DHMZ: Sunčano uz promjenljivu naoblaku
HAK: Pojačan promet na A2 i A3
Predsjednički izbori: Od ponoći na snazi izborna šutnja
Svjetski dan Brailleovog pisma - važnost zakona o hrvatskoj brajici
Večernji list: Cijene nekretnina rastu, obiteljske kuće ponovno su hit
Ledenjaci na Novom Zelandu posmeđili od požara u Australiji
Jutarnji list: Klemm ide u zatvor

  Virovitičanka u Zagrebu

Bicikl je (i) naš!

        09.04.2006.         3374 pogleda
Bicikl je (i) naš!

Čak ni da nam je na vrh jezika, ne bismo Koprivničanima i Pitomačanima nikako trebali reći ono Britvićevo «odi k vragu i ti i tvoj bicikl – požderi si gap>

Zapravo mi je drago što je njihova «Podravka» tako jaka. I uopće me ne zanima tko za njih lobira u vladi i koliko imaju «svojih» ministara. Neka, vidi se da su dobri gazde, pa kad znaju sebi, možda će znati i drugima napraviti bolje. Nije nikad ni bilo posebno izraženo to rivalstvo između Virovitice i Koprivnice, zar ne? Možda zato što se naši industrijski kapaciteti već odavno ne mogu ni blizu nositi s njihovima. Ili zato što smo mi, Slavonci, i oni, Podravci, mentalitetom totalno različiti, pa se nismo nikad ni previše odmjeravali. Znali smo se, doduše, mi odavde i oni odande sresti u Otrovancu, u «Klasu», dok je tamo bio diskač. Pa bi se tu vidjele neke razlike u glazbenim i odjevnim ukusima. «Ja ne trošim svoje talente na takve stvari» - prokomentirao je tada kićeni izgled i nastup nekih Koprivničana moj frend kojeg ću malo više spominjati ovom prilikom. Da, mi Virovitičani svoje smo talente uvijek trošili na neke druge stvari nego Koprivničani. Nema veze na koje, ali na iste svakako nismo. I zato se zapravo ni ne trebamo i nemamo po čemu uspoređivati s njima.

Samo mi je zbog jedne stvari krivo što oni imaju, a mi nemamo –zbog bicikla. Imaju Koprivničani gradske bicikle, koje mogu kad žele posuditi na ulici, odvesti se kamo žele i vratiti ih na dogovorene punktove. Počelo je kao neobičan prijedlog njihove udruge «Biciklin» i od prošle godine imaju ih na ulicama, besplatno za sve koji zatrebaju. I nisu se javni bicikli ni pogubili, niti uništili. Eno ih, baš su na svojim službenim stranicama Koprivničani nedavno objavili kako su ih nakon zime opet uredili i vratili na ulice, pa čak i upotpunili ponudu s dječjim biciklima i zaštitnim kacigama. Koliko vole i cijene bicikl, Koprivničani su dokazali i jedinstvenim «spomenikom biciklu» – to su duhoviti parovi kolutova raznih veličina, rad mladog kipara Alema Korkuta – a nedavno im je čak, piše na njihovim gradskim stranicama, dodijeljeno priznanje «Grad voli bicikle» međunarodne organizacije ICLEI i japanskog proizvođača bicikla Shimano, koje je osvojilo još samo pet gradova u Europi.

