Beznađe: Možda je ipak najbolje po svaku cijenu ući u EU

Na radost HDZ-a zakvačili se Vojko Obersnel (SDP), gradonačelnik Rijeke, i Vesna Pusić (HNS), predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU. Razlog neslaganja - davanje jamstava za preživljavanje riječkog brodogradilišta '3. maj' i Obersnelova izjava kako ulazak Hrvatske u Europsku uniju treba odgoditi za dvije godine jer sadašnja vlast državu nije pripremila za ulazak.
Ako bih se želio držati načela i u skladu sa stavovima iznesenim u ovoj kolumni o tome kako ulazak Hrvatske u EU ne bi smio biti prioritet hrvatske vlasti, morao bih se svrstati na Obersnelovu stranu. Možda u trenutku slabosti, ali ovaj tjedan ipak bih bio za ulazak u članstvo Europske unije po svaku cijenu.  Nakupilo se mnogo toga i čini se da ne samo aktualno vodstvo ove zemlje nego i 'široki narodni slojevi' jednostavno ne iskazuju dovoljno volje da sami kvalitetno upravljaju svojom mladom državom. Pa kad je već tako, daj da zemlju i upravljanje njome damo u neku koncesiju. Neka nam vladaju europski birokrati. Skupo će to naplatiti zemlje iz kojih dolaze, ali tako je i u poduzećima koja nisu sposobna tržišno opstati. Netko ih drugi preuzme, restrukturira i pobere profite.

Pušačko muljanje Prvi je razlog što kao zajednica nismo sposobni uspostaviti zadovoljavajuću razinu pravne države. No da ne bude zabune, nije riječ samo o tome jesu li izvršna vlast i sudstvo sposobni procesuirati i kazniti korumpirane ministre i predsjednike uprava javnih poduzeća. Riječ je i o tome je li većina građana ove zemlje spremna prihvatiti pravnu državu. Ili očekuje da drugi poštuju zakon, a oni baš i ne.
Neki je dan u emisiji Hrvatskog radija bilo riječi o zabrani pušenja u kafićima. Izrečena je nevjerojatna procjena da se unatoč važećem zakonu ove jeseni i zime smije pušiti u više od 3.000 kafića. A onda se jedna riječka ugostiteljica pohvalila kako je u sustav ventilacije uložila 20.000 kuna kako bi zadovoljila kriterije! U vrijeme donošenja zakona iznošene su procjene da sustav ventilacije koji bi očistio zrak u kafićima kako bi i nepušači mogli uživati u kavi bez udisanja dima stoji između sto i dvjesto tisuća kuna. Dakle, ajmo ispuniti formu, zaobići smisao zakona...Ne ulazeći u beskonačne rasprave o slobodama pušača i nepušača, ovdje je riječ o široko rasprostranjenoj zarazi nepoštovanja zakona. U ovoj zemlji svatko svakoga želi prevariti, inzistirati na zakonskim rješenjima koja nekomu idu u prilog, a ignorirati pravila koja nam se ne sviđaju.
Pa onda i priznanje Damira Polančeca da je kao potpredsjednik Vlade muljao s privatnim poduzetnicima da mu postave reflektore na igralište u rodnome mjestu kako bi mogao navečer igrati nogomet s ostalim veteranima pobere simpatije širih narodnih masa. Još postane lokalni junak.

Nitko odgovoran  Hrvatska je zrela za prinudnu upravu. Teško je i zamisliti kakav bi to lider trebao doći na čelo Vlade da u razumnom roku uvede reda u javnu upravu. Koja se god nesreća dogodi, pokaže se da unatoč bujanju državnog aparata nitko ni za što nije odgovoran. Napravi se umjetno jezero, ceste zbog toga završe u jezeru, a kad neupućeni ulete u vodu i utope se, ispostavi se da se ne zna tko je trebao staviti znak upozorenja. Ili pogine dijete u vrtiću pa se otkrije da se ne zna tko je odgovoran za provjeru sigurnosti. A da, većina privatnih vrtića prijavljena je kao 'uslužni obrt' i ne podliježe propisima kojima se regulira rad s djecom. Eto još jednog primjera kako se kolektivno zaobilaze zakoni i kako nitko ne postavlja pitanje zašto se ide na muljanje.Posljednja sustavna pravila javne uprave na ovim su prostorima postojala dok se nije raspala Austro-Ugarska Monarhija. Kad je državni aparat kvalitetan i uvjerljiv, i podanici se ponašaju po pravilima igre. Kad je u državnoj administraciji raspad, raspada se i sustav ponašanja građana. Nesposobnost upravljanja vlastitom zemljom ogleda se i u krčmljenju nacionalnog bogatstva. Građani se, kolektivno krivi jer su izabrali vlast kakva većini odgovara, nisu pobunili što je zemlja dovedena do faze kad preostaje samo rasprodaja njezinih nekretnina.Zbog svega toga možda je najbolje potpisati kapitulaciju, predati se u ruke Europske unije. Naravno, moguća je promjena vlasti, ali ako u nju ne budu ušli oni koji su se dokazali da znaju voditi svoje gradove ili tvrtke, teško da će se u razumnom roku početi mijenjati mentalitet koji prevladava.