovoljcima i općenito stanovništvu iz srpskih krajeva, sustavno se doseljavaju Srbi i dijelom Hrvati iz siromašnih ruralnih krajeva Hrvatske: Like, Korduna i Dalmacije, dovlači se industrijsko obrazovano stanovništvo iz drugih krajeva i zapošljava u tvornicama, a sve se to vješto koristi u cilju da se mijenja demografska struktura, i hrvatski značaj vukovarskog kraja.

Vukovar u doba kraljevine SHS

Glavna karakteristika ove jugoslavenske države ogledala se u neriješenom socijalnom i nacionalnom pitanju, uglavnom na cijelom državnom teritoriju, ali to je posebno bilo izraženo ovim promjenama stanovništva na prostoru Vukovara, što je i bio glavni povod da se u Vukovaru 1920. g održi II. kongres Socijalističke radničke partije Jugoslavije ( koja je na tom kongresu dobila novo ime – Komunistička partija Jugoslavije). Bez obzira na te neriješene socijale i nacionalne probleme, do konca tridesetih godina 20. stoljeća u Vukovaru međunacionalnih tenzija gotovo da nije ni bilo, a hrvatska nacionalna svijest sačuvana ja kroz razne oblike kulturnog djelovanja (o čemu sam naprijed pisao), a s posebnim olakšanjem među Hrvatima dočekano je osnivanje Banovine Hrvatske 1939.g (samoupravna teritorijalna cjelina u Kraljevini Jugoslaviji s obuhvatom većine hrv. područja, osnovana 26. VIII. 1939. g, uredbom o Banovini Hrvatskoj Kraljevskoga namjesništva kojoj je prethodio politički sporazum Dragiša Cvetkovića i Vlatko Mačeka sa svrhom stabilizacije države rješavanjem hrvatskog pitanja. Osnova Uredbe bio je nejasno formulirani čl. 116. Ustava iz 1931., prema kojem je kralj u slučaju nužde mogao ukazom narediti poduzimanje izvanrednih mjera neovisno o ustavnim i zakonskim propisima, uz uvjet da te mjere naknadno, bez određenoga roka, podnese na odobrenje Narodnom predstavništvu. Banovina je tako imala tek provizorni ustavni temelj koji je ovisio o daljnjim političkim zbivanjima. Njezin teritorij, određen je spojem narodnosnoga i pov. načela, uključio je prijašnju Savsku i Primorsku banovinu te kotareve Dubrovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventu, Travnik i Fojnicu sa Zagrebom kao upravnim središtem. Ban je politički bio odgovoran kralju i Saboru, ali ne i središnjoj vladi, a supotpisivao je sve kraljeve akte u krugu nadležnosti Banovine).

Tijekom II. Svjetskog rata grad nije pretrpio veća razaranja, ali međunacionalni sukobi izazvani pred sam rat sada se zaoštravaju u Vukovaru, sastav stanovništva znatno se promijenio progonima Židova, Srba, i antifašistički orijentiranih Hrvata za vrijeme NDH, a pred sam kraj rata nakon njega progonom, ubijanjem i iseljavanjem vukovarskih Nijemaca ("Donauschwaben").

Teritorijalne promjene nakon 1945. g u novoj jugoslavenskoj državi ogledaju se u tome da je šidski je kotar odvojen od Hrvatske zajedno sa ostatkom Srijema (koji nije u sastavu današnje Hrvatske) koji je izdvojen još ranije prigodom osnivanja Banovine Hrvatske, a u zamjenu za šidski kotar Hrvatska je dobila Baranju koja nikad do tad u povijesti nije bila u Hrvatskoj. Vukovarsko-iločki kraj, ostao je u sastavu Hrvatske, a u upravno-teritorijalnom pogledu činio je općinu Vukovar. Po Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. godine provedena je nacionalizacija dobara koja je pretvorena u državno vlasništvo, tako da je veliki broj obitelji ostao bez dijela ili cjelokupne imovine, dok su dvije najbogatije vukovarske obitelji, Eltz i Paunović, ostale bez cjelokupne imovine. Poslije 1948.g. državno vlasništvo pretvoreno je u društveno vlasništvo.

Od 1950-tih godina u vukovarskom kraju potiče se jaka i brza industrijalizacija, koja je bila iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Vukovar se nastavlja razvijati kao jedno od najvećih industrijskih središta, a zajedno sa dobro razvijenom poljoprivredom postaje jedan od najprosperitetnijih gradova bivše Jugoslavije.Nažalost, industrija je bila usko specijalizirana, neatraktivna s masovnim zapošljavanjem radne snage., pa je tako 1990. g od ukupnog broja zaposlenih u gospodarstvu općine Vukovar oko 60% radilo u industriji, a samo 12% u poljoprivredi koja je bila u društvenom sektoru.

Stanovništvo Vukovara

U gradu Vukovaru u prošlosti oduvijek su većinsko stanovništvo bili Hrvati, ali ipak Vukovar je bio primjer etničke i vjerske raznolikosti. U tablici je prikazana nacionalna struktura stanovništva po provedenim popisima stanovništva.

U kretanju nacionalnog sastava stanovništva grada Vukovara u 20. stoljeću vidi se da su Hrvati kontinuirano imali gotovo polovicu u vukovarskom stanovništvu. Najveće promjene u etničkom smislu dogodile su se u gotovo potpunom nestajanju Nijemaca i povećanju broja srpskog stanovništva. U rubrici ”ostali” 1990. godine najveći postotak imaju tzv. ”Jugoslaveni” 9,5%, slijede Rusini sa 2,7% itd.

Vukovar osamdesetih

U to doba Jugoslavije / SFRJ ( 1945 – 1991.g.) Vukovar je bio poznat kao jedan od etnički najraznolikijih gradova, s vrlo dobrim među-etničkim odnosima i velikim brojem miješanih brakova, što je posebno isticalo Jugoslavensko rukovodstvo kao bi poduprlo i osnažilo tezu bratstva i jedinstva, i samoupravnog socijalizma. Sve to nije spriječilo izbijanje velikih napetosti za vrijeme raspada SFRJ. Dio hrvatskog stanovništva se na prvim demokratskim izborima 1990.g opredjeljuje za HDZ kao i za izdvajanje Hrvatske iz Jugoslavije, dok se tome uglavnom protivi srpsko stanovništvo. Političke napetosti se intenziviraju, pogotovo kada dio srpskog stanovništva počinje prihvaćati secesionističku politiku Republike Srpske Krajine, pod utjecajem dijelom domaćih a dijelom ekstremnih nacionalista iz susjedne Srbije. Sve to s vremenom eskalira u oružane incidente pod vodstvom srpskih ekstremista i pobunjenika, od kojih je najkrvaviji onaj u Borovom Selu početkom svibnja 1991. g. kojeg tzv. JNA koristi kako bi tamo poslala vojne snage. Ispočetka intervencija tzv. JNA bila je opravdavana da ima namjeru razdvajanja zaraćenih strana/snaga, da bi u ljeto 1991. g pokazala svoje pravo lice i počela sve otvorenije stajati na stranu srpskih pobunjenika. Ovi oružani incidenti srpskih pobunjenika potpomognutih sa tzv. JNA eskaliraju u otvorene višemjesečne borbe koje će dovesti do napada na Vukovar i opsade Vukovara, te predstavljati najveću i najkrvaviju bitku Domovinskog rata 1991.-95.g. – Bitku za Vukovar.

 Izvor fotografija: Konzervatorski odjel u Vukovaru i Narodni muzej Vukovar

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Domovinski rat & branitelji