I ovaj put ću, shvatili ste, pobjeći od obaveze da prijavim što mi se događa na poslovnom planu – nisu još prilike zrele, kad budu pričat ću – pa ću o zdravlju, toga nikad dosta. Zbog zdravlja, dakle, bicikli, a zbog bicikla - Koprivnica. Jer meni ti njihovi javni bicikli djeluju nekako – civilizirano. Ne samo zato što se svatko po Koprivnici može biciklom voziti kad i kamo god želi, nego zbog toga što tamo bicikl možeš ostaviti na ulici i ne moraš se bojati da će ti ga netko odvesti – jer ih ima dovoljno i besplatni su za sve. I zato što takvo javno ponuđeno gradsko prometalo pokazuje da taj grad misli na svog građanina i brine se za njega. Izvoli, uzmi i vozi se, mi se volimo voziti biciklom, probaj i ti kako je to dobro! – meni se takvom čini poruka tih gradskih međunožnih gurala. Bicikl je podravski zaštitni znak, na njemu se vozio i Dudek u Gruntovčanima – Martin Sagner u onim je Dudekovim gumenim čizmama bez greške znao zajahati bicikl, kao da se odmalena na njemu vozi! Jedno s drugim, gradski bicikl je pun pogodak i na tome Koprivnici, samo na tome, iskreno zavidim. Bicikl je i mnogo inteligentnije i ekološki prihvatljivije rješenje javnog gradskog prijevoza od autobusa. Znam, sve to ide jedno s drugim – mali grad, velika tvornica, onda i veća kvaliteta javnog života, pa i rukometni prvoligaši. No ako se mi Virovitičani ne možemo pohvaliti da namećemo takve trendove, možemo barem pokazati da ih znamo slijediti.

Možda je na tom tragu i najavljena biciklistička staza od Pitomače do Barcsa, s odvojkom do Virovitice. Jer Virovitica je, isto kao i Koprivnica, grad po mjeri bicikla. Pa čak ni da nam je na vrh jezika, ne bismo tim Koprivničanima i Pitomačanima nikako trebali reći ono Britvićevo «odi k vragu i ti i tvoj bicikl – požderi si ga!». Jer i mi volimo bicikl, pa to što ga oni svojataju, nije razlog da ga se mi odreknemo.
I mi imamo isto tako široke, ravne ulice, kao stvorene za vožnju biciklom. Za nas koji smo odrasli u Virovitici, bicikl je kaoklincima bio važan dio društvenog života i bilo je nezamislivo ne naučiti voziti ga još na početku osnovne škole. Moj poni bicikl, koji sam dobila za peticu na kraju polugodišta prvog razreda osnovne, pratio me sve do treninga badmintona u srednjoj, kad sam ga ostavila nezaključanog ispred dvorane za tjelesni i netko mi ga je odvezao. (Ne bi li bilo ljepše živjeti u gradu u kojem su bicikli besplatni za sve nego u onom u kojem bicikle kradu?) Zbog te sveprisutnosti bicikla u našem malom gradu, bilo mi je nevjerojatno kad sam upoznala kolege, vršnjake, koji ne znaju voziti bicikl. Ne, nisu ni iz Virovitice niti iz Koprivnice, nego iz metropola – iz Zagreba i Splita. Jako me je zanimalo kako je moguće da netko ne nauči voziti bicikl, pa su mi objasnili - kad je vrijeme za naučiti voziti bicikl, u velikom gradu sve ovisi o roditeljima, pa ako oni propuste nabaviti bicikl u ranim godinama, poslije desete sam se više ni nećeš penjati na bicikl da se ne blamiraš pred škvadrom.

U Zagrebu bicikl nikad neće dobiti takav počasni građanski status kao u malom gradu, unatoč ucrtanim biciklističkim stazama i semaforima za bicikliste. Prevelik je i ulice su mu previše zakrčene automobilima, a zrak ispušnim plinovima. Biciklisti zato nisu brojni, ali se ističu. Dok većina još sjedi u automobilima i živcira se u prometnim čepovima, biciklisti elegantno jezde ulicama, sportski odjeveni, umjesto u odijelu i s aktovkom, opremljeni šiltericama, biciklističkim rukavicama i naprtnjačama. Pomalo nonkonformisti, pokazuju da su ekološki svjesni i spremni na preživljavanje u eri «poslije nafte», uzdajući se u se i u svoje kljuse - odnosno bicikl. Na odredištu, pomno ga zaključaju debelim lancem, a neki čak namjerno nabave robusniji i neugledniji model, koji će biti manje privlačan kradljivcima bicikla.

