Banner
U svim poštanskim uredima uplate za pomoć bez naknade
Prvih 20 od doniranih 80 mobilnih kućica dolazi u Glinu
Beroš: Za sada nema reakcija na cjepivo
Potres u Sisku -ljudi na ulici
Plenković: Hrvatska postrožava mjere - ciljano i postupno
Plenković: Hrvatska postrožava mjere - ciljano i postupno
Studija: Mutirani soj virusa mogao bi izazvati više smrti u Britaniji

  Putujem i pišem

Auschwitz - Oświęcim

  Žarko Klaić           13.01.2012.         6218 pogleda
Auschwitz -  Oświęcim

Prelistavajući malo izvore podataka o ovome gradu, pročitao sam nešto o povijesti ovoga grada koji se smjestio 50 km zapadno od Krakowa u Malopoljskom vojvodstvu. Dok nam na spomen ovoga grada, u većini slučajeva, misli skreću na Drugi svjetski rat, povijest mu je seže u srednji vijek. Pripajan je raznim regijama nakon podjele Poljske u 12. st., razaran je od Tatara u 13. st., naseljavan je i raseljavan sljedećih stoljeća, a u 17. st. razaraju ga Šveđani. U 18. st. preuzima ga Austrija nakon Prve podjele Poljske te je čak bio i pod Prusima. No, kako se takva slavna prošlost uspjela svesti samo na Drugi svjetski rat? Nakon što je Oświęcim postao dio Poljske poslije 1918. u gradu je živjelo oko 8000 Židova, što je u to vrijeme bilo više od polovice stanovnika. Za naciste je to očito bila idealna lokacija za utemeljenje koncentracijsko-sabirnog logora za Židove i sve ostale ''nečiste'' rase.

Što je onda postao Oświęcim? Zacrtana i provedena koncepcija čistog genocida, jednostavan odgovor. Mjesto gdje se sustavno provodilo uništenje svega onoga životnog. Tuga i nešto u zraku što se ne da opisati, to sam prvo osjetio pri dolasku na ovaj lokalitet. Nakon napada Njemačke na Poljsku 1. rujna 1939. Nijemci mijenjaju ime grada Oświęcim u Auschwitz i tu započinje dio vremena ucrtan u sve povijesne udžbenike. Netom prije dolaska na samo mjesto logora razmišljao sam o tome kako ću s oduševljenjem zabilježiti ponešto pokojom fotografijom, ali prvim pogledom na vrata i natpis iznad njih "Arbeit macht frei" ("Rad oslobađa"), ugasio je odmah u meni ono prvobitno oduševljenje. Stvarno ne znam koga je to uistinu ovdje rad oslobodio.

Počeo sam šetati bez nekog određenog cilja cijelim lokalitetom. Brojio sam zgrade koje su bile posložene u savršenom redu dok ih je okruživala bodljikava žica pribijena na stupove. Čak i sada ograda je izgleda kao da je nabijena strujom. Ulazio sam u hangare koji su svaki za sebe uređeni kao mali muzeji unutar cijelog kompleksa. Svaki hangar ili blok predstavljao je prikaz dijela užasa. Čovjek je i ovdje dokazao da je zasigurno najokrutnije biće na ovome svijetu jer provesti takav zločin samo iz ideologije koja je postavljena kao državna umotvorina van je svake pameti i razuma. Riječ ''mržnja'' ovdje je dobila puni značaj.

Ulazio sam i izlazio iz prostorija u tišini. Promatrao sam predmete izložene u prostorijama: naočale, cipele, kofere na kojima su ostala imena i prezimena vlasnika,  odbačene limenke ciklona B, ljudsku kosu i odjeću… No, najviše od svega su me dirnula lica na fotografijama, lica ljudi bez nade, lica običnih ljudi s ulice, seljaka, građana, radnika. Nisu to samo lica Židova, nego nebrojenih Poljaka i svih onih ostalih tzv. neprijatelja Reicha ili neprijatelja već koga.

