Ruža Tomašić: hrvatska vlast nesnalažljiva u predsjedanju Vijećem Europske unije
Ćorić: SDP ne zaslužuje povjerenje; Ostojić: SDP će formirati vlast
Sučeljavanje na HTV-u bez čelnika vodećih stranaka i koalicija
Reiner: Skraćivanje radnog vremena ključna je mjera očuvanja radnih mjesta
Reiner: Skraćivanje radnog vremena ključna je mjera očuvanja radnih mjesta
Bernardić: Upute DIP-a skandalozne, kako će oboljeli glasovati
Na području županije nema novozaraženih

  Etika svakodnevnice

Ateisti svih zemalja, razoružajte se!

  Davor Suhan           08.01.2007.         1891 pogleda
Ateisti svih zemalja, razoružajte se!

Nedavni govor Pape Benedikta XVI ponovo je uzburkao svjetsku javnost. Ovoga puta pobunili su se ateisti. Na svu sreću da su to samo oni, jer je riječ o populaciji koja je gotovo izumrla na planeti Zemlji, tako da Papa i cijeli svijet ovoga puta mogu spavati blaženim snom, a pogotovo naša mirna, pitoma i pobožna Hrvatska jer nad njom danonoćno bdije 3.897.330 deklariranih vjernika katolika koji su, ne tako davno, Silama zla pokazali da se jednako dobro služe krunicom i kalašnjikovim…pa tko voli, nek’ izvoli.

“Papa prozvao ateiste slugama Paklene tmine”- tako je nekako glasio naslov u jednim visokotiražnim hrvatskim novinama. U prvi tren ta vijest me iznenadila, i to iz dva razloga. Prvi je razlog taj što gotovo svi ateisti koje ja poznam žive više u duhu Evanđelja nego mnogi deklarirani vjernici sa kojima se svakodnevno susrećem, a drugi razlog je taj što znam da Papa i nema običaj prozivati i upirati prstom u konkretne skupine ljudi radi njihovog svjetonazora, nego sudi o pojavama kojima su “zavedeni”.

Poučen tim iskustvom, odmah sam rekao sebi kako se Sveti Otac vjerojatno obrušio na ateizam a ne na ateiste, tako da sam te vijesti od samog početka primio s rezervom. Osim toga, navikao sam da sve žustre reakcije javnosti na Papine istupe nikada ne uzimam zaozbiljno prije nego pročitam integralni tekst njegovog govora, jer novinari Benediktu XVI često znaju upakirat. Tako sam postupio i ovoga puta, što se pokazalo veoma mudrom odlukom. Naime, već u prvoj rečenici odmah sam se uvjerio da je smisao Papine poruke, kojom navodno ateiste svrstava u sluge Paklene tmine, izvučena iz konteksta i da je doista onako kako sam i pretpostavio.

Ovoga puta Papa nije čak bio niti nespretan u izjavi kao onaj put kad je gotovo u isti koš smjestio i proroka Muhameda, već je rekao ono što je opće poznato, i sa stanovišta svakog osviještenog katoličkog vjernika sasvim razumljivo. Nigdje u niti jednoj rečenici nije prozvao ateiste nego se okomio na ateizam, a to je nešto sasvim drugo i nešto što se njemu kao božjem apostolu ne može prigovoriti. On je osudio pojavu a ne čovjeka. Protiv koga će se boriti Papa ako ne protiv ateizma!? Ateizam, naime, poriče Božje postojanje što je u očima doti jednog razumnog vjernika negiranje Istine, a svako pak negiranje Istine prema njihovom vjerovanju dolazi od Vraga. To je naprosto dogma, a dogme se ne dovode u pitanje i o tome se ne raspravlja; stoga je prirodno da katolici ateizam doživljavaju kao ideologiju mračnih sila kojima se Crkva kroz cijelu povijest svog postojanja suprotstavljala odlučno i bez uvijanja.

