Bakice s jutarnje mise i peticija protiv Zakona o potpomognutoj oplodnji

Svećenik ubio lokalnog moćnika, Svećenik silovao..., Svećenik bludničio nad..., Pedofil svećenik..., Svećenik se oženio..., Korumpirani svećenik..., i još stotinama sličnih naslova vrve tiskovine i portali, a svećenici nikako da shvate da se s tim porocima u svojim redovima trebaju baviti, a ne petljati se u stvari u koje se uopće ne razumiju. Osim toga imaju drugih poslova, iz opisa svoga rada, koje svakodnevno ili povremeno trebaju raditi. Mislim ovdje naravno na obilježavanje blagdana, neke obljetnice, sahrane, vjenčanja, krstitke, blagoslove, ispovjedi..., skrb o vlastitim i prostorima za vjernike, rad na imanjima (koja neki imaju na pretek), pa dobrovoljni rad u zajednici (pretpostavljam da ne naplaćuju sve što rade, da negdje i volontiraju), itd.

Ali ne, njima je jednom u fokusu obitelj, a uopće nemaju svoju obitelj i ne znaju kako se u obitelji živi i radi. Drugi put im je u fokusu odgoj djece, a uopće nemaju djecu (osim poneki neko "zbrinuto"). S vremena na vrijeme se bave i izborima, nagovaraju narod za koga da glasaju, pa im još i prijete izopćenjem ako ih ne poslušaju. Nadalje, po potrebi uzdižu ili kritiziraju vlast na svim razinama, petljaju se u rad radnika i poslovodstva, petljaju se u sve i svašta. Ne vide sebe, nego samo druge. Ne vide da uživaju na račun države, odnosno naroda, grade dvore, oblače se u svilu, a puk kopa po kontejnerima. Sa svojih propovjedaonica prozivaju ljude imenom i prezimenom, žene što "ne poštivaju" muževe, za neplaćanje crkvenih daća... Zadrtiji neće krstiti djecu nevjenčanih supružnika ili nevjenčanih u crkvi. Pametni to hoće, pa se onda oni prvi čude zašto su omraženi među vjernicima. A neki govori su im ispod razine ljudskog dostojanstva. Bila sam, prije nekoliko godina, na jednom vjenčanju, u jednom mjestu u jednoj našoj općini. Svatovi su bili zgroženi, a mislim da se i sam Bog križao kad je čuo što to njegov "pastir" govori. Govor je otprilike išao ovako: "Ti, Marija, moraš biti dobra supruga i majka, moraš slušati svog Vladimira i pokorno raditi sve što od tebe traži, moraš ispunjavati sve njegove želje i nikada svoje stavljati ispred njegovih, ti moraš..." Hej, pa u kojem to stoljeću živimo?!

Prijašnjih godina, a i nedavno kad je u središtu svjetovne pozornosti bio rad nedjeljom, svećenici su naravno imali što reći. Tako je, prije nekoliko mjeseci, Komisija HBK pozvala građane na suzdržavanje od kupovanja nedjeljom kako bi pokazali da žele poštivati sve one radnike koji su zbog slabosti hrvatske zakonske zaštite prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora. E, gospodo svećenici, umjesto da se zalažete da se rad nedjeljom dvostruko plati, jer je stotine i stotine radnika u ovoj zemlji obvezno raditi i nedjeljom i na blagdane i na praznike (medicinske sestre i braća, doktori, policajci, vatrogasci, vozači, avijatičari, vlakovođe, radijski i televizijski djelatnici, mljekari...), vi brinete o trgovcima jer im se uskraćuje nedjeljni odmor. Pa vi sami radite nedjeljom. Što, zar sebi sami ne želite priuštiti nedjeljni odmor? Sjetite se koliko ste blagoslovili trgovačkih centara na otvorenjima, pa jeste li tada kazali poslodavcu - bude li ovaj centra radio nedjeljom, neću ga blagosloviti. Niste. To vam u trenutku kad ste zarađivali nije palo na pamet. Jest li pri blagoslovu nekog bolničkog odjela kazali da to nećete napraviti ako medicinsko osoblje ovdje bude moralo raditi i nedjeljom. Niste.

Šteta što mi je ovaj prostor premali pa se ne mogu osvrnuti na još nekoliko svećeničkih "bisera", na primjer one o pobačaju. Ali, na jedan još moram, a dogodio se neki dan. U crkvi u Virovitici ili njenom dvorištu, nije bitno, potpisivala se peticija protiv Zakona o potpomognutoj oplodnji. Strašno. Bakice s jutarnje mise redom su se, roditi više nikad neće, a još manje zanijeti ni prirodno ni umjetno, uredno potpisale. Mlađe žene dobro razmislile, pa odustale. Jer, znaju one dobro kako je željeti, a ne moći imati dijete i da nije napretka medicine tisuće bi žena i parova proživjelo život bez djece, tog najvećeg blaga, najveće sreće koju čovjek može imati. A Hrvata malo, premalo. Stara smo nacija, a svećenici umjesto da čestitaju liječnicima, umjesto da taj zakon uzdignu na pijedestal, oni su protiv. Prestrašno!
Razlika između sjemena i onoga što iz njega izraste razlikuje se kao nebo i zemlja. Pa, iako zametak nije žir, sjeme je iz kojega će tek za devet mjeseci, spajanjem stanica u specijalnim i specifičnim uvjetima koje pruža maternica, nastati ljudsko biće. Koliko će puta zanijeti i na koji način, koliko će puta prekinuti trudnoću, koliko puta roditi, neka odluče žene. Crkva se u to nema što petljati, no najžalosnije je što joj brojni pomažu.

Tako vjeroučitelj - laik u jednoj uglednoj virovitičkoj srednjoj školi svojim tumačenjem potpomognute oplodnje sramoti i vjeru i crkvu, a zgroženi učenici i njihovi roditelji ne poduzimaju ništa, samo sliježu ramenima i trpe. Svi se slažu u jednom, časna sestra koja je vjeronauk predavala prije njega bila je divna osoba.

Ilustarcija Enes Čelosmanović