Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Roklicerove večeri

Biljana Kovačević: svijet snova i zamišljenih događaja bili su moja stvarnost, a danas uživam u poeziji koja svjedoči o sveobuhvatnoj i bezuvjetnoj ljubavi

  Marina Mađarević           12.06.2019.         1840 pogleda
Biljana Kovačević: svijet snova i zamišljenih događaja bili su moja stvarnost, a danas uživam u poeziji koja svjedoči o sveobuhvatnoj i bezuvjetnoj ljubavi

Ovogodišnji svibanj pokazao se vrlo plodonosnim mjesecom kad je o poeziji riječ. Naime, virovitička pjesnikinja Biljana Kovačević objavila je svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom „CugAnno 2018“. Virovitičkoj će publici knjiga biti predstavljena već 14. lipnja u Gradskoj knjižnici i čitaonici s početkom u 18 sati. Uz autoricu, o knjizi će govoriti i recenzent Mato Pejić, Sandra Pocrnić Mlakar, Goran Gazdek i Marina Mađarević. Glazbenim sadržajima događaj će uveličati i Ivan Kovačević stariji te Zlatko Kovačević, dok će pjesme čitati Iva Slavić i A nica Lanšćak. Ususret predstavljanju, autorica je progovorila o svojim književnim početcima, prijateljskoj podršci Roberta Roklicera te vlastitim pjesničkim afinitetima.

Već nekoliko godina Vaši lirski i prozni radovi prisutni su na brojnim kulturnim portalima te u književnim zbornicima, a odnedavno ste i ponosna vlasnica prve samostalne zbirke pjesama. Kako je započeo Vaš pjesnički put?
-
To je uvijek zanimljivo pitanje. Volim se vratiti u prošlost i napomenuti da od školskih dana u sebi nosim tu neku iskru prema pisanoj riječi. Veliku ulogu u mom književnom obrazovanju odigrao je moj stric koji je bio profesor engleskog i francuskog jezika, a ujedno i veliki zaljubljenik u čitanje i pisanu riječ. On me snabdijevao knjigama i razgovorom poticao na čitanje pa sam vrlo rano pročitala gotovo cijelu zbirku Shakespeareovih djela. To su bile male zelene, tvrdo ukoričene knjige koje sam gutala zavodeći se likovima i zapletima radnje u njima. Jako sam voljela maštati i svijet snova i zamišljenih događaja bio je moja stvarnost. Često bi se moji ukućani ljutili na mene jer su me teško odvajali od knjiga. Vrijeme u kojem sam zasnovala obitelj i posvetila se egzistencijalnim pitanjima bio je period manje posvećenosti književnosti; nju su tada zamijenile kuharice, knjige o pletenju, izdanja sam-svoj-majstor i slične tiskovine. Prestankom radnog odnosa koji sam „odslužila“ u majstorskoj radionici za sitotisak svog supruga, za mene su se ponovno otvorili jedan prostor i vrijeme u kojem sam se mogla vratiti svojoj prvoj ljubavi. Stjecajem okolnosti, u Virovitici se pojavio dotad nama nepoznat čovjek, Robert Roklicer, koji je započeo Virovitičke umjetničke večeri. Suprug, i sam pozvan, pozvao je i mene rekavši: „Ovo bi moglo biti nešto za tebe.“ I tako je počelo. Već prvi odlazak u caffe bar Cug (za koji, iskreno, nisam ni znala da postoji u gradu) donio je iznenađenje atmosferom koja je tamo vladala i koju sam odmah zapisala u tekstu „Kako je dobro u dobrom društvu biti“ riječima „meni je da želim postati dio njih, ove noći potpuno jasno“. I tada je sve krenulo… Subota za subotom, red pjesme, red glazbe (za koju se, među ostalima, pobrinuo i moj suprug koji se u mladosti i sam profesionalno bavio sviranjem), red priče, humoreske, puno smijeha i ushićenja da je sve to moguće u našem gradu. Premda je bio poznati književnik, dramaturg, pjesnik, Robi se prema svima nama odnosio kao da smo Nobelovci. Nikoga nije posebno dijelio, bio on tek početnik u pisanju ili već pisac s iskustvom. Takvo okruženje u meni je izazvalo čitavu lavinu pjesama koje su iz subote u subotu bile zrelije, bolje i maštovitije što je i publika nagrađivala svojim pljeskom i opaskama, a na čemu sam im izuzetno zahvalna. Prerana smrt našeg dragog Robija potaknula me da, nekako iz poštovanja prema njemu i mjestu na kojemu se odvijalo to naše živahno druženje, sažmem sve pjesme u jednu zbirku, nešto kao pohvalu ludosti i zahvalu za svu ljubav koju nam je Robi pružao bodreći nas i potičući na stvaranje i kreativnost. Imala sam sreću pa su mi u ostvarenju mojega sna o objavi prve samostalne zbirke poezije pomogli članovi moje obitelji, nakladnička kuća Beletra te brojni dragi prijatelji.

O čemu najradije pišete?
-
O životu. Fascinirana sam životom i društvenim odnosima, odnosima pojedinačno među ljudima, odnosu čovjeka prema prirodi i prirodi čovjeka kao ljudskog bića. Često u svojim pjesmama personaliziram i dajem ljudske osobine prirodnim pojavama. Glavna tema svih mojih pjesama jest ljubav, i to ona sveobuhvatna, ljubav kao bezuvjetna i pokretačka sila koja nas sve drži na životu. Kao moja osobna potraga za Bogom i onostranim, dušom za koju svi znamo da postoji, ali joj ne znamo porijeklo ni kako funkcionira.

Vaš pjesnički prvijenac nosi naslov „CugAnno 2018“. Što on predstavlja?
-
Neobičnost te zbirke jest u tome što je višestruko simbolična. Ime zbirke zapravo je složenica nastala od dviju riječi, Cug i anno, koje predstavljaju ime našeg toplog pjesničkog gnijezda te 2018. godinu u kojoj je zbirka nastala i bila čitana. Specifična je i iz razloga što predstavlja moju obitelj. Naime, naslov i grafičku opremu knjige odradio je moj suprug Zlatko koji je grafički dizajner. Da bi sve ostalo u obitelji, stariji sin Ivan, magistar grafike, ponudio se da napravi ilustracije, a za neke od uvrštenih fotografija zaslužan je mlađi sin Fabijan. I tako se sve zaokružilo. Tisak je odradio Grafoprojekt, također virovitička tvrtka, pa možemo reći da je sve domaće, uključujući i nakladnicu koja je Virovitičanka. Osjetila sam potrebu da pjesme nastale u ovoj fazi posebno odvojim od ostalih koje će možda završiti u nekoj novoj zbirci.

Koliko su društvene mreže bile značajne za Vaše pjesničko stvaranje?
- Izuzetno. Strah od javnog predstavljanja upravo sam savladavala i ovladavala njime putem pisanja na društvenim mrežama. U početku je bilo vrlo neobično čitati ispred mnogo ljudi – koje niti poznaješ niti oni poznaju tebe – nešto napisano u intimi vlastite sobe. Po prirodi sam stidljiva, iako sam i to stanje prevladala tijekom životnih iskustava.

Pronalazite li u pjesničkom svijetu autore/autorice čije pjesme rado čitate?
-
Svakako. Mogu reći da su mi mladost i dane školovanja obilježile velike pjesnikinje poput Desanke Maksimović, Vesne Parun, Vesne Krmpotić, Božice Jelušić… Aktivno pratim pjesnička događanja na internetskim portalima, ponajviše na Kvaki, Sapphoartu te Književnosti uživo, gdje sam i sama objavljivala, a zanimljivi su mi i pjesnički susreti koji se organiziraju u Rijeci, Sisku, Zagrebu, Petrinji... Rado čitam i beogradskog pjesnika Gorana Matića kojeg pratim preko Facebooka. No, nikada nisam tražila uzore u smislu da bih pokušala oponašati njegov ili njezin stil jer se trudim biti autentična. Zapravo, svi ti pjesnici i pisci žive u meni i pomažu mi da nađem vlastiti stil.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Roklicerove večeri



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.