Banner
Benčić: Bitka u Stubici zagrijavanje je za prosvjed protiv Vladinog vođenja države
Puljak izboru GDO Turudića: Najniža razina demokracije
Grbin: Na prosvjedu ćemo tražiti da se odmah raspišu izbori
Večernji list: Europa ima 500 spalionica otpada, Hrvatska nijednu
U Hrvatskoj porast konzumacije kemijskih droga i ovisnosti
Nagli rast broja agencija za dovođenje stranih radnik
Benčić: Da su ljudi iz krim-podzemlja birali, odabrali bi Ivana Turudića
  mgm           12.06.2013.         2818 pogleda
Banane

Što čovjek pamti iz djetinjstva? Prve batine, pijesak u ustima, sitne nestašluke, igranje mame i tate? Ja pamtim jedne banane. Bilo je to krajem  osamdesetih godina, netom prije raspada «Juge», početak ljeta, baš su počeli školski praznici nakon napornog završetka prvog razreda osnovne škole i željno iščekivanje drugoga odlaska na more u životu, sa željom učenja plivanja.

 Znam da sam se jedne nedjelje probudio s jakim bolovima u trbuhu i temperaturom duboko u crvenom na onom starinskom toplomjeru. Dijagnoza je postavljena. Upala slijepoga crijeva. Završim na odstranjivanju toga dijela tijela za kojeg su mi starci objasnili da te to nešto samo što smeta u trbuhu i da je zapravo dobra stvar što ću se toga riješiti prije Jadrana.

 Kako do tada najveće putovanje u životu  mi je bilo biciklom do škole- ono prvo putovanje na more zanemarujem jer se od toga ništa ne sjećam, bio previše mali da pamtim. Prvi odlazak u «Virku» bio mi je kao Disneyland, a MC Virovitica kao Empire state building o kome sam čitao u jednoj debeloj crvenoj knjizi naziva Tisuću puta zašto? Tisuću puta zato.

 Pamtim odlazak u operacijsku salu, polako djelovanje anestezije. Pravim se da spavam i čujem neku tetu, mislim da je bila instrumentalka ili tako nešto. Pita; odakle je taj dečkić s tako malim lulekom? Već sam se pobojao da je to taj crvuljak kojeg trebaju izvaditi. Naravno da je s vremenom i lulek odrastao i funkcionira sasvim pristojno.

 I tako nekoliko dana u bolnici i dolazimo konačno do banana iz moga naslova. Znam da su mi starci bili u posjeti, donijeli mi neke Mickey Mouse stripove i kilu banana u onom smeđem škraniclu. Taj dan dobivam novoga cimera u sobi. E sada, kojeg vraga je mali skrivio da su ga htjeli rezati ne sjećam se. Znam da je bio nešto mlađi i stalno jaukao za starcima, a mama dok ga je ostavljala u onom krevetiću sa rešetkama obećala mu je sutradan banane.

 Kako sam skužio, mali ih valjda nikada u životu nije probao. Jebi ga, nisam ih ni ja jeo baš svaki dan već onako par puta godišnje dok su starci u firmi kupili koju kutiju zelenih, a mi klinci nikako dočekati da taj vrag jednom požuti. Tada mi je glavna preokupacija bila nekako smazati te banane, a da me klinjo ne vidi. I odvažim se ja konačno negdje u cik zore. Polako otvorim svoj ormar da me netko slučajno ne čuje i polako tamanim jednu bananu za drugom. I negdje ko za vraga na zadnjoj banani, mali bulji u mene i dere se: Banane, banane! A ja na to samo hladnokrvno strpam cijelu bananu u usta. Izgledao sam kao hrčak dok onako napuni one vrećice s hranom. E da, imao sam i ja jednom hrčka za kućnog ljubimca, ali to je tema za neku drugu storiju.

Da se vratim u bolnički krevet, tako ja sa natrpanim ustima skočim natrag u krevet i hinim da spavam. Eto ti u to, dežurne sestre, izgrdi maloga da se ne dere, da nema tu banana, dobiti će ih dok mu mama dođe, nešto mu promrmlja i klinjo se smiri. Zadnje što pamtim tada iz te bolnice da je taj dan stari došao po mene, bilo je vrijeme da se vratim kući. Mali je i dalje trubio o bananama, stari otvori moj ormarić i nađe prazan škranicl, pomiluje maloga po glavi i kaže mu nešto u stilu da sam ja svoje pojeo, da nema da mu ih da. I dok sam se držeći za ruku staroga, udaljavao iz bolnice nekako mi ni more više nije bilo bitno, ni ona pohvalnica u obliku knjige sa dugom. Ponekad se i danas sjetim dok važem te omiljene, žute plodove južnoga voća toga događaja i pitam se da li je klinjo dobio svoje banane? Kako većina priča ima sretan kraj, nadam se da je imala i ova moja.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

kišni
13.6.2013. 16:45
hoće li mi netko objasniti što su nam trebale ove banane, da li je to personifikacija na stanje u našem apsurdistanu, odnosno da netko namjerno jede previše da bi nam dao do znanja, da smo mi ostali niš,t koristi.
Mikeš09
13.6.2013. 8:12
Nakon ove vrlo poučne ispovjedi...spomenuti cvrčak mora da je umro od gladi...


Još iz kategorije Kultura