Banner
Ugostitelji će od 15. veljače moći prodavati sve što imaju u ponudi
Lenart: Novim zakonom o sjemenu čini se šteta najslabijima
Oporba pozdravila popuštanje mjera, ali smatra to nedovoljnim
Za čak 75 posto porastao broj smrtnih ozljeda u građevinarstvu
Večernji list: Tisuće Hrvata žele po cjepivo u Rusiju
B.a.b.e. odgovorile Milanoviću - nećemo trivijalizirati temu seksualnog nasilja
Studija: Mutirani soj virusa mogao bi izazvati više smrti u Britaniji

  Reportaža

Biciklima od Zadra do Virovitice po noći, kiši i vjetru

  Neven Relić           26.06.2011.         5698 pogleda
Biciklima od Zadra do Virovitice po noći, kiši i vjetru

Krenuli smo iz Bibinja točno u ponoć. Prije toga smo obavili sve detaljne pripreme, dobro isplanirali put. Odlučili smo da idemo preko Bosne. I nije tako daleko, jedan pedalj na karti. Priprema se hrana, piće, provjerava se opreme. Naranče, kivi i limun su oguljeni još samo štapni mikser i evo pravog osvježavajućeg nepitka. Pokazalo se kasnije da nam je dobro došlo nešto slatko i nešto slano. Kad je sve bilo spremno pozdravljamo se i slušamo posljednje molbe i preklinjanja da ne idemo, da odustanemo, lijepo odspavamo, sutra se okupamo pa kući autom. Nije pomoglo!

Prolazimo Zadar, Murvicu, Poličnik i stižemo u Posedaraje. Vrijeme je ugodno za vožnju. Promet slab, gotovo nikakav. Kilometri se polagano počinju slagati. Prolazimo Maslenički most pa skrećemo desno prema Obrovcu. Nigdje žive duše tako da je vožnja samo takva. Još da nema vjetra u prsa bilo bi idealno.

U Zatonu Obrovačkom malo stajemo. Punimo se tekućinom, pijemo svaki po jedan energetski gele pa pravac Gračac. Čeka nas 14 kilometara uzbrdice. Vjetar je sve jači i to jako topao. Tamo gdje je zavjetrina nema hlađenja pa se gotovo kuhamo u vlastitom sosu. Prolazimo Hidrocentralu, malo odmaramo i onda pravac tunel na Prezidu. Po izlasku iz tunela osjetili smo miris kiše. vjetar je bivao sve jači a grmljavina i sijevanje munja su dobrodošlica u Liku. Spuštajući se u Gračac osjetili smo hlađenje po nogama. Cesta je bila mokra pa je prskalo i po nama i po biciklima.

U Gračac stižemo u 3 i 30minuta. Tu malo odmaramo, jedemo prvi obrok i gledamo nebo. Sve je mračno, sijeva, grmi - negdje oko nas sigurno pada jaka kiša. Kako smo se prije tunela kuhali sad se polagano počinjemo hladiti i to velikom brzinom. Krećemo dalje prema Bruvnu. Svako malo kiša počne pa stane. Kad smo prošli naselje osjetili smo na leđima krupne kapi kiše. Znali smo da počinje potop. I počeo je. Sreća pa se u tom trenu nama sa lijeve strane pojavio nekakav restoran. Tu smo se sklonili i čekali da se vrijeme smiri. Čekajući da kiša stane dočekali smo i zoru. Svanulo je. Kiša staje pa nastavljamo dalje prema Bruvnu. Odatle skrećemo desno prema Mazinu. E to je tek prava pustinja. Nigdje žive duše ni u tragovima. A cesta strava i užas. svaki malo bolji makadam je pista za ovo po čemu smo vozili. Za montiće pravi užitak. Svako malo kiša počine pa staje i tako sve do Mazina kad opet počine malo jače. Sklanjamo se u jednu šupu a tamo suha drva sitna i krupna, Dobro bi nam došla jedna vatrica ali nema šibica. Taman kad smo se dobro ohladili kiša je stala.

Tek smo kasnije vidjeli da smo se sklonili u Kočijševu kuću. Nastavljamo dalje. Da bi se malo ugrijao ubrzao sam, za neko vrijem se okrenem nema Breze. Vratim se a on gura bajs, otišla guma. Opet stajanje. I taman kad smo našli nekakvo mjesto za krpanje ono opet kiša. Od ovog trena pa dalje čeka nas veliko brdo. Penjemo se na 1160 mnv. Vozimo bez stajanja, priroda je kao iz snova. Milina za gledati i voziti. Zrak čist ma fantazija. Još samo da nije brdo bilo bi ko u bajcu. na vrhu brda sam stao sa želimo da slikam ovu prekrasnu dolinu.

Iskopčao desnu nogu a nagnuo se na lijebi i eto pada samo tako. Ustao sam pokuio stvarčic koje su se razletile iz otvorene torbe i nastavio dalje kao da nije ništa bilo. Kad smo se popeli na vrh brda očekivao sam uživanje u spustu koji dolazi. A ono, gore nego uzbrdo. Sesta puna rupa, zabolile su me ruke od silnog kočenja i izbjegavanja rupa. I tako sve skoro do ceste koja vodi iz Knina za Bihać.

