Bananama do utopijske sreće

VIROVITICA - Praizvedbom predstave Život u sjeni banane Život u sjeni banane zagrebačkog književnika Ivana Vidića u režiji hvaljenog mladog redatelja Cezarisa Graužinisa iz Litve (rođen 1967. godine), u Kazalištu Virovitica i službeno je počela sezona 2007/2008. U predstavi koju je Vidić (rođen u Zagrebu 1966. godine) napisao po narudžbi virovitičkog teatara igraju Blanka Bart, Jelena Perčin, Draško Zidar i Goran Koši. Ravnatelj Kazališta Virovitica, Miran Hajoš, želio je temu o postratnoj, tajkunskoj stvarnosti što je višestruko nagrađivani dramatičar, Vidić, ispričao kroz tragediji tajkunske obitelji koja je svoj mir, nakon što su preko noći postali vlasnici tvornice, pronalazi u malom, zabačenom mjestu na obali gdje planira saditi banane. «Zemlja nam je privatizacijom rasprodana i pokradena, ali kazalište je dosad o tome šutjelo», objašnjava Hajoš razloge ove narudžbe.

Vidićevi likovi pobjegli su sa otetom stečevinom kako bi izbjegli prijetnje, bombe, otmice i sve ono u čemu «uživa» tajkunski polusvijet. Na surovom krškom zaleđu, podižući plantažu banane grade svoju utopijsku sreću… «Maštarijama mnogih ljudi kao sretno i od nevolja svijeta zaštićeno mjesto, pojavljuje se svojevrsna slika tropskog raja. Junaci mnogih filmova i knjiga, nakon kompliciranih i opasnih peripetija njihovih životnih priča, često već tipski završavaju uz zlaćane pješčane obale, u ležaljkama postavljenim u sjenu palmi s čašama koktela u ruci i „uživaju zasluženu vječnost“. Uspio im je bijeg u raj i zaslužili su konačni mir i sreću u dokolici», piše Vidić u uvodu programske knjižice.

Redatelj Graužinis, kojemu je ovo prva režija izvan Baltika i Skandinavije (Litva, Finska, Švedska i Farski otoci) bio je i scenograf i kostimograf. Dramaturg je Jasen Boko, skladatelj Martynas Bialobžeskis, oblikovatelj svjetla Damir Gvojić, asistent scenografa Mario Nađ, a asistentica kostimografa Marita Ćopo.

Nakon predstave autor teksta nije krio oduševljenje. «To mi je, u zadnje vrijeme, jedna od najdražih predstava koje sam vidio na sceni. Izvrsni redatelj i ansambl su me ispunili zadovoljstvom. Postavljen je onako kako se u zadnje vrijeme ne postavlja na hrvatskim scenama – s pažnjom, koncentracijom i poštovanjem izvornog teksta što je dosta bitno kada u pitanju praizvedbe. Dosta često svjedočim da se praizvedeni tekstovi na krivi način interpretiraju pa im se uskraćuje daljnji život, a dramski tekst ne živi bez dobre predstave», izjavio nam je Vidić.

Rekli su o predstavi

Damir Mađarić, redatelj
- Čitao sam Vidića, ali do sada ga nisam gledao u kazalištu. Po meni ovo je njegov slabiji tekst i iz moje percepcije, malo sam teže shvaćao predstavu. Dobro, malo sam staromodniji pa mi neke stvari teže sjedaju tako da tek pokušavam razmiljeti u kom pravcu predstava ide.

Kruno Lokotar, urednik u Algoritmu
- Kao urednik Ivana Vidića navikao sam na njegove tekstove, a ovo je jedan od njegovih zrelijih. Malo će mi trebati vremena da sredim dojmove. Predstava me uspjela i zabljesnuti i ponijeti, ali moram priznati da na razini cjeline osjećam neki nemir. Nisam siguran da sam ja bio režiser da bi baš tako postavio neke uloge. Ali, to je očekivana i standardna situacija u kazalištu. Ukupan dojam – ići i vidjeti.

Dražen Ferenčina, redatelj
- Na virovitičkoj sceni točno je dočarana ta bolesna atmosfera tajkunizacije koja prežima cijeli tekst. Kazališta Virovitica još jedanput je pokazalo da već dugo nije provincijski teatar i da je to kazalište s kojim se i itekako može računati, ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu.