Jučerašnja utakmica Lige prvaka između Bayerna i Dinama, koja je po ocijeni sportske javnosti „ponizila modre“, ostaje u povijesti nogometa kao najteži poraz jednoga kluba u ovom elitnom natjecanju. To je nogometna statistika koja se bilježi i kao novi podvig u bogatoj povijesti natjecateljskog uspjeha bavarskog nogometnog diva. No, je li ovim rezultatom nogometni velikan Bayern ponizio Dinamo ili sebe? Odigrali su briljantno, pobjeda je spektakularna, i tu nema govora…Ali, 9. komada...Što im je to trebalo?
Ovo pitanje postavljam kao sportski trener u kontekstu gradiva školske sportske obuke mladih sportaša, kojima bih već na prvom treningu prije stručne analize ove utakmice, iz koje se ima puno toga naučiti o vještini nogometne igre, poručio: Nemojte nikada biti kao Harry Kane!
„Trener je rekao da budemo nemilosrdni. Prvi, drugi, treći, četvrti, išlo je kao na traci. Došli smo do devet, htjeli smo 10. i 11., moramo tako nastaviti.“ – slavodobitnički će nakon utakmice opisati pobjedničku atmosferu Bayernove svlačionice pred tv. novinarima.
Neeee, Harry…krivo vas uči. Respekt prema suparniku je ono što velikane sportske igre čini najvećima. Bez toga se ne izlazi na teren! Demontaža Dinama na Allianz Areni nije primjerena duhu pravih pobjednika.
Zvuči li patetično?
Apsolutno! Barem na prvi pogled…Ali već iz drugog pogleda, snimljenog iz kuta jedne druge kamere, dojam je drugačiji... Šteta je samo da Harryju Kanu njegovi treneri tu istu snimku nikada nisu pokazali. Ne jučer, u pripremi utakmice, nego tamo na počeku seniorske karijera kada se još grade sportske pobjedničke crte ličnosti – jer snimka je arhivska, ali lekcija o zdravom pogledu na rezultatski uspjeh bezvremenska.
Dakle: Finale je Europskog prvenstva 2012.…Reprezentacija Španjolske melje Italiju. Devedeseta je minuta utakmice, na semaforu je 4:0…Igra se sudačka nadoknada i žele im uvaliti i peti gol…Što bi rekao Kane: Došli smo do četiri, htjeli smo 5 i 6.
No druga kamera u tom trenutku na drugoj strani igrališta bilježi prizor za školske udžbenike, kakav se na nogometnim stadionima rijetko viđa: Veliku sportsku gestu, velikog Ikera Casillasa, jednog od najvećih golmana u povijesti nogometa.
Dok njegove suigrače euforija uspjeha tjera da već sigurnu pobjedu i naslov europskih prvaka zacementiraju petardom u golu legendarnog Ganluigia Bufona, slavni španjolski vratar pobjedničke momčadi, autoritetom velikana, prilazi sucu, tražeći od njega da se utakmica - iz sportskog poštovanja prema suparniku - oslobodi sudačke nadoknade i odsvira završni zvižduk.
Maestro Casillas, kapa do poda!