Ali ostavimo se sad povijesti. Kad pomislim na tu riječ odmah se naježim jer imam osjećaj da će iz nje svakoga časa iskočiti zli duhovi prošlosti. Vratimo se mi na probleme sadašnjosti koji muče Svetog Oca.

Njegov glas protiv ateizma svakako ima svoje pokriće u činjenici da je svijet u kaosu. Kriminal, droga, ratovi, ulična razbojništva, obiteljsko nasilje i ekološke katastrofe, naša su svakodnevica, što sve govori u prilog tome da u ljudskom karakteru ima sve manje duhovnih vrlina. Vrijednosti kojima nas uče Evanđelja zapostavljaju se u svim ljudskim odnosima: Djeca ne poštuju roditelje, učenici ne poštuju učitelje, mladi ne poštuju starije; vrline istine, ljubavi i mira uzmiču pred pohlepom za vlašću, slavom i materijalnim užicima kojima nema kraja.
Dižući svoj glas protiv svega toga, Papa traži krivca…te upire prstom u ateizam i duhovni “nadri reformizam” (poznat kao New Age) koji vrše reviziju lika i djela Isusa Krista.
O New Age-u ne bih ovoga puta govorio obzirom da se njihovi sljedbenici za sada ne bune, ali rekao bih nešto o “bauku” ateizma jer mnoge ateiste je to pogodilo. I, evo što mislim o tome:

Koliko god razumijem Papu da zbog teoloških nepomirljivosti na ateizam ne može gledati blagonaklono, isto tako moram biti iskren i priznati svoje neslaganje s Njim glede akcenta na uzrok svih problema po kojemu je ateizam postavljen u centar pažnje. Mislim da je u tom pogledu Papin istup naprosto pucanj u prazno. Ili, da se izrazim alkarski: ni ovoga puta Papa nije pogodio usridu.
Kao prvo, ateizam – a mislim prije svega na ateistička stajališta koja se vežu uz neku humanističku ideologiju – je tek nevjerovanje u postojanje božanstva, ali nikako i negiranje humanističkih vrijednosti utkanih u duhovnost kršćanske, i svake druge religije. Dakle, u suštini – a duhovne vrijednosti bi trebale biti suština – nema ničega što od strane ateizma opstruira moralne i etičke vrednote za koje se zalaže Crkva, a taman kada bi se i poricanje postojanja Boga uzelo kao najveći mogući grijeh, to još ne bi bio dovoljan razlog da se ateizam proglasi krivcem za sve zlo u kojemu se čovječanstvo nalazi, jer ne zaboravimo: čovječanstvo je ateizam odbacilo u mjeri preko 90%, i ono nikada kroz povijest nije zaživjelo kao ideologija sa puno sljedbenika u odnosu na sveukupnu populaciju ljudi, čak ni u zemljama čije su vlasti religiju tretirale kao opijum za mase, pokušavajući ju svim silama iščupat iz tradicijskih korijena.

Stoga, ako želimo biti iskreni i objektivni, onda moramo konstatirati slijedeće: Ono sve što u svijetu zatičemo danas, a odražava se kao stanje materijalističke pohlepe te moralne i etičke izopačenosti, u najvećoj mjeri djelo je misli, riječi i djela deklariranih vjernika a ne ateista, jer je njih u odnosu na ateiste nemjerljivo više.
Iako bi istu paralelu mogli povući i sa ostatkom svijeta koji svoj identitet veže uz neke druge religije, ne trebamo ići izvan vlastitog dvorišta, jer već i površan pogled na društva u kojima dominiraju katolici dovoljan je za pustiti suzu. Dakle, nešto je trulo u njihovoj vjeri jer oni svoju glad za Istinom i duhovnim vrijednostima ne utažuju sa trpeze ateizma nego s oltara Katoličke crkve.