Strahoviti su bili uvjeti u kojima su ti ljudi pokušavali preživjeti prije nego što bi bili odvedeni na put bez povratka; komore i krematorije ili na ''tuširanje'' kako su im govorili nacisti. Na fotografijama sam čitao datume dolazaka tih ljudi u logor i datume smrti. Poneki su preživjeli 2 godine, poneki samo 3 dana, no u konačnici se sve svodilo na isto jer teško je zamisliti da je itko mogao zadržati nadu u spas i jednostavno se ne slomiti. Napustio sam Auschwitz; dugo već nisam osjetio gorčinu i došla mi je pomisao :''Zar se tu stvarno nije moglo drukčije? Zašto?''

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

sanjаlica
16.1.2012. 14:26
Ovako, nas ima 23 u razredu i sutra ću pitati tko zna za Auschvic. Ne vjerujem da ih je više od 5 kad ni sami Židovi i Nijemci više od pola to ne znaju. A i stariji su, znaći već su mogli saznati.
miško
16.1.2012. 14:16
Pa ti si prvi napala, ženska glavo. To što tebe ne zanima najveća civilizacijska sramota u svijetu je problem tvoje nekulture. Milijunu ljudi koji posjećuju ovaj muzej dokaz je da ljude to itekako zanima.
sanjаlica
16.1.2012. 13:58
Vaši napisi ponukali su me na traženje statistika. Evo šta kažu statistike o onima koje bi taj zloćin trebao zanimati. 63,7% mladih Nijemaca od 14 do 36 godina ne povezuju Auschvic sa logorom ili zloćinom, 72,2% mladih Izraelita od 15 do 25 godina ne znaju šta bijaše Auschvic. A mene ste našli napadati što se nadam serijalu o stratištima gjde su pokopani Hrvati, a ne zanimaju me Židovi i Nijemci.
sanjаlica
16.1.2012. 12:57
Opet se izvrću moje rijeći. Auschvic je tragedija ali me se ne dodiruje. Ne smatram da se treba ticati cijelog svijeta. Ja mislim da se stratišta u Mariboru trebaju ticati cijelog svijeta. To je jedna od najvećih sramota za čovjećanstvo. Ne ulazim u sukob Židova i Nijemaca. To me ne dodiruje.
miško
16.1.2012. 12:30
@sanjalica
Upravo ti licitiraš žrtvama, ti spominješ stratišta "naša" i "njihova". U ovom odličnom potopisu to nigdje ne piše. Dobro je Ljubo primijetio: Auschwitz je tragedije civilizacije i treba se ticati cijelo svijeta. Itekako smo osobno pogođeni tom tragedijom.
Ako tebe to ne zanima, ti nemoj čitati. I priča je završena.
Kad već potežeš to pitanje, da nije bilo Hitlerove politike i politike njegovih podanika u mnoigim zemljama, među kojima na našu žalost i Hrvatske, nebi bilo ni Maribora ni Vukovara.
sanjаlica
16.1.2012. 12:21
Lj. R. Weiss, po prezimenu zakljućujem da ste Vi njemački Židov i potpuno razumijem Vaše osjećaje u vezi Auschvica. Ali mene to ne dodiruje u toj mjeri, jer nisam involviran. Za mene su Maribor, Huda jama, Vukovar tragedija i sramota civilizacije i bilo bi lijepo proćitati nešto o tome što nas osobno pogađa kao Hrvate. Zloćina koja nas ne dodiruju pun je svijet, što ih ne umanjuje, ali naravno da me zanimaju zloćini nad mojim ljudima više nego poplava u Meksiku, potres u Kini i sl.
sanjаlica
16.1.2012. 12:14
Ne razumijem šta ste se okomili na mene. Ogromna je to tragedija i treba se pisati, ali ne želim se spuštati na nivo licitiranja žrtvama i određivanja koje je zlo veće. Mene samo zanima hoćemo li dobiti putopis o nekom stratištu kojim smo osobno podođeni. Mene zanimaju putopisi o stratištima gdje su pokopani Hrvati više od židovskih, njemačkih ili ruandskih stratišta. Je li ovo uvod u serijal o stratištima? Šta vam tu smeta, nikako mi nije jasno.
Lj. R. Weiss
16.1.2012. 11:36
@sanjalica, miško
" No, najviše od svega su me dirnula lica na fotografijama, lica ljudi bez nade, lica običnih ljudi s ulice, seljaka, građana, radnika. Nisu to samo lica Židova, nego nebrojenih Poljaka i svih onih ostalih tzv. neprijatelja Reicha ili neprijatelja već koga."
CRNO NA BIJELO - IZ PUTOPISA!
"Sanjalica" niti čita, niti išta razumije, ako čita! Auschwitz je tragedija civilizacije, jednog zlog vremena, milijuna ljudi koji se nisu uklapali u RASNU, GENOCIDNU politiku Hitlera!
Miško, hvala što si objasnio, no "sanjalica" spada u one kojoj se neke stvari ne mogu objasniti. Ipak, očito treba neke povijesne činjenice ponavljati!

