Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Virkas

Beethoven (ni)je - Osvrt na predstavu Krojcerova sonata

  Josip Strija           19.02.2013.         2587 pogleda
Beethoven (ni)je - Osvrt na predstavu Krojcerova sonata

Monodrama nastala na temelju Tolstojeve novele Krojcerova sonata, a naslovljena prema Beethovenovojskladbi, tematski je usmjerena na motive ljubavi i ljubomore. Oba pojma ne mogu jedno bez drugoga pa tako ni ovdje ne funkcioniraju odvojeno već se nadopunjuju, samo na neprirodan, animalan način.

Težak zadatak interpretiranja unutarnjeg svijeta jednoga lika, koji sam vodi i dijalog i monolog, koji priča svoju priču, priču jednoga ubojice zavedenog ljubomorom, izvršio je odličan Vlado Kerošević. Tijekom vožnje vlakom, putujući, ali ne dolazeći na cilj, glavni junak uz neprestanu zvučnu kulisu putujućega vlaka i nekoliko junaku bolnih prekida zvukom same sonate, progovara o cijelom događaju. Najprije prepričavajući sve ono što je dovelo do zločina - ubojstva svoje supruge, da bi na kraju sve ponovio preživio, kao u psihodrami, svaki je bolni detalj ponovo na površini, a junak se ispred gledatelja ogoljava do kraja prikazujući se kao bolestan, strašni ubojica.

Progovarajući o sebi, kao o mladom čovjeku stalno željnom ljubavnih avantura, najprije će se prikazati kao hladan, gotovo bezdušan čovjek kojemu nije stalo ni do čega osim do zadovoljavanja svojih najnižih, gotovo životinjskih nagona. No sve se ubrzo mijenja, njegova se želja za prizemnim stvarima zamjenjuje za onu višu, za ljubav. Postaje tako gotovo bolesno zaljubljen u svoju buduću suprugu, a nakon nekog vremena nakon vjenčanja, shvaća da to nije to. Sitnice koje mu smetaju u njezinu ponašanju čine ga ljutim, mrzovoljnim, kako prema samom sebi, tako i prema njoj. Brak se počinje doživljavati kao zatvor, svaka sitnica počinje smetati. No sve se mijenja dolaskom njegova prijatelja koji će njegovo supruzi dati novu nadu u bolji život. On će svirati violinu, a ona klavir. Problem nastaje kada glavni junak, Podznišev, u svemu počinje gledati problem - ljubomora se rađa svakom odsviranom notom.

Bolest o koje boluje Tolstojev junak, vraća nas na početak priče. Univerzalni obrazac društvenih odnosa, u kojima muškarac obavezno dominira i vlada potlačenom ženom, koja je dužna pokoriti se i na neki se način povući pred svakodnevnim, spontanim nasiljem supruga - ispunjavati mu želje i podržavati ga u svemu,a u skladu s time, u potpunosti će zanemariti svoje talente. Slično kao i Ibsenova Nora, već polako ubijena žena skreće sa svojeg svakidašnjeg kolosijeka i okreće se umjetnosti. Upravo time radi najveću pogrešku - u očima svojega supruga okreće se protiv njega.

 Sloboda koju je osjetila, pogodila je tako njezina supruga. Sve sitnice zajedno s tom konačnom neposlušnošću skupile su se u bolest, ljubomoru. Kao krajnji rezultat svega - on je ubije nožem što vrlo detaljno opisuje u finalu predstave. Taj grozni opis ubojice - svjedočenje o bolesnoj strasti i detaljima emocija i gesta, o slikama i trenucima čina ubojstva, Kerošević izvodi neizmjerno dobro. Veliki glumac u punom sjaju i s ogromnim talentom i iskustvom, otvara cijeli emotivni prostor kazališne scene i gledališta, izgrađujući cijeli sustav emocija i intelekta koji zajedno fantastično funkcionira.

Studija društva koju će Kerošević predstaviti ovom monodramom ne ostavlja osjećaj osude ili krivnje u glavama gledatelja za vrijeme, a ni nakon odgledane predstave. Svi labirinti koje ćemo vidjeti i kroz koje će nas junak voditi neće nas tjerati u osudu. Ono što vidimo i čemu se divimo je izgrađena figura tragičnoga junaka, a ono što je najzanimljivije, na sumnjivim temeljima. Zadivljenost emocijom na sceni skreće našu pozornost na žaljenje, ne na osudu. Najpotresniji trenuci stvaraju toliku napetost da publika ostaje nijema, ništa se ne čuje, jer svi su uživljeni u priču toliko da se javlja osjećaj osobnoga proživljavanja svake izgovorene riječi. Potresna priča ispričana kroz gotovo uznemirujuće detalje fantastično profiliranoga Podzniševa, ostaje najbolje prikazana studija jednoga lika do sada prikazana na ovogodišnjem VIRKAS-u.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas