Banner
Večernji list: Hrvati po gorivo opet u BiH
Saborska oporba: Hrvatska nema jasnu strategiju protiv covida
Plenković: Cijena benzina ograničava se na 11,10, a dizela na 11 kuna
Bačić: HDZ nije ni zločinačka niti kriminalna organizacija
Plenković: Sanadera meni prišit neće nitko !
Jandroković: Nosim politički teret, ali ne i odgovornost za ono što nisam kriv
Raspudić: Koruptivni vuk HDZ-a ne mijenja ni ćud, ni dlaku

  Aktualnosti

Betoniranje mitova

  Boris Pavelić/Novi list           24.07.2015.         2139 pogleda
Betoniranje mitova

Dok Zagrebom 4. kolovoza budu marširali vojni ešaloni, prelijetali vojni zrakoplovi i rulali tenkovi, tristotinjak kilometara dalje, na granici Srbije i BiH, nedaleko tromeđe s Hrvatskom, politički vođe Srbije i Republike Srpske palit će svijeće i držati komemorativne govore.

Obje će te ceremonije dodatno betonirati mitove što nastaju – jedan o čistoj hrvatskoj pobjedi, drugi o najvećem etničkom čišćenju Srba. I zato odmah pitamo političare – to smatrate putom u mirnu budućnost? Pa je li vam važan mir? Čini se da nije: podilazite poslijeratnim strastima, raspirujete trijumfalizam s jedne i osvetoljubivost s druge strane, odbijate razumjeti druge, ne tražite mirotvorni, europski put. A ako Hrvatska i Srbija ne uspiju postići elementarnu suglasnost o 5. kolovozu 1995., jednom bi se moglo pokazati da je i ta bitka bila uzaludna, baš kao što se danas čini da je i 9. svibnja 1945., za razliku od Europe, za Jugoslaviju – bio uzaludan. Jer je uzaludna svaka bitka koja uzrokuje nove.

Trenutačno, najodgovornija je za to vlada u Zagrebu. Odbacila je mirotvorni potencijal koji krasi njezine glavne članove. Umjesto da je autoritetom mirotvorca, tihim pregovorima, pripremila pomirbeno obilježavanje Oluje, nastojeći osigurati ako ne prisustvo, a ono bar razumijevanje hrvatskih Srba i vlasti u Srbiji, vlada se uplela u demonstraciju sile koja podsjeća na sovjetske vojne mitinge. I dakako, diplomatski su zglajzali, jer su morali znati da je saveznicima važnija regionalna stabilnost od hrvatskoga tuđmanističkog trijumfalizma. Kapric s mimohodom toliko je izvrnuo uobičajene međustranačke odnose, da agresivni Karamarkov HDZ može mirne duše »slijeva« kritizirati Milanovićevu vladu, dok se Vesna Pusić mora koprcati izjavama kako »nije važno tko će od stranaca doći«, što bogme podsjeća na ono karadžićevsko: »I travu ćemo jesti ako treba«.

A Oluja je naprosto imala dva lica, i tu činjenicu nikakva buka tenkova i aviona ne može prigušiti. Hrvatska jest oslobođena, a prijetnja njenom opstanku otklonjena, ali dvjesto tisuća hrvatskih građana napustilo je zemlju. Područje na kojem su živjeli pusto je i danas. Čak i haške presude imaju dva lica: prvostupanjska presuda jest osporena, a generali oslobođeni, ali nisu osporene činjenice.

A ondje se na osam stotina stranica raspravlja o zločinima, i navodi da Tuđman nije dopuštao povratak Srba. Istodobno, stvorene su pretpostavke za gradnju demokratske europske države i kraj rata u Bosni i Hercegovini. Neporeciva su oba ta lica Oluje, i dok tu izvjesnost Srbija i Hrvatska ne prihvate, akcija će služiti kao trajna prepreka stvarnoj stabilizaciji Balkana. Ali, zar je uistinu nezamislivo da se predsjednici – ili premijeri, zašto ne – Hrvatske i Srbije, nakon netrijumfalističkih i neosvetoljubivih obilježavanja u Zagrebu i Beogradu, susretnu na kakvome primjerenom mjestu, neobilježenom traumama bilo koje strane, pa da kažu riječ razumijevanja i uzajamnog uvažavanja, dobrosusjedstva i odlučnosti da se ratovi ne ponove? Zar je to uistinu posve nezamislivo? 

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Perivoje
28.7.2015. 10:39
Lord Owen je u svojim memoarima napisao da bi "Srbi bili u Krajini, a ne u izbjeglištvu, da je glavni pregovarač bio Boris Mikelić, a ne Martić". Pametnome dosta... Glavni krivac za egzodus svog naroda je upravo vodstvo RSK, kao i njihovi tutori u Srbiji. A početak tog egzodusa seže u 1990., prve balvane, blokade prometnica itd. Velikosrpska politika donijela je zlo svima na ovim prostorima, a krug se zatvorio baš u Srbiji, kroz dugogodišnje mučenje sankcijama, bombardiranje i u konačnici gubitak Kosova... To je činjenica koju nitko od srbijanske politike ne priznaje i to traje već godinama... I ne samo to - konstantno su tamo predsjednici ili premijeri neki likovi koji su se devedesetih prigodno naslikavali s kalašnjikovima, i pametovali o matematici 1=100. Pa de, je*ote, sjašite malo!

Evo samo digresija na dio teksta: "ili premijeri, zašto ne – Hrvatske i Srbije, ..., susretnu na kakvome primjerenom mjestu, neobilježenom traumama bilo koje strane, pa da kažu riječ razumijevanja i uzajamnog uvažavanja, dobrosusjedstva i odlučnosti da se ratovi ne ponove?"

Dakle, treba se susresti Milanović sa Vučićem, koji je govorio o 100 Muslimana za jednog Srbina? Ili sa četničkim vojvodama? I onda s njima lamentirati u stilu "rat je glupost"?

Da bi do toga došlo, likovi kao Vučić i Nikolić moraju nestati sa srbijanske političke scene. Problemi se neće riješiti, odnosi se neće normalizirati, samo ako dva lafa popiju piće u Opatiji...

Nadalje, niti jedna službena (naglašavam: službena) proslava Oluje nije bila osvetnička, niti se ponižavalo one koji su rat izgubili. I sada dolazimo do najbitnijega, što je prošli tjedan jedan komentator lucidno uočio: ne smeta Beograd i Srbiju egzodus njihovog naroda, njih smeta hrvatska pobjeda. Kao što ih smeta i činjenica da je na ovim prostorima mir zavladao tek kada su Srbi u vojnom smislu dobili po repu. To je otvorilo vrata Daytonu, kakav god on bio. Rat je završio. A samo to, da je Olujom, Ljetom 95 i drugim akcijama završen rat na ovim prostorima i da je Miloševićeva politika konačno slomila vrat, dovoljan je razlog da se Oluja slavi, i to ne samo u Hrvatskoj.


Još iz kategorije Aktualnosti