Živimo u katoličkim obiteljima, učitelji, nastavnici i profesori su nam katolici, političari su nam katolici, književnici su nam katolici, urednici TV programa su nam katolici, novinari, bankari, vojnici, carinici, policajci, lopovi, razbojnici, prostitutke, pornozvijezde, ljubavnici…svi katolici, a Papa vjeruje da nam vodu muti ateizam. Kako to!? Nema logike! Greška je očito puno bliže u laičkom promišljanju kršćanske svakodnevice koja se negdje dobrano kosi sa onime kako je propovijedao i živio Isus Krist, stavljajući u svoje vrijeme Boga i čovjeka u istu ravan, koju je netko vremenom razdvojio i udaljio jednu od druge.
Od kada je On uskrsnuo, previše toga se uguralo između Neba i Zemlje:…i crkva i nacija…i obredi i sakramenti…i svetkovine i petkovine…toliko je toga stalo između Boga i čovjeka da je čovjek potisnut toliko nisko na dno da njega više nitko i ne vidi, a sve nabrojano nije između njih ugurao ateizam nego netko tko skrbi o vjeri. “Previše je religioznosti a premalo duhovnosti”, rekao bi don Ivan Grubušić.
A, da je tome najmanje kriv ateizam govori u prilog i jedna notorna istina koja kaže: da je u našim katoličkim vjernicima više kršćanskog duha prebivalo u vrijeme sustavnog marksističkog drila nego danas kad je marksizam protjeran s ovih prostora…a trebalo je valjda biti obratno.

No, kako god mi gledali na sve to i što god rekli, ostaje ono što i dalje zabrinjava. Svijet u kojem živimo ni malo ne sliči na onakav svijet kakvim bi trebao i mogao izgledati kada bi se samo vjernici držali više Evanđelja. Obzirom na njihovu izrazitu brojčanu premoć, svi drugi putovi koje utiru materijalistička znanost, bezbožne filozofije i poganske sekte, ne bi mogli svijetu nanijeti veliku štetu. To je moje osobno uvjerenje u koje sam siguran 100%.

Dobro ne baš toliko, ali evo, ako baš hoćete precizno: kada je riječ o Hrvatskoj u to sam siguran 87,3%, za Poljsku sam siguran 95%, za Italiju 85%, Španjolsku 97%, Brazil 73,6%...
Jedino sam za SAD siguran samo 26% jer su mi tamo 54% vjere u vlastito mišljenje uzdrmali protestanti, 17,2% baptisti, 7,2% metodisti, 1,4% židovi, a ostalih oko 18% muslimani, hindusi i budisti…

Eh, ti Amerikanci, tko će drugi napraviti nered ako ne oni...Ali, naravno, opet neće biti krivi oni nego ateisti, koje će još na temelju Papinog izvješća optužiti da posjeduju tajno oružje za masovno duhovno uništenje..

Nadam se samo da će se Papa zauzeti za njih i neće to dozvoliti, jer bilo bi loše kada bi u takve optužbe povjerovali i vjernici pa će misliti da je problem u drugima a ne u njima, i zbog te zablude neće im pasti na pamet preispitati vlastitu savjest…A tko će onda promijeniti svijet na bolje ako oni ne počnu na bolje mijenjati sebe!?

A, vidi mene!... Cijelo vrijeme govorim “ONI”, a i ja sam isto vjernik. Sebe sam skoro preskočio…Zbilja čudno….Ali, dobro, na vrijeme sam se sjetio pa, evo, i ja se pridružujem onom broju od 3.897.330 katolika koji sam naveo na početku teksta.

