9. mjesec 2018. godine

I dok svijet užurbano zaziva za spas šuma, rijeka, oceana – spas svih nas, i dok niču pametni gradovi sa što više zelenila pa tamo gdje manjka prostora, zelene oaze niču na krovovima zgrada, mi eto u Virovitici izgleda imamo „viška“ drveća, a manjka pameti.

Robert govori o svom djetinjstvu u Vukovaru, mladenaštvu u Njemačkoj, povratku u Hrvatsku, utjecaju obitelji, prijatelja, književnosti i glazbe na njegov život i umjetnički rad.

Subota je, prvi je dan rujna, dan kada je ovaj tekst trebao biti pročitan nakon ljetne pauze Virovitičkih umjetničkih večeri. Napisan je koncem srpnja. Ovo je moje doviđenja Robiju.