Skrećemo lijevo i vozimo prema Donjem Lapcu. Sad je cesta malo bolja. Gore je to što počinje puhati jak vjetar u prsa naravno. U daljini gledamo nekakav oblak koji na se lagano približava. I za kratko vrijeme vozimo se kroz oblak. Opet počinje kiša sa jakim vjetrom. Opet spašavaj živu glavu. Sklanjamo se u napuštenu kuću i tu čekamo da se vrijeme smiri. Do te kuće smo morali proći kroz livadu pa smo bili mokri i od kiše i od trave. Stižemo u Donji Lapac a onda doslovno počinje pakao.

Tu oko Lapca ima jedno brdo 850 mnv. Od njega do Bihaća je uglavnom spust. Ali na tom brdu nas je uhvatila takva kiša nošena olujnim vjetrom da je sve boljelo kad te kap negdje pogodi. Vozio sam i tresao se doslovno čitavim tijelom od zime. Na granici carinici lože peć i griju se i čudom se čude što to vide. Da bi na neki način ohrabrio sebe i da ne bi ostavili dojam da smo stvarno neki luđaci koji se po ovakvom vremenu voze u ljetnoj odori rekao sam im da ćemo se mi još do kraja dana okupati u Uni. I skoro smo mogli da je bilo vremena.
Nikad se u životu nisam tako smrzao ko ovaj put. Mrzio sam svaku nizbrdicu. Hladio sam se a onda kad je trebalo vrtiti,  koljena su strašno boljela jer su se brzo hladila.

I tako tresući se stigli smo u Bihać. Tu smo na nekoj benzinskoj pumpi opet čekali da stane još jedan pljusak. I tada je počela kriza i duha i psihe. što raditi. Nastaviti dalje ili odustati. Brezina žena treba za koji sat proći kroz Plitvice prema VT pa možemo sačekati da dođe po nas. Dok čekamo smrznut ćemo se. Ako nastavimo ima li smisla? Onako dok sam se tresao od zime rekao sam idemo voziti pa makar

Napuštamo Bihać i krećemo prema Bosanskoj Krupi. Još uvijek pada li je zrak malo topliji a vjetar sve slabiji. S lijeve strane je Una. Prekrasna priroda. Raj za oči. Kiša prestaje pa vožnja postaje užitak kroz ovako lijepu prirodu. Stižemo u Bosansku Krupu. Već smo se malo i osušili pa sve više uživamo u zaista prekrasnoj prirodi. Sad hvatamo pravac za Bosanski Novi. Vožnja do Dvora je bila prava uživancija. Nema brda, priroda super i malo po malo eto nas u Hrvatskoj. Vožnja od Dvora do Jasenovca je bila čisto opuštanje i razgibavanje u odnosu na ono što smo prošli. Čak se i sunce na trenutak ukazalo. U Dubici smo malo duže odmorili, dobro jeli i psihički se pripremili za završni udar. Jest da je na štandu ali nije na prodaju. Pa tko bi ga uzeo ovako umornog. Sad kad se najede cijena će mu skočiti nekoliko puta. Prolazimo Jasenovac, Novsku , Banovu Jarugu pa vozimo prema Garešnici. Sad smo na poznatom terenu ubrzavamo i to značajno.

I taman kad smo se napokon dobro zagrijali a sunce jače zasjalo, kad smo odlučili stići kući još za dana Brezi puca lanac. Alat za popravak nemamo. Na sreću pukla je samo jedan strana karike pa se nekako penzionerski vozimo mic po mic do Grubišnog polja. Tu zovemo prijatelja Damira Rojca koji brzo dolazi i sređuje stvar pa možemo dalje. Tek što smo krenuli zove Antonio i poziva nas na fiš koji je pripremio. Jest da je kasno ali pristajemo pa još malo ubrzavamo jer čeka nas obilna večera. I bila je. I fiš i juha i meso i kolači i to koliko te volja. I Za kraj što reći? Ova slika govori sama za sebe. Netko će reći puko lanac radi lošeg materijala. Netko će reći da uvijek pametniji popušta. Bez obzira tko bio u pravu sigurno je da je lanac jak koliko je jaka najslabija karika.

Danas se pokazalo da je željezo bilo slabije od naše volje i upornosti. Nije bilo slabe karike ni duha ni psihe ni tijela. Prošli smi i vrućinu i maglu i vjetar i kišu i pravu ciču zimu pa opet sunce i novu zimu ali sve je to bilo samo još jedno čeličenje i test izdržljivosti. Bravo Breza. Danas nije vikao "Nikad više ovim putem". Ja bi se opet vratio i sve to ponovio. Za one koji vole prirodu u uživanje u njoj ova ruta je pravi izbor. Samo da se vozi po ljepšem vremenu. Hvala svima koji su nas bodrili a naročito onima koji su nas odgovarali jer i jedno i drugo je neka vrsta motivacije. Iza nas je jedno iskustvo za pamćenje.
Pozdrav svim ljubiteljima biciklizma.

Spojili smo ovaj lanac. Spojili smo Zadar i Viroviticu. Spojit ćemo uskoro i Osijek sa Kninom. To je izazov. Svi avanturisti prihvatite ga i priključite nam se 12.7.2011.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

uredništvo
27.6.2011. 8:45
Nek` pošalju, objavljujemo!
pool
27.6.2011. 8:40
Odlično mladići!Prije godinu-dvije Vlada (iz kraševe) i njegov frend su biciklima (lošijim od ovih) pičili sve do crne gore (takodjer preko bosne) pa na Korčulu, bilo bi lijpo i taj putopis objavit!
mastermind
27.6.2011. 0:45
Svaka čast :)


Još iz kategorije Reportaža



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.