I, samo da pojasnim nešto u vezi te brojke, da ne bude zabune. Nas katoličkih vjernika zapravo službeno u Hrvatskoj prema zadnjem popisu ima 3.897.332, ali sam čuo da su moja dva prijatelja, Mate i Pero – inače oba katolici – u nedjelju slavili sa svojim susjedima pravoslavcima njihov pravoslavni Božić, pa njih više ne računam.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

15.1.2007. 16:40
Ti si idiot
15.1.2007. 9:42
Jako mi se svidio tekst. Trebamo pronaći u sebi čovjeka, a ne svrstavati se u neke grupe i religije i ostale "izme", i sve će doći na svoje mjesto.
12.1.2007. 22:15
nama opet bacaju kost da se rastrgamo do kraja,ne tako davno su bili židovi krivi za sve,pa komunisti,pa islam ....
12.1.2007. 18:12
Upravo tako, a krivnju uvijek dijele oni slabiji.
12.1.2007. 17:05
sve je to taktika,netko drugi mora biti kriv za posljedice globalizacije
11.1.2007. 8:01
Slažem se. Papa već dosta puta nije pogodio u sridu. Još jedan dokaz da je Papa Ivan Pavao II. bolje osjećao duh 21. stoljeća nego Papa Benedikt XVI.
bb
10.1.2007. 19:01
U svemu se slažen s g. Davorom. Hvala mu na obrani ateista. Čudim se Papi kako može u svojim istupima biti tako površan. Zna on dobro gdje leži zlo ovoga svijeta, a to sigurno nisu ateisti.
10.1.2007. 18:09
E Boki-nedilja ti dala zdravlja!!!
10.1.2007. 13:34
I ja isto mislim da je glavni problem u Vatikanu jer je Vatikan glava Katoličke Crkve, ali i Kaptol je jedna vrlo rigidna nacionalistička utvrda. Za svojih pastoralnih posjeta Hrvatskoj Papa Ivan Pavao II ostavio je mnoge mudre i korisne poruke o suživotu u miru, ali naši Biskupi tim porukama nisu znali očuvati duhovni kontinuitet. Održali su na stotine misa za generale kojima se sudi u Hagu (s pravom), ali ne sjećam se kada je bila misa za nevine stradalnike rata koji su bili žrtve zločina počinjene s naše strane. A o Pravoslavnoj Ckvi kao utvrdi nacionalizma da i ne govorim, oni su pak posebna pjesma, jedino što je to problem koji bi trebali riješavati Srbi...nama katolicima je važnije da Kaptol dovede sebe u red.
9.1.2007. 23:54
Ovo "da nas je otkupio svojom žrtvom" mislio sam na Isusa.
9.1.2007. 23:50
Najveći propust Katoličke Crkve je taj što ući ljude da nas je otkupio svojom žrtvom. To otvara prostor da radim što hoću...Poslije se odem ispovjedit i stvar riješena. To svakako nije tako ali 90% katolika u to vjeruje. Naša religija je postala nevjerojatno površna i svjetovna. Crkva više liči na politički stranku nego na duhovnu instituciju.
Naš virovitički župnik zna održati vrlo lijepe propovijedi, ali neki drugi svečenici širom Hrvatske kao da se nalaze za saborničkom govornicom a ne za oltarom. To pogotovo važi za Biskupe.
9.1.2007. 17:59
vjerujem da je problem u Vatikanu,a ne u Zagrebu ili Beogradu
9.1.2007. 13:52
Da su naši katolički svećenici ovako otvorena srca kao Mate i Pero, katolici i pravoslavci više bi se poštovali. Isto važi i za pravoslavne popove. Katolička i Pravoslavna Crkva se međusobno poštuju samo protokolarno ali srcem to ne pokazuju. Ne znam za slučaj da su Kardinal Bozanić i Patrijarh Pavle pozvali svoje vjernike da jedni drugima uzveličamo blagdane i zajedno podijelimo radost katoličkog i pravoslavnog Božića.
8.1.2007. 21:30
Mate i Pero su se sigurno rado vratili u 80-te kada smo svi slavili sa našim srbima njihove kao i naše Božiće,i tako treba opet.
o.j.
8.1.2007. 21:23
a šta da ti kažem ?,samo jedno hvala ti velika.


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.