Sudac Ivan Turudić prekinuo je na više od mjesec dana sudski proces Ivi Sanaderu, koji si je sam dodijelio, da bi otišao u Austriju na operaciju koju je, sam je to priznao, odgađao dvije godine?! Doista apsurdna situacija. No, kad je već uzeo bolovanje usred suđenja bivšem premijeru, da to ne bi bilo posve izgubljeno vrijeme, Turudić bi trebao ponijeti sa sobom video snimke dosadašnjeg tijeka procesa.
Možda bi se, gledajući ih, postidio, pa bi nastavak kad krene krajem veljače vodio primjerenije javnom dužnosniku kojeg plaćaju porezni obveznici.
Naime, osim vrlo tankih optužnica, iz kojih se, primjerice, jedva naslućuje veza između MOL-a i novca uplaćenog na račun Roberta Ježića, navodnog mita za Sanadera, glavno obilježje suđenja je sramotno Turudićevo ponašanje.
Tog čovjeka od ranije prati reputacija drskog i bezobraznog suca, a sada se zahvaljujući medijskom interesu za Sanadera i šira javnost mogla uvjeriti da sudnica više nalikuje birtiji kad u njoj glavnu riječ vodi Turudić.
Ovog se tjedna pred njim našao svjedok Mario Čerhak, blago rečeno osebujni vlasnik zagrebačkog restorana Marcellino koji, istina zakonito, snima svoje goste i onda godinama čuva te video zapise u privatnoj kolekciji. Tako je zadržao i nekoliko minuta snimke jednog ručka između Sanadera i MOL-ovog šefa Zsolta Hernadija iz 2009. godine. Zbog toga je i postao svjedok.
Čerhak je sjajan kuhar, ali i tragično neartikulirana osoba.
Otprilike na razini novog ministra pravosuđa Orsata Miljenića kojeg su Hrvati mogli upoznati preko press konferencije što ju je održao dan nakon Čerhakovog svjedočenja. Naravno, da je Miljenić sjeo nasuprot Turudića ovaj bi ga sigurno i takvog respektirao, ali na Čerhaku se naprosto sadistički iživljavao. Kuhar je krajnje zbrkano nastojao objasniti sve okolnosti vezane uz spornu snimku, a pritom je vjerojatno i lagao.
No, Turudić se, umjesto da smireno pokuša izvuči iz Čerhaka što više relevantnih informacija, pomogne mu da zadrži barem minimum dostojanstva ili ga, pak, kazni, izdirao i ismijavao svjedoka koji nema apsolutno nikakve veze ni s MOL-om ni s INA-om ni sa Sanaderom.
Kao da mu je Turudić htio reći: smeće jedno malo, snimaš svoje goste. Znajući da je Marcellinu promet jako pao, jer ljudi ne žele ići tamo gdje vlasnik sakuplja snimke na kojima oni jedu, Turudić je cinično preporučio Čerhaku da na ulazu u restoran postavi natpis - ovdje nema video nadzora.
Odvjetnik Čedo Prodanović, koji je imao puno više razloga rugati se Čerhaku, s obzirom da ova snimka ne ide u prilog njegovom klijentu Sanaderu, pokazao je razumijevanje za konfuznog svjedoka, nije ga htio dodatno ponižavati.
Na hrvatskim pravnim fakultetima studentima bi Turudićeve birtaške predstave iz sudnice trebali prikazivati kao primjer kako se gospodin sudac ne bi smio ponašati