sanjаlica
16.1.2012. 10:21
Miško, šta si nervozan? Ja nisam ni Njemica ni Židovka da bi me posebno doticala Aušwitzka tragedija. Ne dotiće me na osobnoj razini. Dobro da se o tome piše, ali više bi me zanimao Vukovar ili Maribor ili ostala stratišta gdje leže naši zemljaci nego židovska i njemačka. Eno i Ruanda je jedno veliko groblje, ali nisam osobno pogođena.
miško
16.1.2012. 7:37
Lik koji se ovdje potpisuje kao sanjalica stalno rovari i pokušava svaditi forumaše i pljuvati po članicima na ovom portalu, uglavnom neargumentiranim tvrdnjama. Kave sad, pobogu, imaju veze gradovi koje si nabrojao i stratišta s ovim putopisom? Čisto zlonamjerno pitanje koje dokazuje da nit išta čita nit išta kuži.
Inače, žrtva je žrtva, svim mrtvima treba odati počast i osuditi politiku ubijanja zbog viših ciljeva, ali nema takvog stratišta kao što je Auschwitz. Svi koji drugačije tvrde su povijesni slijepci i poliitčke analfabete.
sanjаlica
16.1.2012. 0:35
Sljedeći putopis iz Palestine? Maribora? Vukovara? Nekog drugog stratišta?
Lj. R. Weiss
14.1.2012. 11:42
Baš 27. siječnja, za nekoliko dana, pada dan obilježavanja Holokausta. Ovaj dan (27.01.) podsjeća na dan kad su 1945 godine vojnici sovjetske armije oslobodili zarobljene u Auschwitz-Birkenau (Oswiencim) koncentracijskom logoru.
Bivši njemački predsjednik Herzog u svojoj proklamaciji je svojevremeno kazao:
"Prisjećanje ne smije prestati – ono također mora biti upozorenje budućim generacijama da budu na oprezu. Zato je veoma bitno naći pravi način koji će biti efektivan, koji će iskazivati žaljenje za patnje i gubitke, a biti posvećen sjećanju na žrtve, što će pomoći sprječavanju ponavljanju zločina."
Već sam pisao o tome, moj sada pokojni otac Marko Weiss, logoraški broj 121 729, preživio je Auschwitz. U svoje ime te u ime obitelji Weiss i Židovske općine Virovitica zahvaljujem Žarku Klaiću na putopisu kao i Uredništvu portala na uvrštenju ovog putopisa u sadržaj portala!
NE PONOVILO SE, NIKADA ZABORAVITI!



Još iz kategorije Putujem i pišem



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.