Ali dok je za Zagrepčane bicikl trend, za nas Virovitičane je tradicija. Kao i Koprivnica, imamo tradicionalnu biciklijadu – «Mikeška biciklijada» redoviti je kolektivni biciklistički izlet Virovitičana, koji se organizira za Dan grada i svake godine postaje sve masovniji. A imamo i jedinstvenog profesora Deana Bonifačića - da, to je taj frend s talentima, za prijatelje Boni - koji je još u srednjoj školi sam sebi izrađivao bicikle. Jedno vrijeme imao je čak nekoliko prilagođenih modela – model «grad», model «šuma 1», «šuma 2»... I još za studentskih dana, dok smo se mi ostali s kraja na kraj Zagreba vozili u zagušljivim tramvajima, Boni se na biciklu vozio pored tramvaja i uživao u povjetarcu. Kaže da se na jednom od tih bicikla iz srednjoškolskih dana i danas vozi u školu kao profesor. Ali zato ima i liniju kao u srednjoj školi i nije mu se opustio «pivski» trbuščić. Dok oni koji smatraju da automobil puno više pristaje njihovom društvenom ugledu, s godinama slažu i kilograme.
Jer poznato je da mi Virovitičani volimo dobro pojesti i da smo, kao i svi Slavonci, skloni bolestima srca i krvnih žila. I ako se pitamo zašto čvarci i slanina za nas nisu onako dobra hrana, kao što su bili za naše stare, odgovor je – zato što su naši stari drukčije radili nego mi danas. Nije isto najesti se čvaraka pa cijeli dan kopati, kao i najesti se čvaraka pa sjesti u automobil. Zato bi bicikl, kao prijevozno sredstvo s pogonom «na žgance», kako bi rekli stari Virovitičani, mogao biti ne samo rješenje za natftnu krizu, nego i za dubioze zdravstvenog budžeta.

Dvadeset minuta žustrog hoda dnevno – to je aktualni recept za zdravlje i dug život. To ne znači da svi moramo u teretane, ali bicikli bi nam itekako dobro došli. Jer drastično stanje u našim bolnicama zorno pokazuje da zdravstvo više ne može zbrinuti sve nas koji se uporno ne krećemo, nego se debljamo i pušimo, kao da svi liječnici samo nas čekaju. Zbog najavljene zdravstvene reforme već smo počeli zbrajati koliko će nas mjesečno koštati liječnička pažnja, ali čini mi se da je manje primjetno prošla procjena kako će mjesečni doprinos za liječnika biti manji od računa za mobitel, koji većina nas plaća smatrajući ga prijeko potrebnim. Izgleda da ćemo, htjeli ne htjeli, jednu po jednu početi otkrivati prave vrijednosti. A zdravlje je svakako jedna od njih i nikako ne bi trebalo biti nečija tuđa briga.
Kad se u Virovitici ono prije nekoliko godina proširivala Gupčeva, baš mi je bilo drago kad sam čula da je to zbog staze za bicikliste. Vidiš kako se u našem malom gradu promoćurno i dalekovidno razmišlja – pomislila sam tada i zamislila kolonu biciklista kako u «plamene zore», za jutarnje špice vrte pedale prema šećerani. Slična je biciklistička gužva vladala nekada u Virovitici svako jutro, kada su se Gajevom Virovitičani vozili na posao u Tvin ili Rapid. Socrealistički? Nekad možda - danas više ne. Jer u nekim se zemljama već i gradonačelnici voze biciklima, pa su biciklisti na gradskim ulicama znak zdravstvene i ekološke osviještenosti.

Zato je lijepo što je Gupčeva, uz onaj ponosni drvored grabova, dobila i crtu koja od dijela ceste namijenjene automobilima odvaja onaj za bicikliste. Pa bi i automobili njome trebali voziti sporije – jer i dalje nepristojno jure tom gradskom ulicom, vjerojatno zato što je za njih izazovno ravna. A biciklistička staza na važnoj gradskoj kucavici, koja od Mađarske vodi ravno u dvorac, napokon je i tom našem skromnom biciklu priznanje da su mu širom otvorena vrata za ulaz u virovitički gradski život.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virovitičanka u Zagrebu



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.